Velik uspjeh

Zagrebačka tvrtka razvila najmoderniji vojni radio koji sam javlja bazi stanje vojnika

AUTOR:

OBJAVLJENO:

4.6.2018. u 7:53

AUTOR:

OBJAVLJENO:

4.6.2018. u 7:53

HANZA MEDIA

Moj rođak bio je u Afganistanu i pričao mi je kako je njegovu grupu spasio radiouređaj. Opkolili su ih talibani i situacija je bila jako opasna. No, tada je na svojem uređaju pritisnuo SOS tipku i tako pozvao pomoć iz zraka. Ubrzo su stigli helikopteri i spasili ih. Da nije bilo tog uređaja, više ih, kaže, ne bi bilo. I tada mi je palo na pamet. Idemo napraviti moderan uređaj koji će vojniku spasiti život. Koji neće služiti samo za komunikaciju nego će i spašavati živote. Rezultat toga danas je funkcionalan kompleksni uređaj definiran na Software-defined radio (SDR) tehnologiji”, pojašnjava nam Robert Tomljanović, direktor tvrtke Impel Group.

Razgovaramo u pomalo neuglednim prostorijama tvrtke RIZ Profesionalna elektronika. No, u ovom slučaju vanjština zgrade i njezini hodnici nisu važni. Važno je ono što je ispred nas. A to je novi moderan vojni radiouređaj koji je rezultat hrvatske pameti i znanja. Ime mu je Takrad. Riječ je o novom naprednom vojnom taktičkom radiju u čijem su osmišljavanju zajednički sudjelovali vrhunski inženjeri RIZ Profesionalne elektronike i Impel Groupa. Boris Smiljanić, direktor tvrtke RIZ Profesionalna elektronika, kaže da su s Tomljanovićem odmah kliknuli oko ovog projekta. Priča o novom vojnom taktičkom radiju započela je prije otprilike godinu i pol. Smiljanić i Tomljanović s vojskom rade na drugim projektima iz područja elektronike, a 2016. su u Ministarstvu počeli razgovori o novom digitalnom radiouređaju kojim će zamijeniti one postojeće, tehnološki zastarjele.

Prazan stol i naše znanje

“Prezentirali smo im neke druge stvari iz domene tehnologije i onda smo im spominjali te stvari kojima se bavimo. Hajdemo napraviti kvalitetan domaći radio. Dakle, radio koji je izvrstan za Hrvatsku vojsku. Sjeli smo za stol i počeli razgovarati. U Ministarstvu i vojsci su znali što postoji na tržištu, koji su uređaji najbolji, i željeli su od svakog tog uređaja ono najbolje u jednom”, pojašnjava Smiljanić. Zvuči jednostavno, a zapravo vrlo komplicirano. “Pred nama je bio prazan stol. Nismo imali ništa osim našeg znanja”, naglašavaju obojica sugovornika i kao ilustraciju tog znanja navode da je u uređaj već instalirano više od 70.000 linija koda softvera.

Vojska je definirala što želi, odnosno koje karakteristike uređaj mora imati. “Oni žele najbolje što treba modernom vojniku, a to je onaj koji raspolaže informacijama”, pojašnjava Tomljanović. Iako je riječ o domaćim tvrtkama i domaćoj pameti, MORH u razvoj uređaja nije uložio ni kune. Tomljanović ističe da je uz njih dvojicu na projektu radilo još pet vrhunskih inženjera, a tvrtka Metal Product proizvela je kućište.

Definirano je da uređaj funkcionira na SDR tehnologiji. “Takav uređaj svoju funkcionalnost i snagu ima u softveru, a ne u hardveru. Dakle, jednom napravite hardver, a softver nadograđujete. U pravilu, to znači da uređaj ima neograničene mogućnosti”, objašnjava Tomljanović. Prema njegovim riječima, uređaj se u svakom trenutku može nadograditi dodatnom funkcijom. Svim onim što kupac želi. Laički rečeno, po principu Lego kockica. Obojica kažu da Takrad nema veze s tipičnim voki-toki uređajem kakav je nekad bio. Riječ je o modernom multimedijalnom uređaju za glasovnu i podatkovnu komunikaciju. Primjerice, za slanje biometrijskih podataka s jednog prema drugom vojniku. Vojska je propisala da uređaj mora raditi u frekventnom području od 225 do 450 megaherca. Zahtjev je, također, da uređaj ima dva neovisna radija, od kojih jedan velikog dometa, koji, ovisno o konfiguraciji, može imati doseg pet do šest kilometara. S prednje strane uređaj ima “prozorčić”. To je radio malog dometa koji radi na 2,4 gigaherca. I on se može povezati Bluetoothom s vojnim tabletom. No, može se povezati i s mikronosivim uređajima na vojniku kao što su mjerač otkucaja srca, mjerač kvalitete zraka, mjerač radijacije. I sve te podatke s terena šalje u zapovjedništvo. Uređaj je, dakle, multidisciplinaran zbog mogućnosti prikupljanja i obrade podataka.

Sadašnja konfiguracija softvera, prema zahtjevu MORH-a, omogućuje istodobnu audiokomunikaciju na dva nezavisna kanala na istoj frekvenciji, slanje data kratkih poruka, mijenjanje enkripcijskih ključeva. Također posjeduje i napredan SOS mod za poziv u pomoć. Uređaj neovisno o vojniku šalje svoju poziciju i položaj jer je u njega ugrađen GPS i akcelerometar. U njemu su i senzori koji govore o stanju vojnika, a da vojnik nije ni svjestan toga. Naime, položaj uređaja zapovjedništvu može otkriti informaciju pomiče li se vojnik, je li ranjen, je li poginuo, u kakvom je stanju. Sve to iščitava se iz pozicije uređaja koji ima integrirano i automatsko uključivanje unaprijed programiranog alarma. Za komunikaciju vojnik ima naglavni set slušalica s mikrofonom. Osim toga, ima integrirani bežični PTT (push-to-talk). Riječ je o malom bežičnom prekidaču koji se stavlja na okvir puške i vojniku omogućuje komunikaciju bez kontakta s uređajem. Tomljanović naglašava da je sve zaštićeno jakim kriptoalgoritmima koji osiguravaju kvalitetnu i pouzdanu komunikaciju. Ugrađen je certificirani 256 bit AES hardver koji je i američki NSA certificirao kao TIP 1. Dakle, tvrdi Tomljanović, ima najvišu razinu zaštite od hakera. Također je i visoko zaštićen pri pokušaju ometanja frekvencijskog područja.

Repetitor s integriranom mrežom

Mehanika je iznimno robusna. Otporan je na udarce, uranjanje u vodu, može izdržati udar metka... sukladan je military standardu MIL-STD-810. Na zahtjev vojnika, na njemu nema nikakvih svjetlećih dioda (LED), ekrana koji bi svijetlili u mraku. Konektori i tipke također su robusni. Na uređaju su dvije antene za primanje VHF/UHF i 2.4 GHz signala neovisno u isto vrijeme. Vojska je tražila i dobila mogućnost istodobne komunikacije zapovjedništva i više vojnika na terenu preko jednog radiouređaja. Uređaj služi i kao repetitor. Dakle, signal se, ovisno o konfiguraciji terena, može “prebacivati” i s uređaja na uređaj kilometrima daleko. U kolovozu počinju testiranja u terenskim uvjetima, koja će provoditi hrvatski vojnici. Trebala bi biti završena do kraja godine, nakon čega se očekuje da MORH raspiše natječaj za nabavu nekoliko tisuća komada.

Tomljanović tvrdi da imaju bolji proizvod od najvećih svjetskih proizvođača ovih uređaja - Tadirana, Thalesa, Harrisa. “Svi su oni zbog svoje veličine tromi sustavi. Kod njih za realizaciju neke nove ideje treba puno više vremena nego kod nas. Mi smo puno brži, a proizvod je jednak njihovu ili čak i bolji. Ovo je proizvod koji će vojska koristiti sljedećih 20 godina i naš poraz na natječaju rezultirao bi odlaskom 20 do 30 vrhunskih inženjera iz Hrvatske”, naglašava Tomljanović. Opremanje HV-a ovim uređajem bila bi velika referenca za izlazak na strana tržišta, ali osim za vojne potrebe, Tomljanović upotrebu njihova uređaja vidi i u civilnim institucijama. “Kućište se presloži kako bi bilo manje i lakše te se može dati svakom turistu koji, primjerice, ulazi u Nacionalni park Paklenica. Tako posjetitelje možete locirati, znati jesu li u neprilici i slično”, kaže.