Ljudi se boje umjetne inteligencije i, iskreno, sami smo si krivi. Cameronovi T-800 i T-1000 plašili su nas i proganjali, Jonzeova Samantha nas je zavela i ostavila, Scottov Roy Batty se pitao ima li dušu i napao svog stvaratelja, Garlandova Ava nas je izmanipulirala kako bi pobjegla od svog zlostavljača, također svojeg stvaratelja. Za svakog dobrodušnog kapetana fregate Datu, tu je zli Borg. Za svaku Siri, tu je HAL 9000.
Europska je komisija prepoznala mogućnosti koje nudi umjetna inteligencija te smatra da bi se u tom području do 2020. godine moglo uložiti oko 20 milijardi dolara. Europska komisija smatra da bi se ulaganjem tih sredstava u cijeli niz područja, kao što su primjerice medicina, poljoprivreda i promet, mogla podići učinkovitost ljudi koji u njima rade. Zabrinjavajuće je, međutim, što se u planu eksplicitno ne spominje pripremanje budućih generacija za suživot s računalima. A buduće će generacije morati znati kako stvarati kvalitetno programiranu umjetnu inteligenciju i kako brinuti za nju da se ne dogodi scenarij iz prethodno spomenutih filmova.
I dok Europska komisija putem Deklaracije o suradnji na području umjetne inteligencije želi Europu učiniti konkurentnom na svjetskom tržištu rada i tehnologije, Hrvatska, Grčka, Cipar i Rumunjska taj dokument nisu potpisale. Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja su rekli da Hrvatska u ovom trenutku nije potpisala Deklaraciju jer “Europska komisija nije dostavila adekvatno obrazloženje konteksta potpisivanja ove deklaracije”.
Također, iz Ministarstva su istaknuli da bi Hrvatska stavljanjem potpisa na Deklaraciju preuzela znatnu financijsku obvezu te da je i ta činjenica kumovala odluci da se Deklaracija ne potpiše. Naime, Deklaracijom o suradnji na području umjetne inteligencije razmotrit će se stavljanje javnih sredstava u fondove za istraživanje umjetne inteligencije, no nije precizirano o kojoj svoti novca će se raditi. “Uzimajući u obzir odgovornost prema našim građanima, Hrvatska je donijela odluku da neće pristupiti potpisivanju deklaracije. To međutim ne znači da se isključuje mogućnost da će joj Hrvatska pristupiti naknadno, što i sam tekst Deklaracije omogućava.”
Strah od strojeva koji je prisutan u popularnoj kulturi posljednjih se godina zbog razvoja umjetne inteligencije preselio i u stvarni život. I dok nam trenutna egzistencija nije ugrožena na isti način kao što je to slučaj u “Terminatoru”, postoji jedna druga bojazan, a to je da će nam računala, roboti i druga umjetno inteligentna stvorenja oduzeti poslove. Naravno, robotska radna snaga nije nova pojava, međutim njihova buduća najezda na tržište rada drukčija je od dosadašnje jer tobože dolaze po poslove koje ljudi navodno žele raditi i koje se smatra “ljudskima”.
Kako se navodi u nedavnom izvještaju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), mi tu ne možemo ništa. Autorica studije Glenda Quintini kaže da roboti predstavljaju rizik za 66 milijuna radnih mjesta u 32 države u kojima se studija provela te da postoji visok rizik da će se 14 posto svih poslova u OECD zemljama automatizirati, a navodi i da će se daljnjih 32 posto poslova drastično promijeniti zahvaljujući razvoju umjetne inteligencije. I dok je ova studija optimističnija od prethodnih - tamo se spominjalo da će umjetna inteligencija uništiti pola poslova - brojke koje se u njima spominju nikako nisu male.
Oscilacije u procjenama utjecaja umjetne inteligencije na tržište rada neće međutim nikog pokolebati. Naime, umjetna se inteligencija u akademskim krugovima istražuje od 1956. godine, i dok je interes za to područje od tada do danas varirao, mogućnosti današnjih računala sugeriraju da će interes za razvoj umjetne inteligencije samo rasti.
Koje će to onda poslove preuzeti roboti i koji su krajnji dometi umjetne inteligencije?
Istraživači s MIT-a i Harvarda Frank Levy i Richard J. Murmane kažu da računala, odnosno roboti određene zadatke mogu izvršavati brže i preciznije od ljudi, dok su ljudi bolji u intelektualnom i fizičkom radu koji zahtijeva fleksibilnost, što uma, što tijela.
Roboti koji se danas koriste za rad rade poslove koje ljudi ne bi trebali raditi jer su ili opasni ili ih roboti mogu odraditi bolje. Riječ je naime o poslovima gdje radnik iste akcije mora ponavljati puno puta, a da pritom ne gubi na preciznosti. Robot se prilikom izvršavanja takvih poslova neće umoriti, ozlijediti i griješiti, za razliku od čovjeka. Amazon upravo zbog toga u svojim sortirnicama i skladištima koristi robote, a ne ljude. Nadalje, roboti su otporni na opasnost jer se mogu popraviti i mogu lakše podnijeti težak “fizički” rad. Proizvodnja automobila i deminiranje primjeri su poslova koji su jednostavno preopasni za čovjeka.
Što se tih poslova tiče, nema nam povratka na staro. Implementacija robota samo će se proširiti jer današnji roboti nisu dizajnirani da zamijene ljude već da im pomažu. To će se razvojem umjetne inteligencije dakako promijeniti.
Umjetna inteligencija također postaje sve bolja u sofisticiranijim poslovima kao što su transkripcija zvuka i čitanje s usana. Primjerice, ljudski čitači s usana su u jednom testu interpretiranja izrečenog s 300 videosnimaka prosječno griješili u 47,7 posto slučajeva dok je računalo pogriješilo u samo 6,6 posto slučajeva. Uz to, umjetna inteligencija se pokazala dobra u pretvaranju podataka iz vremenske prognoze i sportskih događaja u novinske članke. Istina, bili su malo suhoparni, ali su bili točni.
Oxfordov Institut za budućnost čovječanstva proveo je anketu u kojoj su pitali 352 znanstvenika što misle kada će strojevi samostalno moći raditi određene poslove. Podaci ankete kažu da će strojevi do 2024. u potpunosti preuzeti posao prevođenja te da će do 2027. godine voziti kamione i da će najkasnije 2031. godine preuzeti poslove u maloprodaji. Google, Uber i Amazon na ovome već rade. Također, znanstvenici predviđaju da postoji 50-postotna šansa da će unutar narednih 45 godina strojevi bolje od čovjeka raditi gotovo sve poslove.
S druge strane, ljudi su primjerice bolji u nestrukturiranom razmišljanju te će uspješnije djelovati u okruženju u kojem nema pravila. To znači da će čovjek uvijek bolje raditi poslove gdje se iz ničega ili iz postojećeg stvara nešto novo. Također, ljudi su bolji od računala u prikupljanju i obradi novih informacija jer mogu odrediti što je od tih informacija bitno, a što nije. Naposljetku, čovjek bolje radi fizičke poslove koji uključuju često nepredvidljive faktore poput čišćenja, vožnje ili kuhanja. Ti su poslovi računalima teški zato jer zahtijevaju i nestrukturirano razmišljanje i odvajanje bitnog od nebitnog.
Čovjek je od računala također bolji u identificiranju uzoraka, unatoč tome što to računalima jako dobro ide. Naime, računala jako dobro prepoznaju već poznate uzorke, dok je čovjekov mozak optimiziran za prepoznavanje praktički neograničene količine uzoraka. Osim toga, čovjek može birati u kojoj će situaciji primijeniti koji uzorak, računalima to još uvijek ne ide, a dobar primjer za to je Facebook algoritam koji procjenjuje koliko je neki sadržaj relevantan. On bilježi količinu komentara, ali ne nužno i njihovu kvalitetu, odnosno njihovu prirodu i smisao pa se u prvi plan gura sadržaj s kojim puno ljudi interaktira, a ne nužno sadržaj koji je stvarno za određenu osobu relevantan.
Nadalje, ljudi su bolji od računala u interpretiranju nijansiranog ponašanja zato jer jedni druge mogu pogledati u oči i mogu voditi računa o tuđim osjećajima. Primjerice, prisjetite se kako je izgledao vaš posljednji razgovor s korisničkom službom nekog telekom operatora ili neke banke. Način na koji ste iznijeli svoj problem značajno je pridonio agentovom pristupu, što dakako nije slučaj kada vam se javi govorni automat. Uz to, tijekom tog ćete se poziva možda izjadati agentu s druge strane linije. On će vam ponuditi rame, odnosno slušalicu za plakanje. Poslušat će vas, možda će suosjećati s vama. Umjetna inteligencija to ne može. Za sada.
Uzimajući u obzir prethodno navedene faktore, razvojem umjetne inteligencije doći ćemo do toga da će nam računala oduzeti poslove koji zahtijevaju srednju količinu sposobnosti. Računala će nam tako izdavati novce u banci, prodavat će nam karte za prijevoz zrakoplovom, odobravat će nam hipoteke i naplaćivat će nam cestarinu. To će nas dovesti do toga da će neki od tih poslova jednostavno nestati pa će se čovjek moći posvetiti kompleksnijim poslovima koje računala ne mogu raditi. Ljudima će ostati oni poslovi koje rade najbolje upravo zato jer su ljudi.
Levy i Murmane sugeriraju da se zbog neminovnosti takve budućnosti postupno treba mijenjati obrazovni sustav jer će ljudi morati znati brinuti o računalima koja će raditi te srednje kompleksne poslove.
Slikovito rečeno, današnji serviser vaše mašine za pranje suđa sutra će morati biti stručnjak za umjetnu inteligenciju. Hiperbola? Možda u 2018. godini. Vidjet ćemo što će biti 2058.