Prema prošlotjednoj najavi Jeromea Powella, guvernera Američke središnje banke, FED će tijekom 2018. dizati kamatnu stopu postupno, vjerojatno na iduća četiri sastanka, što je ponovno podiglo razinu volatilnosti. Powell naglašava očekivanje daljnjeg jačanja gospodarstva, ali bez znakova pregrijavanja, a u prilog tome ide i upravo objavljen izvještaj o najnižem broju novonezaposlenih u posljednjih 50 godina. Usto, više od 78 posto najvećih kompanija vodećega svjetskoga gospodarstva prikazalo je zaradu za prošli kvartal veću od očekivane, a idući kvartali će dodatno pozitivno iznenaditi s obzirom na efekt poreznih izmjena. Istodobno i unatoč povoljnim pokazateljima investitori zacrvene tržište čim FED spomene svoj način kontrole pregrijavanja.
Takvom scenariju, ali s negativnim predznakom, svjedočili smo krajem 2008. i tijekom 2009. kada su investitori učestalo reagirali kupujući dionice nakon svake nove iole bitne objave negativnog makroekonomskog pokazatelja, a očekujući daljnju injekciju FED-a u obliku smanjenja kamatnih stopa i kupnje državnih obveznica. Sada se događa upravo suprotno i investitori u dionice su na odvikavanju od jeftinog novca. Kompanijama i državama slijedi slična rehabilitacija koja bi mogla biti bolna u Europskoj uniji.
S naše strane Atlantskog oceana Europska središnja banka (ECB) i dalje nastavlja potpomagati najjači realni rast BDP-a Europske unije u posljednjih deset godina, koji iznosi nevelikih 2,2 posto. Italija, nakon Brexita sada treće najveće gospodarstvo EU, raste po stopi od 1,5 posto, što je pod pretpostavkom statusa quo nedovoljno za dugoročno servisiranje ukupnog duga koji je u razini 130 posto BDP-a. Neće, naravno, biti nikakvo iznenađenje ako danas tržište reagira negativno, posebice talijanski bankarski sektor zbog nove političke paradigme koja bi mogla, najblaže rečeno, propitkivati trenutačne gospodarske politike i potrebu za fiskalnom odgovornošću. Udio talijanskoga BDP-a u ukupnom BDP-u EU (računajući još uvijek i UK) je 11 posto. Shodno tome, može se očekivati da se dobar dio investitora koji reagiraju na ovakve događaje do petka već pozicionirao.
No, koliko je sve to bitno za vas kao malog investitora? Zauzima li vaš fond menadžer pozicije u prvom redu ovisno o događajima i najavama poput navedenih? Ako da, to može biti prilično opasno i možda je bolje razmotriti pasivno ulaganje poput ETF-a ili SMART Beta ETF-ova (kombinacija aktivnog i pasivnog upravljanja).
SMART ETF (Exchange Traded Fund) ulaganje je putem fonda koji se može kupiti odnosno prodati na burzi kao i dionica, s time da omogućava efekt diverzifikacije, djelomično aktivno upravljanje ovisno o izabranoj strategiji ulaganja s vrlo niskim naknadama, a razlikuje se od uobičajenog ETF-a po tome što nije ponderiran prema tržišnoj kapitalizaciji indeksa na kojem je temeljen. Godišnji trošak investitoru koji je uložio tisuću dolara u prosječni ETF na američkom tržištu iznosi u prosjeku manje od jednog dolara, odnosno manje od 0,10 posto (Graf).
Koliko je uopće bitan trošak/naknada upravljanja u odluci: uložiti putem pasivnog ili aktivnog fonda? Tijekom duljeg razdoblja ulaganja i mala razlika u naknadi je golema, ali stavimo to u kontekst ostvarenih prinosa. U prilog aktivnom upravljanju ide činjenica da postoje investitori poput Warrena Buffetta koji je tijekom posljednjih 50-ak godina svojim Berkshire Hathaway fondom ostvario prosječni godišnji prinos od 19,1 posto. To znači da početni ulog od tisuću dolara danas iznosi 6,25 milijuna dolara. Lijepa svota za mirovinu onome tko je krajem 1960-ih prepoznao Berkshire Hathaway.
Fond je višestruko nadmašio prinos S&P 500 i ako ste u svojim ranim 20-ima izabrali ovako dobro upravljani dionički fond, aktivno upravljanje će vam se itekako isplatiti. Uz ovakav prinos se čak i dodatna naknada od dva posto godišnje čini razumnom, što vam ostavlja 17,1 posto prosječnoga godišnjeg prinosa u fondu vašeg budućeg Warrena Buffetta. Problem je, naravno, u tome što je teško prepoznati idućeg Buffetta, a i spomenuta naknada od 2 posto zbog umanjene snage ukamaćivanja umanjuje i navedeni iznos za više od 55 posto (na 2,68 mln USD) tako da je upravljačka naknada vrlo bitna stavka.
Od 1968. do danas izmijenilo se osam guvernera FED-a i velik broj vlada u svijetu, poput izmjene koju smo imali jučer u Italiji, a Warren Buffett se nije pretjerano zabrinjavao, nego je kupovao imajući na umu isključivo dugoročno poslovanje kompanije koja postaje dio portfelja. U tom je razdoblju bilo gubitaka većih i od 50 posto, a oni se teško mogu izbjeći, bez obzira na to je li riječ o aktivnom ili pasivnom upravljanju. Ako ste pronašli “svojeg” Buffetta kojemu vjerujete, budite razumno strpljivi, a ako niste, razmislite o cjenovno pristupačnijem ulaganju.
Rasprave & rješenja javna je tribina Hanza Media Grupe za promociju suvremene ekonomske misli te sučeljavanje stavova, kao i predlaganje solucija