Promatrajući što se sve događa u velikoj aferi Hotmail koja trese Vladu, moram priznati da sam se više puta zapitao nestaje li u Hrvatskoj granica između kritičnog javnog promišljanja i destruktivne hajke obojene nihilizmom agresivnog anarhizma. Strah me ništavila u koje bi nas mogao baciti ovaj drugi, sve više prevladavajući pristup.
Stoga kolegama iz Indexa još jednom mogu samo čestitati na objavi povjerljive e-mail korespondencije potpredsjednice Vlade koja svjedoči o tome kako je donesen lex Agrokor. Objavili su doista važne i zanimljive informacije. Bilo bi lijepo da se tih mejlova dokopao Jutarnji ili naš novopokrenuti novac.hr. Sigurno bismo kao novinari i urednici Indexa podjednako uživali u njihovoj analizi, kao i interpretaciji. Međutim, to ne znači da bi zaključci naše analize, kao i iz nje proizašla interpretacija značenja potpredsjedničinih mejlova bila ista kao Indexova, odnosno identična primitivnim reakcijama oporbenih lidera koji posljednjih godina u svemu što radi pozicija vidi čisti, nepatvoreni i gnjusni kriminal, neovisno o tome može li se realno utvrditi faktografska, odnosno zakonska osnova za tako teške kvalifikacije. U Hrvatskoj je blaćenje postalo poput fitnessa; kad ga obaviš, osjećaš se bolje. Rizici takvog intelektualnog samozadovoljavanja su ekstremni.
Nije sporno da e-mail korespondencija skupine koja je Martini Dalić pomagala pripremiti lex Agrokor dokazuje teške sukobe interesa pojedinih sudionika te prepiske. Pa jasno je kako prema uzusima koji određuju što je to sukob interesa, bilo u političkom ili poslovnom smislu, Tomislav Matić nije smio sudjelovati u dogovoru oko izbora najboljeg savjetnika za Agrokor te nakon toga dobiti posao vrijedan 250 tisuća kuna tjedno od tog istog savjetnika. Takvo ponašanje nije prihvatljivo niti uobičajeno u poslovnoj zajednici. Zamislite da imate firmu i savjetnika koji vam pomaže odabrati partnera, a potom doznate da je vaš savjetnik dobio visoku nagradu od vašeg novog partnera. Hm.
I greška je misliti da su svi poslovni ljudi u Hrvatskoj isti soj koji ne haje za sukob interesa. Kad sam pojedine vrlo ugledne konzultante pitao za mišljenje ili ih pozivao na okrugli stol o problemima u Agrokoru, više njih mi je vrlo pristojno reklo kako si to ne mogu profesionalno priuštiti jer su ih već angažirali pojedini Agrokorovi vjerovnici te bi bilo nekorektno da hine neku ekspertizu ili neutralnost. A dobivali su, koliko mi je poznato, mnogo manje novca od Matića.
No, to o Matiću smo znali i prije afere Hotmail. Objavio Jutarnji.
Isto tako, nedvojbeno je da se nitko od uglednih ljudi u prepisci “grupe Borg” nije zabrinuo kad se pravnik Šavorić otvoreno u prepisci raspisao o tome kako je on kao autor lex Agrokor u sukobu interesa jer je prije toga radio za ruski VTB, tj. jednog od najvećih vjerovnika Agrokora, a koji je, piše Šavorić, financirao Borga sa 360 milijuna eura. Tu se može otvoriti svakakvih pitanja. Groteskno: novi Borg (Ramljak i ekipa) dogovara se kako spasiti poduzeće starog Borga (Ivice Todorića) potpuno osviješteno činjenicom da im pravni okvir nove borgijade kroji čovjek koji je po vlastitom priznanju u sukobu interesa. Što će učiniti odvjetnička komora?
No, i to o Šavoriću, što je “razotkrila” afera Hotmail, davno je bilo objavljeno.
S druge strane, široka fronta javnog nepriznavanja činjenice da je bilo nužno iznjedriti lex Agrokor, kao i generaliziranje kriminala kao ključne stavke u “urotničkoj” pripremi velike državne intervencije, nešto je što mnogi misle da nije potrebno dokazivati. Međutim, jedno je objaviti činjenicu da je Matić preko Texa u kojem je radio s Ramljakom dobio superlukrativni posao Agrokorova savjetnika, zbog čega je Ramljak podnio ostavku, a drugo je zaključiti da su zbog toga svi koji su na bilo koji način sudjelovali u toj priči zlonamjerni pripadnici nekakve interesno-kriminalne skupine. U tom lancu nedostaje previše karika; motiv i zločin vrlo su magloviti. Tko je kriv, a tko oštećen? Kako i zašto? Gdje i kada?
Atmosfera svenarodne hajke u potpunosti baca maglu na “prozaičnu” činjenicu kako je taj “zločesti” lex omogućio Agrokorovim dobavljačima da prežive krizu likvidnosti najvećeg poslovnog sustava u zemlji. Političari koji izvan dosega TV kamera skupa jedu, piju, šale se i zbijaju šale, a javno se međusobno tjeraju u zatvor, kao da su nas sve skupa zarazili ignorantstvom prema njegovoj svetinji - razlogu. Lupaj k’o Maksim po diviziji; nema veze što ispaljuješ salve neistina.
Problem tog ignorantstva najbolje se može opisati (nažalost izmišljenim) eksperimentom s pet majmuna. U tom eksperimentu znanstvenici na vrhu ljestvi u kavezu s pet majmuna stavljaju bananu. Kad se jedan majmun popne po bananu, četiri majmuna zaliju hladnom vodom. Nakon nekog vremena majmuni na tlu počinju mlatiti majmuna koji se penje po bananu, čak i nakon što su majmune na zemlji prestali zalijevati vodom. Onda znanstvenici uvode novog majmuna koji se, naravno, penje po bananu pa pije batine sve dok i on ne odustane od penjanja po bananu. Primijetite da više nijedan majmun u kavezu nema razloga tući majmuna koji se popeo po bananu, ali su ignoranti koji ne razmišljaju zbog čega ga tuku. Nakon toga se u kavez uvodi još jedan zamjenski majmun. Na kraju i majmun koji nikad nije bio zaliven hladnom vodom sada sudjeluje u prebijanju majmuna koji se penje po bananu a da, naravno, uopće ne zna zašto zapravo ubija boga u majmunu penjaču.
E meni se čini da je potpredsjednica majmun koji se drznuo popeti po bananu (lex), političari i dio medija su majmun koji više ni ne zna zašto bije majmuna koji se popeo po bananu, a Hrvatska je naš eksperimentalni kavez.
Donošenje odluka ili javnih politika koje se ne temelji na nekom stvarnom, empirijski provjerenom razlogu (odgovoru) karakteristika je postupanja reakcionarnih pokreta i pojedinaca koje gledamo i na ljevici i na desnici već stoljećima, još od enlightmenta. Žučljive reakcije lijevih i desnih, jako lijevih i jako desnih reakcionara na prosvjetiteljski razlog učinili su posljednjih nekoliko stoljeća puno većih ili manjih koraka unatrag, ali tijek povijesti koji čini planet zemlju sve boljim mjestom za život ipak nisu uspjeli promijeniti. Nadam se da je tako i u slučaju Hrvatske, ali nisam baš sto posto uvjeren.
Iako je potpuno jasno da je najbolji dio prošlosti to što smo puno toga zaboravili, žal za vremenom u kojem smo bili mlađi zapravo je opasno brkanje sjećanja na fizičko zdravlje s realnošću prošlog svršenog vremena. Isto vrijedi za međugeneracijsku predaju priča o dobrim starim vremenima. Nostalgija je ideologija koja je vrlo granično povezana s činjenicama. Ako je kombiniramo s ignorantstvom, u ogromnom smo problemu - mi smo sedmi majmun koji iracionalno žali za hrđavijim kavezom u kojem su ga tukli žešće nego u ovom s bananom izazovom.
Budući da postajemo majmuni koji se međusobno tučemo i bez banane u kavezu, izgleda da smo na jako ispravnom reakcionarnom putu; na pragu smo velike provalije gdje završava Zemlja koja je, pokazalo se, ipak ravna kao daska i ima svoj kraj, a mi pogledamo dolje i kažemo:
Eppur si muove.
Jer su nas, sedme majmune, tako naučili, ali se više ne sjećamo zašto.