Ples u parovima

Čak je i ljenivac Milanović za današnji SDP simbol proaktivnosti

AUTOR:

OBJAVLJENO:

31.8.2017. u 0:00

AUTOR:

OBJAVLJENO:

31.8.2017. u 0:00

HANZA MEDIA

Zadnjih desetak godina uporno i pomalo dosadno ponavljam tezu da je za kvalitetu vlasti vrlo bitna kvaliteta oporbe. Odnos ključnih oporbenih snaga i vlasti nešto je poput plesa u parovima. Bez obzira na to koji od plesnih partnera ima dvije lijeve noge ili pati od nedostatka sluha, strastveni politički tango ne može izgledati dobro uz samo jednog talentiranog plesača.

Sasvim je sigurno da je trenutačno na hrvatskoj političkoj sceni onaj lošiji plesač SDP. Stranka je to u kojoj su i dalje ključni politički frontmeni bivši ministri Zorana Milanovića, članovi uvjerljivo najneuspješnije europske vlade mjereno gospodarskim rezultatima. Tako je vrlo prepoznatljivi Gordan Maras na sjednici saborskog Odbora za rad jako inzistirao na političkoj propagandi protiv Vlade i premijera zbog odluke o povećanju plaća državnim službenicima za dva posto, a što prema Marasovu tumačenju teško diskriminira javne službe. Ništa naš Maras nije naučio dok je bio na vlasti, pogotovo ne to da trubljenje sindikalnih nota dok si u oporbi dramatično sužava manevarski prostor dok si na vlasti. Srećom, s obzirom na to da se kod Marasa, i sve više cijelog SDP-a, sva politička vještina osvajanja vlasti zasniva na skupljanju što jeftinijih i vulgarnijih političkih poena, realne šanse da se tako nešto dogodi u sljedećih 10 do 15 godina zaista su minimalne.

SDP će, vjerojatno, ostati oporbeni privjesak vlasti iz jednog dosta bizarnog razloga: postoje ozbiljne naznake da još nisu shvatili kako su pali s vlasti te se rukama i nogama, novim licima i gomilom upornog rada, trebaju boriti da zadrže barem malo mjesto u srcima birača. Međutim, niti nude nova lica, a još manje im se radi, još ih drži sindrom Zorana Milanovića koji se u oporbi čak nije udostojio organizirati analizu proračuna nego je potpuno bahato preskakao te vrlo značajne rasprave izbacujući krilatice u stilu "sve je to katastrofa". To je blago rečeno. Zapravo je čak taj ljenjivac Zoran Milanović za današnji SDP simbol proaktivnosti. Mislite da sam prestrog?

Otiđite na internetsku stranicu SDP-a i potražite rubriku Moja priča, otvorite poveznicu i dobro se šokirajte: SDP pod Mojim pričama drži niz superpozitivnih priča na razini najjeftinijeg agitpropa iz SSSR-a i njegovih socijalističkih satelita. Tako smo od izvjesnog Marka doznali da je jako zadovoljan jer je postao korisnik "Garancije za mlade" pa je sad na poslu s boljim radnim uvjetima, Ivana i njezin suprug jako su happy jer su dobili potvrdu Centra za socijalnu skrb o otpisu duga, Marija i njezin dečko presretni su jer su dobili pomoć za otvaranje bravarske radionice, Mihael trlja ruke jer je dobio novac za samozapošljavanje pa više ne mora raditi kod tate, Dino je pak dobio šansu za stručno usavršavanje odmah nakon završetka elektrotehnike… Hm. Zašto SDP na svojoj službenoj web-stranici 30. kolovoza 2017. drži neko čudno stranačko Potemkinovo selo, kakvog bi se trebali sramiti čak i da su kojim slučajem ostali na vlasti. Inače, na SDP-ovoj stranici nema drugih zanimljivih sadržaja osim što su, sudeći po priopćenjima, uspjeli shvatiti da je, eto, neka frka u Agrokoru pa traže istražno povjerenstvo.

Ako isključimo najavu sjednice Predsjedništva SDP-a, zadnja vijest na internetskoj stranici socijaldemokrata je čestitka za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i datirana je na 5. kolovoza. Njih nitko nikad neće optužiti za bilo kakvu žurbu i osjećaj hitnosti.

Službena Facebook stranica SDP-a svjedoči o još većem "trudu" i "zalaganju". Čovjek se upita kako uz objavu rudimentarnih informacija o tanašnim stranačkim aktivnostima i bijednu razinu interaktivnosti na Facebooku moderatorima SDP-a pobjegnu zluradi komentari. Na informaciju o Ljetnoj školi socijaldemokracije jedan se pita "Tko bi to mogao o tome podučavati?", a drugi odgovara: "Salonski ljevičari". Svaka na mjestu.

OK, postoje neke naznake redefiniranja socijaldemokratskih pozicija kroz male kadrovske promocije u pojedinim strateškim akcijama stranke, ali to je toliko malo da je teško primjetljivo čak i uz trostruki medijski mikroskop i veliki višak dobre uredničke volje.

SDP danas pleše negdje iza otužne patetike Freda Matića koji najavljuje selidbu, krajnje jeftinog i upornog populizma Gordana Marasa i čudnovate ambicioznosti pomalo čudnog Siniše Varge. To su, naime, tri najrelevantnija javna istupa SDP-ovaca u zadnje vrijeme. SDP je stoga danas oporba koja niti na koji način neće popraviti HDZ-ovu vlast jer im je moć korekcije praktično ravna nuli. Zabrinjavajuće i razočaravajuće.