Borbe tehnoloških titana

Tko će biti vladar mreže 5G, nove ere mobilne komunikacije koja će vrijediti $30 milijardi

AUTOR:

OBJAVLJENO:

17.2.2019. u 15:05

AUTOR:

OBJAVLJENO:

17.2.2019. u 15:05

Matthew Lloyd / Athit Perawongmetha / REUTERS

Xi Jinping, predsjednik Kine i Ren Zhengfei, osnivač Huaweia

Prvi dan MWC-a Barcelone (bivši Mobile World Congress), najvećeg svjetskog događaja posvećenog mobilnim tehnologijama koji se ove godine održava od 25. do 28. veljače u glavnom gradu Katalonije, partner događaja – kineski tehnološki gigant Huawei – predstavit će najnovije komercijalno primjenjive proizvode i rješenja za nadolazeću novu eru bežičnog povezivanja – tzv. 5G-eru. Istovremeno na jednoj od pozornica na MWC-u kineski proizvođač telekomunikacijske opreme ZTE organizira panel-raspravu i predavanja o tome kako će 5G oblikovati budućnost i utjecati na poslovanje cijelog niza tvrtki.

Peta generacija mobilnih mreža odnosno komunikacijske mreže u kojoj je posljednja poveznica bežična, 5G, predstavlja i sustav tehničkih pravila koja definiraju kako mobilna mreža funkcionira, odnosno koje se radijske frekvencije koriste te kako komponente mreže poput računalnih čipova i antena upravljaju signalima i razmjenjuju podatke. Ta tehnička pravila definiraju inženjeri tvrtki proizvođača opreme koja čini infrastrukturu mobilnih mreža. Pravila su uvedena tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća kad su predstavljeni i prvi mobiteli, a ažuriraju se otprilike svakih desetak godina. Analitičari kažu da bismo upravo ove godine, a najkasnije 2020., trebali prijeći iz aktualne četvrte generacije, odnosno 4G, u 5G.

Da bismo uživali u 5G-povezivanju, teleoperateri će morati instalirati novu infrastrukturu, a potrošači će, naravno, morati kupiti nove mobilne uređaje. Kad se to dogodi, brzine povezivanja i prijenosa podataka drastično će se povećati. Američki pro­izvođač računalnih čipova Qualcomm kaže da je na testovima 5G-brzina uspio ostvariti brzinu preuzimanja od 4,5 gigabita u sekundi, ali da će početna srednja 5G-brzina preuzimanja biti bliža 1,4 gigabita u sekundi. Radi usporedbe, to je otprilike 20 puta brže od trenutačnih 4G-brzina. Slikovito rečeno, preuzimanje tipičnog filma pri 5G-brzinama trajalo bi otprilike 17 sekundi. Preuzimanje istog pri 4G-brzinama trajalo bi oko šest minuta. Još važnije, prelaskom na 5G smanjit će se latencija – vrijeme koje protekne od trenutka slanja zahtjeva za podacima do pojave podataka.

Pri 4G-brzinama, odgovor na najobičniju naredbu poput pretrage putem Googlea potrajat će otprilike 50 milisekundi. Pri 5G-brzinama taj bi odgovor trebao stići u samo nekoliko milisekundi. Niska latencija ključna je za razvoj područja kao što su virtualna stvarnost te će omogućiti fizičko smanjivanje uređaja za stvaranje trodimenzionalnih slika i eliminaciju žica kojima se ti uređaji spajaju s računalima. 5G-brzine omogućit će i bolju implementaciju računala i umjetne inteligencije u područjima u kojima su brzina i preciznost odgovora na novu informaciju presudno važne, kao što su primjerice medicina, navigacija u prometu i “internet stvari”. Osim manje latencije, 5G-mreže trebale bi osigurati prijenos podataka bez gubitaka.

Istraživačka tvrtka MarketsandMarkets objavila je studenom 2017. rad u kojem predviđaju da će tržište 5G-infrastrukture 2020. godine vrijediti 2,86 milijardi dolara te da će mu do 2026. godine vrijednost narasti na 33,72 milijarde dolara. Tvrtka MarketsandMarkets drži da će potrošačka elektronika s 5G-mogućnostima zauzeti najveći dio tog tržišta. Takav značajan rast od 2020. do 2026. godine bit će moguć zahvaljujući automatizaciji, povećanju broja s internetom povezanih uređaja, razvoju naprednih tehnologija kao što su “internet stvari”, povećanju broja autonomnih i s internetom povezanih automobila, širenju trenda “pametnih gradova” te velikom potražnjom za videoservisima na zahtjev. Iz švedskog Ericssona pak predviđaju da će 5G do 2024. doseći više od 40 posto svjetske populacije te da će generirati 1,5 milijardi pretplata na napredni širokopojasni mobilni internet. U svojem izvještaju “Mobility” iz studenog 2018. tvrde da će se 5G-tehnologija najbrže implementirati na razini cijelog svijeta. Procjenjuju i da će najviše 5G-pretplatnika biti u Sjevernoj Americi (do 2024. godine 55 posto svih pretplatnika bit će korisnici 5G-mreža), sjeveroistočnoj Aziji (43 posto) i zapadnoj Europi (30 posto).

Huawei želi uzeti najveći dio tog unosnog kolača i sve njihove aktivnosti usmjerene su ka ostvarivanju tog cilja. Naime, oni 5G ne vide isključivo kao priliku da zarade na svojim proizvodima. Huawei se uz pomoć pete generacije mobilnih mreža i svega što s njima dolazi želi pozicionirati kao vodeća tvrtka u domeni visoke tehnologije. Ne treba stoga čuditi što upravo Huawei svoje ime na MWC-u u Barceloni veže uz 5G. Ta kineska tvrtka želi biti sinonim za 5G, a u produžetku i sve napredno i moderno. Pri tome ne pitaju za cijenu i ne biraju sredstva.

Bivši zamjenik zapovjednika inženjerskog korpusa Narodnooslobodilačke armije Kine Ren Zhengfei osnovao je Huawei 1987. godine u Shenzenu kako bi sudjelovao u modernizaciji kineske telekomunikacijske infrastrukture. Najvažnija komponenta koju je tada trebalo nabaviti bila je telefonska centrala, odnosno uređaj za spajanje telefonskih poziva. Dok je većina istraživačkih skupina koje su radile na tom projektu potrebnu tehnologiju nabavljala iz inozemstva, Ren je u suradnji s lokalnim znanstvenicima komponente pokušao konstruirati obrnutim inženjerstvom. Namjera mu je bila stvoriti tvrtku koja bi se sa stranim tvrtkama mogla ravnopravno natjecati te ih naposljetku i zamijeniti. I dok je Huawei od samog početka velika sredstva ulagao u istraživanje i razvoj, nemoguće je oteti se dojmu da su na poslovnom planu uspjeli zbog ugovora s vojskom, skoro pa ilegalnih dogovora s lokalnim vlastima o upotrebi tvrtkinih proizvoda i direktive kineske države da strance treba istisnuti iz tržišne utakmice te poduprijeti domaće telekomunikacijske tvrtke. Taj će obrazac uz manje modifikacije poslužiti kao budući modus operandi tvrtke.

Tvrtka se potkraj 20. stoljeća počela širiti te ostvarivati svoje prve međunarodne suradnje i partnerstva. Svoj prvi europski ugovor ostvarili su 2004., kad ih je nizozemski mobilni operater Telfort angažirao da im izrade mrežu treće generacije (3G). Kako bi zauzeli tržišne pozicije diljem svijeta, otvorili su istraživačke centre u Indiji, Australiji, Kanadi te sklopili unosne poslove s britanskom telekomunikacijskom tvrtkom British Telecom, američkom tvrtkom za cyber-sigurnost Symantec i njemačkim konglomeratom Siemensom. Prema pisanju The Independenta, samo Amazon i Alphabet na istraživanje i razvoj troše više od Huaweia.

Kineska je tvrtka 2012. postala najveći svjetski proizvođač telekomunikacijske opreme, pretekavši Ericsson. Britanska tvrtka IHS Markit piše da su 2017. držali 28 posto tržišta, tri posto više nego 2016. Huawei je 2017. zapošljavao 180 tisuća ljudi te ostvario 92,5 milijardi dolara prihoda. Prema pisanju časopisa Forbes, Huawei je u trećem kvartalu 2018. držao drugo mjesto na svjetskom tržištu pametnih telefona, odmah iza prvoplasiranog Samsunga te ispred trećeplasiranog Applea. Analitičar Jean Baptiste Su za Forbes je rekao da će Huawei za dvije do tri godine biti vodeći proizvođač mobitela na svijetu.

U Huaweievoj priči o uspjehu ima samo jedan “mali” problem – tvrtka ne uživa baš najbolju reputaciju. Dapače, Huawei trenutačno prolazi kroz ozbiljnu krizu. Skeptični će prvo ukazati na činjenicu da je vlasnička struktura Huaweia krajnje nejasna. Formalno, tvrtka je u vlasništvu radnika, no kineski medij Caixin piše da čak ni zaposlenici koji u Huaweiu godinama rade ne razumiju njegovu vlasničku strukturu. Službeno, osnivač i direktor tvrtke Ren drži 1,42 posto dionica tvrtke, međutim pisac Richard McGregor, autor knjige “Partija: Tajni svijet kineskih komunističkih vladara”, tvrdi da su Ren i njegovi menadžeri pravi vlasnici većine dionica.

Nadalje, s obzirom na to da je Ren bio časnik u Narodnooslobodilačkoj armiji Kine, mnogi sumnjaju da je Ren još povezan i s vojskom i kineskom Komunističkom partijom. Ren je u intervjuu u prvoj polovici siječnja ove godine rekao da se od njega nikada nije tražilo da dijeli “neprimjerene informacije”.“Volim svoju zemlju, podupirem (kinesku) Komunističku partiju, međutim nikada ne bih napravio ništa što bi naštetilo nekoj drugoj zemlji na svijetu”, rekao je Ren prema pisanju njemačkih novina Handelsblatt.

Potom je tu njihova dvojbena poslovna praksa. Huawei je 2003. priznao da je jednoj od najvećih američkih tehnoloških tvrtki za mrežno povezivanje Cisco ukrao dijelove softvera kojim se upravlja opremom za mrežno povezivanje. U zamjenu za obećanje da će promijeniti neke svoje proizvode, Cisco je odlučio ne tužiti Huawei. Američka podružnica njemačke telekomunikacijske tvrtke Deutsche Telekom T-Mobile 2014. je godine pokrenula građansku parnicu protiv Huaweia zbog sumnje da su im ukrali intelektualno vlasništvo povezano s robotom koji su koristili za dijagnosticiranje kvarova na mobitelima. Huawei je svojevremeno ustvrdio da su tu krađu izveli odmetnuti djelatnici tvrtke. Porota je 2017. Huawei proglasila krivim za krađu te im odredila odštetu od pet milijuna dolara. Prema pisanju The Wall Street Journala, kriminalistička istraga slučaja bavit će se istim pitanjima koja su bila predmet građanske parnice. Kineska poslovna grupa Sinovel koja se bavi energijom vjetra prošle je godine američkoj tvrtki ASMC platila više od 50 milijuna američkih dolara odštete na ime optužbi za krađu poslovnih tajni, novčanih sredstava i urotu.

Huawei i još jedna kineska tvrtka, ZTE, optuženi su da su više puta prekršili sankcije koje je SAD nametnuo Iranu. ZTE je proglašen krivim za te optužbe te se s američkom vladom nagodio i platio kaznu od 1,2 milijarde dolara. Da se nisu nagodili, tvrtka bi vjerojatno propala. Financijska direktorica tvrtke Huawei i kći osnivača Meng Wanzhou u prosincu 2018. uhićena je u Kanadi zbog sumnje da je novac britanske banke HSBC namijenjen za Huawei “pretakala” u Skycom, tvrtku za koju se sumnja da je u potpunom vlasništvu Huaweia te da je poslovala u Iranu. Utvrdi li se da je Meng Wanzhou kriva, Huawei bi mogao platiti sličnu, ako ne i težu, kaznu. Međutim, s obzirom na to da je Huawei prošle godine ostvario prihod veći od 90 milijardi dolara, kazna od nekoliko milijardi dolara možda ne djeluje prikladno. Američko Ministarstvo pravosuđa ukupno je protiv Huaweia do sada podiglo 23 optužnice za krađu poslovnih tajni i patenata, opstrukciju pravde, novčane malverzacije te kršenje međunarodnih sankcija. Huawei je ove optužbe odbacio.

Osim sudskim putem, SAD Huawei može kazniti i tako što će mu zabraniti kupovinu računalnih dijelova od američkih tvrtki. SAD je čak prije postizanja nagodbe sa ZTE-om sastavio prijedlog zakona koji bi američkim tvrtkama zabranio izvoz robe kineskim telekomunikacijskim tvrtkama. Da se Vlada SAD-a i ZTE nisu nagodili i da je taj zakon izglasan, ZTE bi gotovo sigurno propao, a pitanje je kako bi se Huawei snašao u novonastalom poslovnom okruženju budući da trenutačno opremu dobavlja od čak 33 američke tvrtke. SAD je čak otišao tako daleko da svoje privatne tvrtke nagovara da metale potrebne za izradu informatičke opreme ne nabavljaju u Kini, koja kontrolira 80 posto zaliha rijetkih metala potrebnih za, uz ostalo, izradu računalnih komponenti i ostalih tehnološki sofisticiranih proizvoda.

Taj najnoviji incident nastavak je sukoba između SAD-a i Huaweia, nacionalnog ponosa Kine, koji je započeo 2012. godine kad je kineska tvrtka u izvještaju parlamentarnom odboru za obavještajne službe optužena za povezanost s državom. FBI, nadalje, tvrdi da Kina preko mobitela svojih proizvođača može krasti i modificirati informacije. Unatoč tome što kineski proizvođači tvrde da su te tvrdnje neosnovane, službenici i dužnosnici američkih državnih tijela zbog toga se već godinama ne smiju koristiti kineskim mobitelima. Mnogi upravo taj istup američke obavještajne zajednice smatraju glavnim razlogom Huaweieva neuspjeha na američkom tržištu.

Zabrana upotrebe kineskih mobitela u državnim službama vrijedi i u Australiji i Novom Zelandu, a zemlje poput Velike Britanije, Francuske, Češke, Njemačke i Kanade traže načine da Huaweiu onemoguće prodor u 5G-infrastrukturu te također razmatraju mogućnost zabrane upotrebe mobitela kineskih proizvođača. Japanska je vlada najavila da više neće kupovati Huaweievu opremu te da će pri razvoju vlastite 5G-infrastrukture surađivati s drugim dobavljačima opreme.

Što se Hrvatske tiče, Tele2 nam je rekao da se koristi telekomunikacijskom opremom svih vodećih proizvođača, pa tako i Huaweia, a Hrvatski telekom koristi se opremom tvrtke Ericsson. HT je dodao da se ne planira koristiti Huaweievom opremom. Iz A1 Hrvatska nisu precizirali koriste li se Huaweievom opremom, nego su samo istaknuli da će se u razvoju svoje mreže i 5G-mreže rukovoditi principima za implementaciju opreme koja zadovoljava najviše tehnološke i sigurnosne standarde. Iz Tele2 su napomenuli da još nisu odlučili čiju će opremu nabavljati pri implementaciji 5G-mreže. I Hrvatski telekom i Tele2 rekli su da budno prate problematiku sigurnosti mrežnih elemenata.

Britanski ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt, šef britanske obavještajne agencije MI6 Alex Younger te britanski ministar obrane Gavin Williamson rekli su da se boje Huaweievih tajnih namjera, a dodali su i da sumnjaju da tvrtka ima “zloćudne namjere” iza kojih stoji kineska država te da Kina uz pomoć alata za cyber-ratovanje provodi industrijsku špijunažu. Estonska diplomatkinja i ambasadorica te zemlje za cyber-sigurnost Heli Tiirmaa-Klaar ukazala je na to da se Huawei uklapa u sliku Kine kao zemlje koja krade poslovne tajne, ne poštuje ljudska prava te provodi cenzuru interneta. “Kinezi se sve više odmiču od vizije cyber-normi o kojima se raspravljalo u Ujedinjenim narodima. Pokazali su da nemaju namjeru igrati po tim pravilima.”

U svjetlu tog bujajućeg animoziteta između SAD-a i Kine osobito zloslutno zvuči nedavna najava predsjednika Trumpa da je gotovo s kineskim “krađama američkog intelektualnog vlasništva i nacionalnog bogatstva te američkih poslova”. Trump je u svom drugom obraćanju Kongresu o stanju nacije istaknuo da ne kani ukloniti carine na kinesku robu koje je uveo početkom ove godine kako bi se trgovinska razmjena između SAD-a i Kine uravnotežila. Kina je gdje god je mogla odgovorila na napade na Huawei. Primjerice, nakon što je u Kanadi uhićena Meng Wanzhou, Kina je jednom Kanađaninu koji u toj državi služi zatvorsku kaznu od 15 godina zbog krijumčarenja droge tu kaznu povećala na doživotni zatvor. Uz to, u pritvoru su zadržali i dvije osobe koje, kako kažu, terete za “ugrožavanje sigurnosti” Kine.

Na kraju ostaje pitanje: je li Huawei na udaru zato što je konkurent etabliranim tvrtkama ili zato što je prijetnja globalnoj sigurnosti? Jednostavnog odgovora na to pitanje nema. Jedno je, međutim, sigurno: Huawei će se teško riješiti reputacije koja ga prati. Istina, tvrtka nikad neće propasti. Veličina kineskog tržišta na kojem ima primat jamči mu sigurnu budućnost. To se pak ne može reći za njegovu želju da bude globalni lider. Naime, tržišnim udjelima i brojevima prodanih mobitela ne može se kupiti ugled. Zato i igraju tako značajnu ulogu na MWC-u Barceloni. Žele li postati pravi svjetski lider, moraju popraviti ugled. I to pod hitno.