Darko Horvat, ministar gospodarstva, usavršio je do neslućenih granica politički metajezik nedorečenih proturječnosti za koje je kvantno načelo neodređenosti jednostavna logička igrica za predškolski uzrast. Nakon što je pulsko Uljanik brodogradilište nakon godinu i pol dana beskrajnih otezanja otišlo u stečaj uz stalne nejasne optimistične poruke ministra, sada se ponavlja ista priča - ministar forsira rijeku optimizma koja se ulijeva u more beznađa.
Tako je Horvat prošli tjedan prvo ponovio kako smatra da neće doći do stečaja 3. maja i da postoji namjera pronalaženja rješenja za pomoć riječkom brodogradilištu kako bi se završili započeti brodovi, da bi nedugo potom u intervjuu za RTL kazao kako Vlada neće dati državna jamstva za dovršetak tih brodova. U jednom dahu je potom dodao kako smatra da bi država trebala dati kunu ako će time zaraditi kunu ili dvije kune. To je zbunilo voditelje, pa su ga nekoliko puta pitali hoće li Vlada onda dati jamstva, a ministar je odgovarao kako Vlada neće dati jamstva, ali će pomoći 3. maju sukladno hrvatskim zakonima i pravilima Europske unije.
To je bilo prvi put da je Horvat izravno ustvrdio da država neće dati jamstva za dovršetak brodova, pa je voditeljima bilo vidljivo čudno kako Horvat istovremeno govori da će država pomoći riječkom škveru da ne ode u stečaj i da država neće dati jamstva. U tom mističnom ozračju je i završio intervju i Horvatovi javni istupi glede Uljanik grupe u tom su trenutku došli do svog epskog antiklimaksa. I tako par dana prije idućeg stečajnog ročišta 3. maja zakazanog za 4. srpnja nitko ne zna koji je stav države u odnosu na stečaj 3. maja.
A to ne znamo jer je Horvat čuvenu frazu Alena Greenspana koja glasi “Ako ste razumjeli što sam kazao, tada se nisam dovoljno jasno izrazio” doveo do čistog, nepatvorenog savršenstva. Tako je stvoreno Horvatovo načelo neodređenosti prema kojem porezni obveznici odluke koje se tiču njihova novca trebaju doznati tek kada im te odluke, u milijardama kuna, dođu na naplatu.