OSTAJEMO DI SMO

Upoznajte Von BARF i jednu maslinu s početka svijeta. Dvije ideje i priče o uspjehu

AUTOR:

  • Promo

OBJAVLJENO:

5.2.2019. u 16:46

AUTOR:

  • Promo

OBJAVLJENO:

5.2.2019. u 16:46

U Hrvatskoj je mnogo dobrih priča. Onih koje inspiriraju, potvrđuju da je uspjeh moguć bez obzira na sve probleme na tom putu. Donosimo dvije takve priče. Jedna se događa u Samoboru. Uz puno ljubavi prema životinjama, znanja i vizije nastala je mala uspješna kompanija Von BARF, koja je sa svojim proizvodima premium pseće hrane upravo učinila svoj prvi korak prema izvozu. Druga je 600 kilometara dalje. Jedna obitelj na Lastovu vratila se nakon tri desetljeća u Hrvatsku. Oživjeli su obiteljski maslinik i od autohtone sorte masline stvorili uspješni brend “Maslina s početka svijeta” i svoj životni projekt. “Ostajemo di smo” poruka je i nove kampanje Ožujskog piva o ljudima koji su, bez obzira na sve, za sebe u Hrvatskoj pronašli pravu priliku, uspjeli i sa svojim obiteljima ostali ovdje.

Cijeli jedan zid u uredu Von BARF-a, mlade samoborske kompanije koja proizvodi premium pseću hranu, oblijepljen je fotografijama, internetskim memeovima, isprintanim natpisima i drugim papirnatim uspomenama. Na jednoj od fotografija, primjerice, tročlana ekipa koja je u kompaniji od početka sjedi u automobilu prije jednog od svojih prvih poslovnih sastanaka. Na drugoj je ispisana neka interna uredska fora.

Na zidu je tako memorirana protekla, prva godina poslovanja kompanije, za koju pokretačica Iva Peričić kaže da je zapravo hobi pretvoren u posao. Po struci liječnica, Iva je Von BARF osnovala nakon što je napustila dvadesetak godina dugu karijeru u farmaceutskoj industriji. 

“Oduvijek sam, zapravo, željela raditi nešto sa životinjama. Odrasla sam na zagrebačkom Srebrnjaku, prohodala uz ogromnu njemačku dogu. U kući smo uvijek imali mali zoološki vrt; ribe, ptice, patke, najviše četiri psa odjednom. U centru Zagreba čak smo držali i ovcu”, kaže.

Otkud ovca u centru grada?

“Jedno ljeto, još nisam ni krenula u školu, vraćali smo se s mora i na putu naišli na stado ovaca. I ja sam tu počela gnjaviti tatu da želim janje. Valjda sam bila toliko uporna da je zaustavio auto, izašao i doista mi kupio janje, koje smo dovezli u Zagreb”, smije se Iva.

Kad je trebala odlučiti čime će se u životu baviti, prva ideja išla je u smjeru rada sa životinjama. Htjela je upisati studij veterine, ali je od toga odustala. Veterinari su, kaže, u svojem radu neizbježno suočeni s patnjom životinja. Nije znala bi li to mogla podnijeti. I onda je upisala medicinu. No, to, priznaje, nije bio pretjerano sretan kompromis.

 

“Očito se u tome nikada nisam do kraja pronašla. Još i prije nego što sam završila studij, paralelno sam počela raditi u farmaceutskoj industriji kao liječnica. Tamo sam imala dugu karijeru, no cijelo vrijeme nešto me je kopkalo. Kao da mi govori - to nisi ti. Da nisam tu, na ovom svijetu, da bih radila nešto prema čemu sam ravnodušna”, kaže Iva.

Stvari su se počele pokretati kada je u njezin dom došla mađarska vižla Bela. Iva je, prepričava, zbog novog psa počela detaljno istraživati pseću prehranu. “Činilo mi se da psi nekako žive sve kraće, da imaju sve čudnije bolesti, umiru od karcinoma, dijabetesa. Nešto mi tu nije štimalo.” Tako je naišla na termin BARF, akronim od Biologically Appropriate Raw Food, pristup psećoj prehrani koji nalaže da su psi bili i ostali mesožderi te da ih treba hraniti pretežno sirovim mesom.

Svoju je Belu počela hraniti sirovim mesom, hrskavicom, kostima i povrćem i ona je izrasla u prekrasnog, snažnog psa.

“Shvatili smo da veterinaru ne mora nikada, da ima bijele zube i da nema nikakav miris. Uočili smo da je krupna, mišićava, zdrava. Poželjela sam se time baviti. U isto vrijeme, bilo mi je dosta farmaceutske industrije. U međuvremenu sam dobila dijete. Odlučila sam da je vrijeme za preokret. Farmaceutska industrija je dobra kada si mlad, sam i slobodan. Ali, shvatila sam da se ne želim baviti time u životu. Želim proizvoditi superzdravu hranu za bića koja volim.”

 

Von BARF je službeno nastao prije godinu dana, a proizvodi su na tržištu posljednjih šest mjeseci. Prije lansiranja trebalo je dogovoriti proizvodnju s jednom bjelovarskom tvornicom. Prilično je teško pribaviti sve dozvole i certifikate.

“Kada proizvodite meso za ljude, prodajete ga pod pretpostavkom da će, prije nego što će biti pojedeno, biti termički obrađeno. Psi našu hranu jedu sirovu, tako da je važno da sve bude u redu”, govori Iva Peričić. 

Von BARF se može kupiti na 50 prodajnih mjesta u Hrvatskoj, uglavnom trgovinama za kućne ljubimce, a trude se ući i u maloprodajne lance. Cilj je, kaže Iva, još više izaći na strano tržište. Nedavno su ušli u najveći lanac pet shopova u Sloveniji. U Hrvatskoj je relativno mali broj ljudi čuo za BARF, ali na zapadu je to već dobro uhodan segment tržišta.

Bez obzira na izazovan poduzetnički put, koji nije nimalo lagan, Iva Peričić kaže da nikada nije razmatrala odlazak ili pokretanje posla negdje drugdje. “Baš mi je nekidan, na poslovnom sastanku, jedan gospodin rekao da njegova kompanija ovdje testira jedan projekt jer ako uspije u Hrvatskoj, uspjet će svagdje. Uostalom, želim stvarati svoju egzistenciju i sjećanja ovdje, a ne čekati da dođu praznici kako bih vidjela obitelj i prijatelje! Ili da mi prođe cijeli radni vijek kako bi u mirovini konačno živjela doma”, zaključuje Iva.

 

Više od 600 kilometara dalje od Ive živi obitelj Trojković. Annette Mufić Trojković iz Njemačke se, u kojoj je provela 29 godina, sa suprugom Zoltanom i djecom prije 18 godina vratila na Lastovo. Odluka da svoj život nastave na tom najudaljenijem otoku u Hrvatskoj, pokazat će se, ima sve samo ne uobičajen epilog.   

“Suprug, strastveni lovac, jednom me prilikom, dok smo još hodali, poveo u lov u tada još zapušteno polje Šupanjdol. To je polje više nalikovalo na šumu nego na polje i nije bilo prilazne ceste, nego samo poljski put kojim su se ljudi koristili dok automobila još nije niti bilo. Došli smo do urušene poljske kućice, a on me pitao znam li uopće da je to moja djedovina. Iznenadila sam se. Otprilike tada smo skovali plan da ćemo jednog dana obnoviti maslinik koji smo ondje zatekli”, priča Annette.

 

Revitalizaciju maslinika započeli su prije 11 godina, a danas proizvode ulje od jedne od najrjeđih maslina na svijetu. Naime, malo-pomalo, krčenjem i kupnjom nekih zemljišta u tom polju, uspjeli su okrupniti nešto više od tri hektara zemljišta i pretvoriti ga u maslinik s više od 600 stabala. Nisu ni znali da tamo imaju autohtonu vrstu masline, lastovsku piculju, jednu od pet ili šest takvih sorti u cijelome svijetu. Sto posto originalna, divlja maslina. Riječ je o izvornom genomu masline - maslina s početka svijeta, kako joj od milja tepaju Trojkovići. Tako se danas zove njihov brend pod kojim svoje monosortno maslinovo ulje od tisuću godina stare sorte piculje plasiraju na tržište. Problema s potražnjom, kaže, nemaju.

Revitalizacija autohtone lastovske sorte masline, piculje, postala je njihov životni projekt, a kvaliteta tako rijetke vrste privukla je pozornost i europskih istraživača. Prema legislativi Europske unije, na tržištu su zbog svojeg zdravstvenog aspekta posebno zanimljiva ulja u čijem je sastavu više od 250 miligrama fenola po kilogramu, spoja koji maslinovo ulje čini zdravim. Ukupnih je fenola u ulju lastovske piculje 1608 miligrama po kilogramu.

“Pod imenom Maslina s početka svijeta ne podrazumijevamo samo proizvod sam po sebi nego je to i način života u skladu s prirodom, gdje uvažavamo što nam priroda nudi, i to u savršenom obliku pramasline. Također nam je važno da se kroz brend može pridonijeti opstanku otočne zajednice te nam je želja, u suradnji s drugim otočnim maslinarima, doći do većih količina ove izvrsne sirovine kako bi proizvod koji ima samo Lastovo mogao promicati kvalitetan život na otoku u skladu s mogućnostima koje nam sama priroda nudi”, dodaje Annette.

 

Bilo im je važno, kažu, stvoriti nešto na Lastovu te svojoj djeci ostaviti poruku da se na otoku može živjeti. Dok su još bili bebe, u kolicima su ih vozili u maslinike sa sobom.

“Od najranije dobi dio su naše maslinarske priče. Najdraže u ovom načinu života nam je da naša djeca odrastaju u prirodnom okruženju i želimo im prenijeti da se isplati voljeti nešto te da nije teško raditi za to. Suprug i ja smo došli na Lastovo jer volimo ovaj način života”, govori Annette.

Iako otočni život ima i nedostataka, dodaje, ponajviše zbog velike udaljenosti od bilo kojeg većeg središta, nikada nisu sumnjali u ostanak na Lastovu.

“Najviše volimo što na Lastovu možemo živjeti život u kojem imamo vremena za obitelj, svoju djecu, i što možemo živjeti u skladu s prirodom. Nažalost, to je u današnje vrijeme luksuz koji u Hrvatskoj još imamo, samo ga treba znati cijeniti. Mislimo da je budućnost u toj izvornosti života”, poručuje Annette Trojković.