Iako slike sirijskih i ostalih izbjeglica pune naslovnice, glavna migracijska priča u EU je ona s istoka na zapad, koja postaje pravo političko pitanje s obzirom na to da su sve te nove članice školovale i oblikovale radnu snagu koja sada puni proračune i mirovinske fondove starijih, bogatijih članica na zapadu. Da je to postala politička tema na europskoj razini potvrdilo se na sastanku čelnika EU krajem lipnja kada je prihvaćena inicijativa premijera Plenkovića da se demografija uvrsti u strateški program EU do 2024.
Iseljavanje iz Hrvatske odvija se u valovima posljednjih 150 godina. Suvremena emigracija počela je oko 1880. godine, a današnje stanje zapravo je još jedan val u tom dugoročnom procesu - svaki od prijašnjih valova imao je svoje uzroke koji su dijelom isti, a dijelom se razlikuju od ostalih. Ekonomski su razlozi međutim konstanta, i to ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj istočnoj Europi. Naime, neka istraživanja koja su se bavila migracijskim problemima 1990-ih pokazala su kako su se nezaposlenost i niske plaće uvijek pojavile kao razlozi za emigraciju.
Graf pokazuje kretanje stanovništva za veći dio istočne Europe od 2001. (godina prvih popisa stanovništva nakon burnih devedesetih) do prošle godine prema procjeni Eurostata. Ne iznenađuje da se i Hrvatska nalazi među zemljama koje su zabilježile pad stanovništva, međutim taj pad nije ni približan onome viđenom u Latviji, Litvi ili Rumunjskoj i Bugarskoj. Budući da poznajemo svoje okruženje, ne iznenađuje ni da su Bosna i Hercegovina i Srbija svjedoci još većeg pada stanovništva. Nameće se međutim pitanje, koliko bi taj pad bio izraženiji da su dosad ušle u EU? Migracije su po svojoj naravi složena priča i ta se složenost odnosi i na najnoviji val iseljavanja iz Hrvatske.
Pogled u podatke njemačkog zavoda za statistiku, DESTATIS-a, otkriva jedan dio priče. Iz priložene tablice vidljivo je da se 2012. samo 2% useljenika iz Hrvatske izjasnilo po drugoj nacionalnosti. Pet godina poslije ta se stopa penje na 10%. Istodobno, u tih pet godina povećao se broj imigranata iz Bosne i Hercegovine i Srbije, ali tako da se 2017. godine u Njemačku doselio manji broj državljana tih zemalja negoli pripadnika tih nacionalnosti. Za Hrvatsku je obrnuta situacija: 5812 više je građana Hrvatske negoli onih koji se po nacionalnosti izjašnjavaju kao Hrvati. Iz podataka za 2017. vidljivo je da se gotovo dvije trećine te razlike poklapa s manjkom državljana (u odnosu na nacionalnost) iz Bosne i Hercegovine i Srbije.
Ovdje je važno istaknuti i da za razliku od razdoblja nakon Domovinskog rata, kada su se Hrvati iz Bosne i Hercegovine pretežno useljavali u Hrvatsku, nakon ulaska Hrvatske u EU s hrvatskim putovnicama i njima je otvoren put u EU. Tako ne samo da je Bosna i Hercegovina izravno izgubila jedan dio potencijala za gospodarski rast nego je i Hrvatska, jer taj gubitak potencijalnog gospodarskog rasta utječe na mogućnosti hrvatskih (i svih ostalih) izvoznika u BiH.
Našu situaciju zgodno je usporediti s primjerom Poljske da se vidi kako različiti položaj i okolnosti mogu utjecati na demografski učinak. Nije, naime, da dio Poljaka nije emigrirao nakon ulaska u EU, nego je Poljska zbog bliskosti Ukrajine, njene relativne nestabilnosti, a i povijesnih poveznica uspjela nadomjestiti dio iseljavanja imigracijom iz Ukrajine. Podaci iz poljskog ministarstva obitelji, rada i socijalne politike govore da je 2017. izdano gotovo 200.000 radnih dozvola ukrajinskim državljanima; 2013. je taj broj bio 20.416. S druge strane, prema analizama poljskog zavoda za statistiku, znatan dio Poljaka koji su nakon 2004. emigrirali vratio se, odnosno vraća se u Poljsku privremeno kao što je privremeno i napušta.
Na primjeru Poljske izvrsno se može vidjeti kompleksnost migracijskih procesa. Doseljenje Ukrajinaca i cirkuliranje domaćeg stanovništva koje skuplja znanja i kapital u EU oboje podržavaju gospodarski rast u Poljskoj. Ta poljska zbilja me podsjetila na izjave predsjednika uprava većih kompanija iz istočne Europe, koje sam imao prilike slušati na raznim konferencijama tijekom proteklih dvadeset godina, da nemaju ništa protiv toga da mladi ljudi iz istočne Europe odu na zapad. Po uvjetom da se (dovoljan dio njih) vrati doma.
Hoćemo li u Hrvatskoj biti svjedoci poljske cirkulacije stanovništva? Već sada ima naznaka da se dio nedavno iseljenih počeo vraćati. Znat ćemo više krajem ovoga mjeseca kada Zavod za statistiku objavi nove procjene za prošlu godinu. Ubrzani gospodarski rast na zdravijim temeljima, rast plaća i nedostatak radne snage i sada još demografija kao EU tema daju nadu za optimizam.