Replica Wine, američka je tvrtka koja se bavi proizvodnjom kopija skupocjenih vina analizirajući njihove kemijske sastojke. Iz tvrtke se hvale da čak i profesionalni somelijeri ne mogu prepoznati razliku između originala i njihove “replike”, piše Wired.
Što je to što svaki ljubitelj vina zapravo želi, upitao se vlasnik vinskog laboratorija Replica Wine, Ari Walker, te zaključio da je to dobar okus i povoljna cijena. Zaista, tražimo li pravo vino za ručak nerijetko ćemo posegnuti za vinom srednje klase, možda Plavac, Terra Rossa ili pak Iločki Traminac. Svi koji su odavna napustili srednjoškolske klupe nevoljko će za vinsko uživanje odabrati Ribar ili Venus, ali s druge strane, priznajemo da naše nepce i nije tolio istančano da bismo izdvojiti stotine kuna za Babić ili Krauthaker. Usprkos tome, jesu li Hrvati, s duboko ukorijenjenom vinskom tradicijom, spremni za umjetna vina na obiteljskim stolovima?
Oni skloni eksperimentiranju uskoro bi mogli uz finu pečenku pijuckati i čašu super povoljnog “umjetnog Dingača”, sudeći prema planovima Replica Wine. Naime, svako je vino zapravo kombinacija kemijskih sastojaka, ističe Ari Walker. On je investirao nekoliko milijuna dolara u opremu i laboratorijske tehničare te odlučio napraviti analizu skupocjenih vina, rastaviti ih na sastojke i pokušati otkriti što je to što određenom vinu daje njegov specifičan okus. Došao je do vrlo precizne kombinacije estera, kiselina, proteina i polifenola koji pojedino vino čine kremastim ili prozračnim ili im pak daje notu borovnice, vanilije ili stare kože.
Trenutno, u fokusu njihove proizvodnje, otkriva Walker jest repliciranje vina iz kalifornijske Napa doline, prepoznatljivi Far Niente Chardonnay. To se vino prodaje po cijeni od 60 do 100 dolara, odnosno između 400 i 600 kuna. Za one američke vinopije koji nisu spremni izdvojiti takav novac, Replica Wine svoju će varijantu, bez imalo uvijanja, ponuditi za 25 dolara i nazvati Per Sempre (talijanski, Zauvijek), što i podsjeća na Far Niente.
Proces proizvodnje jednog takvog vina i nije naročito kompliciran, kaže Walker. Jednom kada se razbije “vinski kod” skupocjenog vina, u pravim se omjerima, s jeftinim veleprodajnim vinom, spoje sve komponente originala poput prirodnih aditiva i ekstrakata, a konačni je proizvod povoljno vino, gotovo identičnog okusa kao i original. Iako se sve komponente ne poklapaju posve, priznaje “vinski kemičar”, razlike su toliko sitne da prosječni uživalac vina, a i poneki stručni kušač, neće osjetiti razliku.
Ipak, njegov laboratorij ne može kopirati svaku vrstu vina. Naime, od vina s posebnim svojstvima, poput grožđa koje dozrijeva na posebnim lokacijama u posebnim drvenim bačvama, gotovo je nemoguće izraditi vjernu kopiju. Međutim, problema neće imati s vinima koja se drže dosljednog, uvijek istog okusa te već sada mogu proizvesti jeftinije varijante najpopularnijih svjetskih vina od Kendall-Jackson Chardonnaya do Dom Perignona, tvrdi Walker.