Kina trenutno radi na implementaciji novog i inovativnog pristupa nadgledanja, ocjenjivanja i regulacije ponašanja sudionika na tržištu. Radi se o sustavu društvenog bodovanja (eng. social credit system) koji će značajno utjecati na ponašanje individualaca, tvrtki i drugih institucija poput nevladinih organizacija. Unatoč velikoj pažnji koju je međunarodna zajednica pridala utjecaju sustava na individualce, glavna motivacija koja stoji iza ovog projekta, kako piše u dokumentu, jest djelotvornije rukovođenje ponašanjem sudionika tržišta.
Tehnički, sustav djeluje kao sredstvo masovnog nadzora i koristi tehnologiju velike količine podataka, a bodovanje će se vršiti unutar četiri područja - poštenje vezano uz državne poslove, poslovni integritet, društveni integritet i sudski kredibilitet. Cilj inicijative jest dizanje svijesti o integritetu i razine kredibiliteta unutar društva, a pojavila se kao odgovor na problem nedostatka povjerenja na kineskom tržištu koji postoje zbog problema u vezi zdravstvene ispravnosti hrane, varanja i krivotvorene robe. U sustav bodovanja će biti uključene i strane i domaće tvrtke koje posluju na kineskom tržištu.
Xi Jinping
Za tvrtke bi sustav trebao služiti kao mehanizam regulacije tržišta, a cilj je da poštuju pravila i zakone. Točnije, “unutar kineskog sustava društvenog bodovanja kompanija će imati niže bodove ako neće plaćati svoje kredite na vrijeme, ako neće dostići ciljane vrijednosti emisija, priskrbiti sigurnost na radnom mjestu, poštovati vladine zahtjeve za ulaganjem ili ako neće na vrijeme dostaviti proizvode naručene putem internetske trgovine”.
Tvrtke s više bodova imat će beneficije poput boljih uvjeta za kredit, niže poreze, više prilika za ulaganje, a one s nižim bodovima lošije uvjete za pozajmice, više poreze, ograničena ulaganja, manje prilika za sudjelovanje u javno financiranim projektima i slično. “Once untrustworthy, always restricted” (“jednom nepouzdan, uvijek ograničen”) krilatica je pod kojom će sustav djelovati.
Ipak, sustav je, naravno, podijelio javnost. Neki vjeruju da je on u Kini itekako potreban budući da je ideja da se dobro ponašanje nagradi, a loše kazni (a Komunistička stranka je sudac), te da će se napokon moći kontrolirati kineska ogromna, anarhična i slabo regulirana tržišna ekonomija. Točnije, kaznit će se kompanije koje prodaju otrovanu hranu ili lažne lijekove, razotkrit će se liječnici koji uzimaju mito i slično. Pri tome bi trebalo naglasiti da će određene profesije, poput učitelja, računovođa, novinara, medicinskog osoblja, veterinara i turističkih vodiča, te lokalne vlasti i tvrtke biti strože ocjenjivani.
Xi Jinping
- Prijevara je postala sve češća u društvu i prevaranti moraju platiti cijenu - smatra Lian Weiliang, potpredsjednica Nacionalne komisije za razvoj i reformu u kineskoj ekonomskoj planskoj agenciji.
S druge strane, kritičari sustav opisuju kao orwellijanski.
- Kina se kreće prema totalitarnom društvu u kojem Vlada kontrolira i utječe na privatne živote individualaca – rekao je kineski književnik i društveni komentator Murong Xuecun uspoređujući sustav s Big Brotherom.
U 2015. je osam kompanija dobilo licenciju za početak testiranja bodovnog sustava, pri čemu treba naglasiti da trenutno ne postoji nacionalni sustav, već nekoliko pilot-sustava koji ga testiraju na lokalnoj razini i u specifičnim industrijama. Vlada ih pomno prati i uzima dijelove algoritama razvijenih u sklopu tih privatnih projekata, a iako je početak sustava najavljen za 2020. (kada će biti obavezan), već sada se testira na milijunima građana.
Primjerice, Kina je počela kažnjavati ljude ograničavajući im putovanje. Devet milijuna ljudi s niskim bodovima blokirani su i ne mogu kupiti karte za domaće letove, a tri milijuna ljudi zabranjena je kupovina business-class karata za vlak. Sustav kažnjava loše putnike, a potencijalna “zlodjela” uključuju vožnju bez karte, zadržavanje ispred vrata za ukrcavanje ili pušenje u zonama za nepušače.
Osim toga, bodovni sustavi bilježe plaćaju li ljudi račune na vrijeme (slično kao i sustavi za praćenje financijskih kredita, ali s moralnom dimenzijom), a drugi sporni prekršaji odnose se na provođenje previše vremena igrajući video igrice, trošenje novca na lakomislenu kupovinu ili objavljivanje na društvenim mrežama.
Nadalje, deseci kineskih gradova testiraju vlastiti sustav društvenog bodovanja. Primjerice, u Šangaju bi se pogrešno prelaženje ceste, prometni prekršaji, odbijanje posjećivanja roditelja, nerazvrstavanje smeća u prikladne kante ili neplaćanja voznih karti, sve bilježilo u bazu i kažnjavalo.
Osim logičnih negativnih kritika, izazov je i popisati i ocjenjivati populaciju od skoro 1,4 milijardu ljudi, a William Glass, analitičar obavještajnih prijetnji, kaže da bi centralizirani sustav bio veoma ranjiv te atraktivan za hakere.
- Postoji veliko tržište za takve stvari i čim će sustav biti postavljen, cyberkriminalci će biti visoko motivirani za krađu i promjenu informacija. Sustav će biti temelj identiteta osobe, ali uzimajući u obzir da su sve te informacije digitalno spremljene, sigurno nisu nepromjenjive te ljudi mogu potencijalno ući u bazu i izmijeniti ih - rekao je za Washington Post.
Iako se trenutno ovaj sustav bodovanja (koji neodoljivo podsjeća na scenarij popularne serije Black Mirror) uvodi samo u Kini i čini nam se nemogućim da će se takvo što dogoditi i kod nas, više nije iznenađujuće svjetsko kopiranje i prilagođavanje izuma rođenih u Silicijskoj Dolini i drugdje. Zašto se isto ne bi dogodilo s kineskim inovacijama poput ove?