Širom svijeta sve je više parova čija se ljubav rodila nakon upoznavanja preko društvenih mreža kao i posebnih stranica i aplikacija specijaliziranih za spajanje ljudi. I Hrvatska sasvim sigurno u tome prati svjetske trendove, pa se i kod nas sve više žena i muškaraca svih dobi prijavljuje na tzv. dating stranice na kojima izrade svoj profil u kojem uz podatke o sebi mogu odrediti i što traže od potencijalnog partnera odnosno partnerice. Aplikacije u pravilu funkcioniraju tako da na temelju podataka koje znaju o njemu korisniku predlažu osobe koje bi mu mogle odgovarati po dobi, interesima i raznim drugim parametrima. Prva takva stranica Match.com pojavila se 1995., Tinder je lansiran 2012. i ubrzo je postao planetarno popularan, a danas je svaki treći brak sklopljen na svijetu započeo online upoznavanjem.
Među onima koji preko računala traže ljubav svoga života ili osobu s kojom žele provesti zajedničke trenutke u Hrvatskoj daleko je najomiljenija aplikacija Tinder, na koju se prijavljuju ljudi najrazličitijih profila. No, na Zapadu, a osobito u SAD-u, posljednjih godina jako raste popularnost aplikacija za upoznavanje koje se smatraju elitnima. Jedna od njih je League, čiji poslovni model podrazumijeva čvrstu vezu između udvaranja i ekonomije. Namijenjena je ponajprije imućnim i dobro obrazovanim mladim ljudima koji žive i rade u gradovima kao što su San Francisco i New York. Stoga su sociolozi već zaključili da takav način spajanja ljudi pridonosi stvaranju još većih socijalnih nejednakosti i razlika u standardu života između velikih gradova i ostatka države.
Kao što svaki korisnik može ograničiti dob osoba koje dolaze u obzir za razgovor i upoznavanje, tako ih može selektirati i po obrazovanju, struci, zanimanju… Osnivačica Leaguea Amanda Bradford kaže da prvenstveno želi pomoći ljudima koji su jako ambiciozni i zauzeti svojim poslovima da nađu osobe slične sebi. Ona je diplomirala kompjuterske znanosti i počela raditi na doktoratu kad je došla na ideju o pokretanju luksuzne aplikacije za upoznavanje. Potaknula su je i vlastita iskustva iz korištenja drugih sličnih aplikacija. Svoju je predstavila 2015. godine s porukom – Upoznaj inteligentno. Danas ima 300 tisuća aktivnih korisnika i još oko 500 tisuća na listi čekanja, na kojoj provedu u prosjeku šest mjeseci prije nego što steknu pravo ulaska u elitni klub. Svaki korisnik plaća godišnju pretplatu od 349 dolara, što znači da stranici nisu potrebne reklame da bi bila financijski isplativa. Od ostalih luksuznih stranica za spajanje partnera Luxy se reklamira kao najbolji takav servis za milijunaše tvrdeći da polovica njihovih aktivnih korisnika godišnje zarađuje više od 500 tisuća dolara. Aplikacije Raya naziva se privatnom zajednicom ljudi na cijelom svijetu koji se žele povezati i surađivati, dok se Sparkology opisuje kao – iskustvo upoznavanja za mlade profesionalce.
U današnje vrijeme u SAD-u su takve stanice veoma rasprostranjen posrednik za sklapanje poznanstava. Istraživanja su pokazala da se 2013. njima koristilo 10 posto svih Amerikanaca u dobi između 20 i 24 godine, a 2015. čak 27 posto. Više od polovice stanovnika 50 najvećih američkih gradova prema podacima iz 2015. imalo je visokoškolsko obrazovanje. Samo 25 godina ranije, 1990., udio visokoobrazovanih bio je 29 posto. U gradovima raste i postotak mladih ljudi između 22 i 24 godine. Od svih brakova sklopljenih u SAD-u u 23,9 posto slučajeva oba supružnika imaju fakultetske diplome. Za usporedbu, takvih je 1960. bilo samo 3,2 posto jer je u to doba jako malo žena studiralo. Budući da u Americi u velikoj većini slučajeva vlada pravilo da bolje zarađuješ što si obrazovaniji, jasno je da se vjenčanjima obrazovaniji i imućniji pojedinci grupiraju i tako povećavaju svoje bogatstvo. Visokoobrazovani danas u Americi zarađuju više nego ikada u prošlosti dok oni s nižom edukacijom u prosjeku imaju sve manja primanja. Na taj se način društvo nezaustavljivo raslojava na bogate i siromašne.
U Hrvatskoj dosad nije napravljeno istraživanje koje bi pokazalo koliko se ljudi koristi stranicama za upoznavanje i kako one utječu na društvo, no sociolozi i stručnjaci za digitalni marketing slažu se da ih je sve više pa su one stoga postale i sve atraktivnije mjesto za oglašavanje.
Katarina Exlé, account direktorica u digitalnoj agenciji Drap, ističe kako se Hrvati daleko najviše koriste Tinderom, koji je i globalno najpopularniji i među straight i među gay populacijom, dok se gay populacija u Hrvatskoj dosta koristi i aplikacijom Grinder.
“Ne bih rekla da takve aplikacije utječu na društveno raslojavanje, nego u ovom današnjem digitalnom svijetu ljudima olakšavaju pronalazak partnera. Na njima je vrlo jasno tko što traži i vrlo brzo ljudi shvate je li netko zainteresiran za vezu ili samo kratkotrajnu avanturu. Znam i nekoliko lijepih priča. Jedna moja prijateljica upoznala je svog muža preko Tindera i odselila se k njemu iz Zagreba u Split, a njezin je brat svoju curu također upoznao preko te stranice i prije nekoliko su dana dobili bebu”, ističe Katarina Exlé.
Prema njezinim riječima, najčešći korisnici su ljudi rođeni 80-ih godina koji su danas u svojim 30-ima. Kao što raznim društvenim mrežama u Hrvatskoj ne pada popularnost, isto vrijedi i za aplikacije za upoznavanje koje zasigurno imaju sve više poklonika.
“Ljudi, pogotovo u gradovima, puno rade, ne stignu izlaziti koliko bi htjeli, i to je postao zgodan način da se s nekim stupi u kontakt. Ljudi ti jasno daju do znanja što žele, odnos je vrlo transparentan i na svakome je da pristane ili odustane. Aplikacija sama korisniku predlaže potencijalne sugovornike na temelju sličnih interesa ili zajedničkih poznanika. Uostalom, svaka društvena mreža danas se može koristiti kao dating aplikacija. Lakše je pristupiti nekome porukom preko aplikacije nego licem u lice”, kaže Katarina Exlé te dodaje kako neke od tih aplikacija uopće ne dopuštaju oglašavanje brendova nego zarađuju od pretplata korisnika.
“Tinder se može koristiti i besplatno, što većina ljudi i radi, ali im se nude i dodatne opcije koje se plaćaju i koje omogućavaju još jednostavnije korištenje i širi spektar usluga. Donedavno na Tinderu nije bilo oglasa, no sada u partnerstvu s Facebookom služi kao platforma za komercijalno oglašavanje. Neke aplikacije omogućavaju reklamiranje samo velikim svjetskim brendovima, dok se na drugima mogu pojavljivati i lokalni oglasi kao na Facebooku na kojem je sasvim uobičajeno da hrvatski korisnici vide promotivne poruke domaćih tvrtki. Zasigurno ima oglašivača koji se ne žele pojavljivati na dating stranicama, no nekima su upravo one posebno atraktivne jer smatraju da će tako biti dostupni svojim potencijalnim potrošačima”, ističe Katarina Exlé i otkriva kako je Drap prvi u Hrvatskoj upravo na Tinderu prije dvije godine radio kampanju za udrugu Indigo za zbrinjavanje i zaštitu životinja.
”To je bio svojevrsni pilot-projekt jer smo krenuli od pretpostavke da su ljudi koji su na fotografijama sa svojim psima privlačniji drugim ljudima i lakše stječu poznanstva. Naša je poruka bila da ako udomiš kućnog ljubimca sigurno nećeš biti usamljen, a uz to ćeš i lakše upoznati nove ljude. Nas nekoliko iz agencije fotografiralo se sa psima za udomljavanje i otvorili smo profile na Tinderu. Kampanja se pokazala veoma uspješnom jer smo u samo tjedan dana udomili četiri psa. Nitko od dečki s kojima sam preko aplikacije stupila u kontakt nije mi zamjerio kad sam mu rekla da udomljavam psa, a ne sebe. Pretpostavljam da će oglašivači u Hrvatskoj sve više prepoznavati dating aplikacija kao mjesto za promociju svojih proizvoda i usluga jer imaju golemu bazu korisnika koje brendovi mogu targetirati. Pritom te aplikacije moraju i te kako voditi računa da ne budu prekrcane oglasima koji bi u tom slučaju korisnike mogli iritirati, pa čak i odvratiti od korištenja kao što je već slučaj kod Facebooka i Instagrama. Na dating aplikacijama ljudi ipak žele anonimnost i privatnost za razliku od klasičnih društvenih mreža”, zaključuje Katarina Exlé.
“Dating aplikacije nisu promijenile kakve partnere tražimo, samo su promijenile način kako ih upoznajemo”, zaključuje Ružica Vrdoljak Ličina, senior account menadžerica u agenciji 404 po struci sociologinja, i nastavlja: “Kada pričamo o ‘matchiranju’ i potrazi za partnerom, oduvijek su ljudi bili zainteresirani za sebi slične, no kako smo prepoznavali sličnost, bilo je manje očito. Na primjer, tražili smo partnere odnosno partnerice na mjestima na koja izlazimo ili se obrazujemo, u kinu na filmu koji nam se sviđa ili preko zajedničkih prijatelja. Sve to nas je svrstavalo unutar određenih socioekonomskih specifikacija i davalo nam je osjećaj pripadnosti i sigurnosti. Ako volimo istu hranu, restoran ili film, velika je šansa da smo slične klase, razine edukacije...”
Logika pri upoznavanju partnera nije se, prema njezinim riječima, promijenila i još uvijek si tražimo slične partnere, a to su dating aplikacije prepoznale i počele samo direktnije koristiti.
“U nekim dating aplikacijama samo imamo konkretno napisanu ‘specifikaciju’ prema kojoj možemo pretražiti potencijalne partnere: obrazovanje, primanja, interesi... U onima u kojima nemamo tu mogućnost opet donosimo neke zaključke o ljudima temeljem njihovih opisa, fotografija, načina poziranja i slično, što je sve segmentiranje, samo bazičnije i s većom mogućnošću pogreške. Ista mogućnost pogreške može se dogoditi i bilo gdje u offline svijetu”, govori Ružica Vrdoljak Ličina.
Primjer Tindera, dodaje ona, pokazuje da iako imaju dobre prihode od oglašavanja, ipak im je pretplata daleko veći i ključan prihod.
“Ljudi su spremni platiti da budu u društvu drugih s kojima se žele upoznati ili razviti odnos ili barem ubrzati proces upoznavanja ljudi koji bi im mogli biti ‘match’. U 2017. najpopularnija dating aplikacija Tinder napravila je suradnju s Facebook Audience Networkom da olakša oglašivačima oglašavanje na svojoj platformi. U Hrvatskoj nisam upoznata s podacima oglašava li se koji od brendova unutar dating aplikacija, ali ne bih se iznenadila da je odgovor potvrdan. Publika je tamo, zašto ne bi bili i oglašivači”, zaključuje Ružica Vrdoljak Ličina.