Odabirom prijevoznog sredstva, načinom ophođenja s otpadom pa čak i odlukom da jedemo više piletine, a manje govedine ili da ne koristimo fen, nego kosu sušimo “tradicionalno”, svatko od nas utječe na klimatske promjene. Baš svatko! Ostavlja svoj “carbon footprint”, tj. ugljični otisak, koji predstavlja ukupnu količinu stakleničkih plinova koju izravno uzrokuje neki proizvod, tvrtka, događaj ili u našem slučaju - osoba. Dakle, on mjeri utjecaj ljudi na planet. Računa se, ugrubo rečeno, tako da našu potrošnju (otisak) stavljamo u odnos s ponudom (biokapacitetom) našeg planeta.
Ne morate ga čak ni ručno računati, na internetu su dostupni kalkulatori za izračun individualnog ekološkog otiska. Što god mislili oni koji tvrde da su klimatske promjene jedna od urota, nepobitna je činjenica da se one već neko vrijeme događaju i da ih svi osjećamo. Pa čak i ti nevjernici. Europska unija treća je po redu nakon Kine i SAD-a po količini emisija stakleničkih plinova, sve su češći požari, suše, toplinski valovi, poplave, smanjuje se dostupnost vodnih resursa u pojedinim regijama... Ugrožene su biljke, životinje i ljudi. Upravo su ljudi dio rješenja - sve počinje od čovjeka, pojedinca - i s njima završava. Naime, ne radi se o borbi za planet.
Kumi Naidoo, poznati južnoafrički borac za ljudska prava, svojedobno je imao vrlo upečatljiv govor na TEDx-u. Pričao je o globalnom zatopljenju, o ljudima i kako na mrtvoj planeti nema posla te, među ostalim, i kako su klimatske promjene najveći izazov s kojim se čovječanstvo ikada suočilo. I da je to još važnije i veće od svih prethodnih borbi u prošlosti: ropstva, ženskih prava, apartheida… Zašto? Zato što se ne radi o spašavanju planeta. Planet je sasvim u redu. Međutim, kako je istaknuo, ako čovječanstvo nastavi ovako, doći će do točke kada više na njemu neće moći preživjeti - planet će i dalje biti tu, ali ne i mi. Njegova je poruka prilično jasna. Nije riječ samo o borbi protiv klimatskih promjena, nego o opstanku jedne civilizacije.
Ne na tako slikovit način, ali ista poruka nalazi se u nedavno usvojenom Izvješću o globalnom zatopljenju od 1,5 °C Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC), koje je pokazalo da neto emisije ugljičnog dioksida do 2050. moraju dosegnuti nulu jer, ako se trenutačna stopa emisija nastavi, svijet će dosegnuti zatopljenje od 1,5 °C između 2030. i 2052. godine. A to i nije tako daleko. “Prilagodba klimatskim promjenama više nije mogućnost, nego nužnost. No, još nije kasno”, jasno se poručuje u IPCC-u. Posljedice se već sada osjećaju, a upravo naše djelovanje i izbori u konačnici čine razliku.
Svatko od nas može napraviti jednostavne promjene koje učinkovito djeluju u smanjenju ugljičnog otiska. Baš svatko! Ozbiljno. Srećom, postoje neke super lake stvari koje možemo usvojiti u našim rutinama u kući, izvan kuće, na poslu, a neke od njih doslovce raditi i iz fotelje: od online plaćanja računa, kraćeg tuširanja, kupovanja lokalnih proizvoda pa sve do nešto zahtjevnijih i skupljih pothvata poput, primjerice, postavljanja solarnih panela na krovove.
Donosimo 15 načina na koji možemo smanjiti svoj ugljični otisak i pomoći u smanjenju globalne emisije ugljičnog dioksida. Na taj način ne samo da pomažemo usporavanju procesa klimatskih promjena, nego mnoge od mjera koje poduzimamo, donose i direktnu uštedu. A to se, prije ili kasnije, osjeti i na novčaniku.
1. Izvadite punjač iz utičnice ako se mobitel ne puni
Možda ćete se iznenaditi kada doznate da sva elektronika usisava energiju i kada su uređaji isključeni. Iako je kabel priključen u utičnicu, ali se uređaj ne puni, još pridonosi našem ugljičnom otisku. Stoga je najpametnije ostaviti svoju elektroniku isključenu u svakom trenutku, osim ako je zapravo ne koristimo.
2. Prebacite ono što možete na online poslovanje
Dogovorite, recimo, primanje bankovnih izvadaka i računa mailom, ako je moguće. Plaćajte račune putem interneta ili mobitela. Nema papira, nema potrebe za uništenjem šuma. I nemojte printati ako baš ne morate. Kompjutorski programi nude razne mogućnosti memoriranja, čak i digitalni post-it.
3. Birajte LED rasvjetu
Gdje god je to moguće, halogena svjetla u domu mogu se zamijeniti LED ekvivalentima. Financijski ima smisla jer LED žarulja traje najmanje 10 godina, a ne samo nekoliko mjeseci. I naš ugljični otisak će padati jer su LED-ovi prilično učinkoviti.
Početna cijena LED žarulje može biti veća od halogene, ali ta razlika vratit će se u obliku smanjenja troškova energije tijekom vijeka trajanja svjetiljke.
4. Gasite svjetla ako ih ne trebate
TV zaslon ili zaslon kompjutorskog računala pružaju dovoljno ugodan sjaj. Stoga, isključite druga svjetla jer, ako baš ne čitate novine ili knjigu ili nešto konkretno ne radite za što vam treba svjetlost, onda ih ni ne trebate.
5. Pustite odjeću i kosu da se sami suše
Jedna puna sušilica rublja koristi pet puta više struje nego perilica, a njezino uključivanje jednako je kao da se na jedan sat upali 225 žarulja. S druge strane, “tradicionalnim” sušenjem rublja štedimo energiju i utječemo na ugljični otisak.
Amerikanci, recimo, jako vole sušilice rublja, dok su Europljani nešto ekološki osvješteniji. Nije loše ni kosu sušiti na zraku, s obzirom na to da je fen za kosu jedan od top potrošača među kućanskim aparatima. Prema nekim istraživanjima, Talijani su dobar uzor - čak 95 posto ne posjeduje sušilo za kosu.
6. Birajte tuširanje umjesto kupke
Kupka može biti opuštajuća, no turobna je činjenica za ljubitelje “pacanja” u kadi da bi ekološkije bilo odabrati kratko tuširanje. Kada treba mnogo više vode nego što je potrebno za 5 do 10 minuta tuširanja.
7. Kompostirajte, reciklirajte...
Zamrzavanjem svježih proizvoda i ostatka hrane prije nego što se pokvare, ako ih nemamo priliku pojesti, uštedjet ćemo hranu i novac. Trebali bismo i kompostirati hranu, ako je ikako moguće, jer kompostiranje može smanjiti utjecaj na klimu.
Na naš ugljični otisak utječemo i recikliranjem papira, plastike, stakla, korištenjem višekratnih boca za vodu ili kavu. Korištenjem takvih vrsta boca ne samo da smanjujemo otpad koji stvaramo, nego i štedimo novac. I da, smanjujemo otpad ako nosimo svoju torbu kada idemo u nabavu namirnica umjesto da u trgovini uzimamo (ili kupujemo) plastične vrećice.
8. Smanjite konzumaciju govedine
Mnogi ljudi ne znaju da postoji veza između mesa i klimatskih promjena niti da su emisije stakleničkih plinova iz agrobiznisa zapravo veći problem nego fosilna goriva.
Poseban krivac je govedina (crveno meso), koja proizvodi pet puta više emisija od svojih kolega peradi i troši 11 puta više vode. Da bismo dobili jedan kilogram govedine, potrebno je više od 5000 galona vode. Njihov izmet i prdež emitiraju ogromne količine metana u atmosferu, snažnog plina koji uvelike pridonosi globalnom zagrijavanju.
Osim toga, kao broj jedan potrošač slatke vode na svijetu životinjska poljoprivreda drastično povećava problem nestašice vode, a najodgovornija je i za sječu šuma kako bi se stvorili pašnjaci i njive za sadnju žita od kojeg se proizvodi stočna hrana.
Zanimljiv je podatak da, primjerice, u SAD-u 70-ak posto proizvedenog žita odlazi na ishranu stoke, a ne ljudi! Naravno, nitko ne kaže da moramo postati vegetarijanci ili vegani.
Međutim, oni koji to već jesu, mogu biti ponosni jer veganska dijeta čini čak 20 posto razlike u odnosu na vaš ukupni utjecaj na ugljični otisak, a za one koji nisu i neće nikad neće postati - i jednostavno smanjenje govedine u prehrani donijet će značajnu korist samu po sebi.
9. Posadite vrt
Bilo da živimo u kući ili stanu, sadnja vlastitog bilja brz je i jednostavan način za smanjenje ugljičnog otiska. Osim što disanjem stvaraju ugljikov dioksid, biljke i apsorbiraju velike količine toga plina dok grade svoja stabla, listove i korijenje.
10. Dobro izolirajte kuću
Grijanje je bitna stavka kojom možemo smanjiti vlastiti ugljični otisak. Loše izolirano kućište zahtijeva veliku količinu energije za zagrijavanje, a pravilnom izolacijom možemo to promijeniti. Naravno, sve mjere energetske učinkovitosti u startu koštaju. Međutim, dugoročno donose benefite jer ne samo da možemo smanjiti potrošnju energije, a time i štetne emisije u atmosferu, na kraju i štedimo na mjesečnim računima.
11. Ulažite u vlastite obnovljive izvore energije
Postavljanje solarnih ploča na krov ima financijski smisao, a trebalo bi imati i nakon što većina zemalja prestane subvencionirati instalaciju. Ako to nije opcija, svoj vlastiti ugljični otisak možemo smanjiti tako što kupimo udjele u novim vjetroelektranama ili, recimo, sunčanim elektranama. U Hrvatskoj su tim tragom krenuli Križevački sunčani krovovi, prvi projekt grupnog ulaganja u obnovljive izvore energije prema modelu mikro zajmova, koji su građani financirali s oko 100.000 kuna. Financijski prinosi možda neće biti ogromni, ali prihodi bi trebali biti bolji nego da stavljamo novac (ako ga imamo) u banku.
12. Smanjite putovanja avionom
Putovanje zrakoplovom obično je najveća komponenta ugljičnog otiska čestih letača. Primjera radi, jedan povratni let iz Londona u New York pridonosi gotovo četvrtini godišnjih emisija koje prosječno proizvede jedna osoba. Najlakši način za napraviti veliku razliku jest smanjiti putovanja avionom ili ići vlakom, kada je to moguće. Možda je manje komforno, ali je “klimatski efikasno”.
13. Idite biciklom na posao, a ne autom
Udaljenost koju vozimo jako je važna. Smanjenje kilometraže nekog prosječnog novog automobila od 16.000 do 26.000 kilometara godišnje uštedjet će više od tone CO2, oko 15% prosječnog ugljičnog otiska jedne osobe.
Bolje je voziti bicikl ili pješačiti. A ako je putovanje automobilom baš od vitalnog značaja, nije loše razmisliti o iznajmljivanju električnog vozila kada postojeći automobil dođe do kraja svojeg životnog vijeka.
Električni automobil će uštedjeti novac za gorivo, osobito ako netko vozi desetke tisuća kilometara godišnje. Iako je električna energija za napajanje električnog automobila djelomično generirana u termoelektranama na plin ili ugljen, električna vozila su učinkovitija i ukupne emisije CO2 će pasti.
Zašto smo spomenuli iznajmljivanje, a ne kupnju električnog automobila? Jer treba imati na umu da proizvodnja električnog automobila može proizvesti više emisija nego što samo vozilo proizvede tijekom svojeg životnog vijeka. Isto vrijedi i za mnoge druge “poželjne predmete”: energija koja je potrebna za izradu novog računala ili telefona mnogo je veća od energije koja se koristi za njegovo napajanje tijekom životnog vijeka. I Apple kaže kako 80 posto ugljičnog otiska novog prijenosnog računala dolazi od proizvodnje i distribucije, a ne od korištenja u kući.
14. Kupujte manje, kupujte pametno i kupujte kvalitetno
Kupovanje manje stvari dobar je put za smanjenje ugljičnih emisija. Odijelo izrađeno od vune može imati udio ugljika koji odgovara potrošnji električne energije nečijeg doma u mjesec dana. Jedna majica može prouzročiti emisije koje su jednake dvjema ili trodnevnoj tipičnoj potrošnji energije. Osim toga, mnogi veliki trgovci odjeće prakticiraju ono što se naziva “brzom modom” - prodajom beskonačnog ciklusa nužnih trendova po iznimno niskim cijenama i hrpa odjeće završava na odlagalištu.
Tu je i problem kontaminacije. Za spas planeta savjetuje se i da se kupuje od tvrtki koje podržavaju prijelaz na budućnost s niskom razinom ugljika te preferiranje domaćih tvrtki. Sve što je napravljeno u inozemstvu ima ogroman utjecaj na okoliš - od fizičkog čina isporuke proizvoda preko oceana do kemijskog utjecanja iz tvornice. Nije loše pokušati s alternativama poput ponovnog namještanja stare odjeće, odabira lokalno ručno izrađene odjeće i sl.
15. Jedite lokalno i organski
Kad god je i ako je to moguće, trebalo bi barem pokušati jesti lokalne proizvode u sezoni. Pridržavajući se hrane koja se uzgaja lokalno pomažemo u smanjenju emisije ugljika.
Znamo koje je opće pravilo za gdje se nešto uzgaja - što je bliže nama, to bolje. Kada se voće ili povrće može uzgajati u vlastitom dvorištu ili lokalnom gospodarstvu, troškovi okoliša znatno se smanjuju. Jednako je važno izbjegavati procesuiranu hranu: prerađena i pakirana hrana često je loša za zdravlje, a ne samo za okoliš.