Križanac helikoptera i drona

Njemački električni leteći taksiji počet će prevoziti prve putnike već krajem ove godine

AUTOR:

OBJAVLJENO:

7.7.2019. u 15:15

AUTOR:

OBJAVLJENO:

7.7.2019. u 15:15

Ilija Matanović / Jutarnji list

Christian Bauer, direktor za poslovni razvoj Volocoptera

Kada bi neki srednje veliki helikopter i relativno obični konzumentski dron dobili dijete, rodio bi se Volocopter, letjelica koja će, ako se ostvare planovi njezinih tvoraca, vrlo, vrlo brzo početi zujati iznad naših glava kao leteća taksi služba. Volocopter je, službenim rječnikom, električno vozilo za vertikalno polijetanje i slijetanje, odnosno “Electric Vertical Take-Off and Landing vehicle” (e-VTOL). Golema kružna konstrukcija s čak 18 rotora ovješena je iznad omanje kabine u koju uz pilota stane još samo jedna osoba (dugoročni je plan da vozila budu daljinski upravljana i onda samovozeća, pa će onda biti mjesta za dva putnika). Unutrašnjost je gotovo spartanska, osim finih kožnih sjedala nema nekog posebnog luksuza, samo prijevoz od točke A do točke B, barem u ovom oglednom Volocopteru koji je istoimena tvrtka demonstrirala na nedavnoj konferenciji Bosch Connected World 19 održanoj u Berlinu.

“Već krajem ove godine počet ćemo prevoziti prve ljude u našim zračnim taksijima, prvo na testnim linijama u Singapuru i Dubaiju, kasnije u Frankfurtu i onda diljem svijeta. Najveća nam je prepreka certifikacija i predviđamo da ćemo u sljedećih dvije do pet godina moći lansirati Volocoptere bilo gdje u svijetu”, najavljuje Christian Bauer, direktor za poslovni razvoj Volocoptera.

Sigurnost je prioritet

Iako definitivno nije jedina svjetska kompanija koja radi na uvođenju ovakvog rješenja prijevoza u zagušenim urbanim sredinama, Volocopter jest pionir u branši i, čini se, najdalje su odmakli u razvoju. Maksimalno vrijeme letenja je oko 30 minuta ili približno 27 kilometara uz brzinu krstarenja od 50 kilometara na sat, a maksimalna brzina je 100 kilometara na sat. Tih pola sata leta trebalo bi biti dovoljno za prijevoz od većine zračnih luka do središta gradova. Kako ističe Christian Bauer, sigurnost im je prioritet, zato i onih spomenutih 18 elisa koje su tu zbog redundancije - može se letjeti i ako ih se nekoliko pokvari. Dodaje da je tu i padobran koji cijelu letjelicu može sigurno prizemljiti, premda Bauer kaže da je to više zbog psihološke sigurnosti putnika. Postoji 9 međusobno neovisnih baterijskih sistema, a baterije se mogu kompletno izvaditi i zamijeniti, što znatno ubrzava proces. Vrijeme punjenja je, inače, 40 minuta. Jedan od najvećih prigovora na bilo kakvu letjelicu je buka - lako je dok su avioni na 10 kilometara visine, ali što kad vam stotinjak metara iznad krova počnu zujati deseci ovakvih električnih megabumbara? Bauer tvrdi da su i u tome vodeći na tržištu.

“Volocopter stvara oko 65 decibela. Rekao bih da je to razina buke kao kod prosječne kosilice za travu. Naravno, ako vam ta kosilica bruji direktno na uho onda to nije dobro, ali u tipičnom urbanom okruženju, dok Volocopter leti na 200 metara, to se neće niti zamijetiti”, tvrdi Christian Bauer.

Prvi gradovi koji će vidjeti ovu uslugu, jasno, oni su najbogatiji. Singapur će tako vrlo brzo, u drugoj polovici ove godine, dobiti svoj prvi “mobilni vertiport” (vertiport je amalgam riječi vertical i aeroport). Ove konkretne luke zvat će se Volo-Port, zajednički ih planiraju izgraditi Volocopter i tvrtka za aerodromsku infrastrukturu Skyports, a dizajnirao ih je konzorcij koji čine Brandlab, Graft Architects i Arup. Volocopter nije jako velik - visina letjelice je oko dva metra, a promjer cijele konstrukcije s elisama je oko sedam metara - stoga ne zahtijeva ni neki golem prostor. Luksuz se, međutim, zahtijeva i CAD prezentacija budućeg Volo-Porta je krajnje tipična - mladi dobro odjeveni ljudi pijuckaju koktele u skandinavskim namještajem opremljenim supermodernim zgradama koje su erupcija feng shuija. Singapurska luka služit će kao svojevrsni prototipski ogled, na njoj će se provoditi stvarna testiranja cijelog korisničkog iskustva i praktični testovi usluga na zemlji (zamjena baterija i njihovo punjenje, održavanje letjelica, sigurnosne procedure). Tu će se izbrusiti i procedure kao što su provjera prije leta i prijava putnika, izgled i usluga u putničkim prostorijama, procedura ukrcaja i slično. Regulatori će moći nadgledati infrastrukturu i uslugu i dati mišljenje prije nego što daju svoj pečat na završni dizajn.

Koliko bi taksiranje Volocopterom moglo koštati?

“Ovako, vožnja helikopterom od aerodroma JFK do centra New Yorka je oko 350 dolara. Mi ćemo to znatno potući već u startu, a kasnije, kada u igru uđe autonomija i više ne budemo morali plaćati pilota, a možemo prodati dva sjedala odjednom, cijene će se spustiti na razinu premium taksi službe kao što je Uber Black. To, dakle, neće biti taksi za bogate, nego za masovnu upotrebu”, tvrdi Bauer.

Volocopter nema namjeru naprosto graditi letjelice i prodavati ih taksistima s viškom ambicije: plan im je zadržati praktički svaki segment posla u vlastitim rukama.

“Gledali smo kako su automobilske kompanije prepustile servisni dio posla drugima i sada ga očajnički pokušavaju vratiti u svoje okrilje jer su shvatili da se tu nalazi veliki potencijal za zaradu. Mi ne želimo počiniti takvu grešku, kao prvo, i kao drugo, ako mi upravljamo cijelim procesom, možemo osigurati vrhunsku kvalitetu na svakom koraku”, objašnjava Bauer.

Prvi urbani let

Još jedan grad koji želi što prije implementirati e-VTOL taksije je Dubai, gdje je prije dvije godine i demonstriran prvi autonomni let ovoga zračnog taksija i gdje su počela prva testiranja.

“Bio je to naš prvi let u urbanoj sredini i puno smo naučili”, rekao je Bauer.

Inače, berlinska konferencija Bosch Connected World godišnji je skup u organizaciji njemačkog diva na kojoj se predstavljaju brojne tvrtke s proizvodima i rješenjima za povezani svijet budućnosti. Ove godine jedna od ključnih tema bila je upravo mobilnost pa je Bosch prikazao i svoj koncept električnog shuttlea. Riječ je o autonomnom vozilu veličine omanjeg kombija koje bi se trebalo samostalno kretati gradskim ulicama i uz pomoć umjetne inteligencije i strojnog učenja skupljati ljude koji se kreću na istim rutama. Bosch predviđa da će 2020. po europskim, kineskim i sjevernoameričkim cestama kružiti njih čak milijun, odnosno 2,5 milijuna do 2025. godine.