Slušaju li savjet saborskog zastupnika i aktivista Gorana Aleksića, svi oni koji su dvojili treba li tužiti banku zbog ništetnosti ugovornih odredbi, više ne trebaju sumnjati da će slučaj dobiti. “Svima se isplati ulaziti u postupak jer je svaki dužnik preplatio svoj kredit na temelju tečaja i kamate”, kazao je Aleksić, uz ogradu da je to upitno samo u slučaju onih koji nisu redovito otplaćivali kredit.
Banke, s druge strane, u prvi plan stavljaju rizike koji i dalje čekaju sve nove tužitelje, uključujući i onaj da na kraju snose sve troškove sudskog postupka.
Prema riječima predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse, zadnja odluka odnosi se samo na to da stranke imaju pravni interes i nakon konverzije kredita tražiti utvrđenje ništetnosti određenih odredbi ugovora. A kako će odlučiti niži sudovi, to je drugo pitanje. Ipak, dvije posljednje presude Vrhovnog suda upućuju da je rizik za sve one koji žele tužiti banku smanjen jer se očekuje ujednačavanje sudske prakse.
Prema neslužbenim procjenama, bivši dužnici u švicarskim francima dosad su podnijeli oko 2500 tužbi, pri čemu su se pozivali na kolektivnu presudu i pokušali dokazati ništetnost, najprije odredbe o promjenjivosti kamatne stope, a potom i one koja se odnosi na valutnu klauzulu. Računa se da ih riješeno nekoliko stotina, dio i korist dužnika, a dio u korist banaka. U slučaju onih koji su odbijeni, glavni argument nižestupanjskih sudova je bio da dužnici nemaju pravo na naknadu štete jer je to riješeno konverzijom kredita iz CHF-a u eure 2015. godine.
Valutna klauzula
Premda će dužnici i dalje morati dokazivati ništetnost ugovornih odredbi, Vrhovni sud je već kazao da banke nisu mijenjale kamatne stope u skladu sa zakonom, niti su prije sklapanja ugovora klijentima jasno objasnile rizike koje nosi promjena tečaja. No, banke su zatražile reviziju na presudu koja se odnosi na valutnu klauzulu, pa postoji mogućnost da ona bude preinačena. Konačna odluka trebala bi biti poznata u lipnju. Stoga oni koji se odluče na podizanje tužbi, još uvijek ne mogu biti sigurni kako će se završiti priča s valutnom klauzulom, ali za promjenu kamatne stope prilično je izgledno da bi presude mogle ići u njihovu korist.
Ostaje samo pitanje što će vještačenje pokazati koliko iznose preplaćene kamate. Kako Vrhovni sud smatra da nije nezakonita promjenjivost kamatne stope, već način na koji su je banke mijenjale, sada se postavlja pitanje metodologije, kako odrediti što je bankama bilo dopušteno.
Ipak, imajući u vidu presudu Vrhovnog suda od prošlog tjedna, čini se da dužnici mogu računati na povrat iznosa koji predstavlja razliku između plaćenog i onog uz obračun početno ugovorene kamatne stope. Ako je ona, primjerice, iznosila 4,9 posto, primjenjivala bi se na cijelo razdoblje otplate kredita. No, banke su najavile da će tu metodologiju osporavati jer bi ona značila kao da su s klijentima ugovorile fiksnu kamatnu stopu.
Zatrpani sudovi Prije nego dođu do te faze, međutim, svi oni koji se odluče za tužbe moraju računati na višegodišnji pravni proces. Tim prije postanu li sudovi zatrpani tisućama tužbi. Iako se praksa ujednačava, nema dvojbe da će tužbe prolaziti sve sudske razine, općinski, županijski i Vrhovni sud. Također, kako se banke i predstavnici dužnika pozivaju na presude Europskog suda, naravno one koje im idu u prilog, vrlo je vjerojatno da bi se moglo tražiti i mišljenje tog suda. Banke će sigurno povući i pitanje povlaštenosti bivših dužnika u švicarskim francima u odnosu na eurske, s obzirom na to da je njihova pozicija konverzijom postala ujednačena, a nisu u istom košu ni svi dužnici u CHF-ima. U svakom slučaju, bit će to dugotrajni procesi.
Za početak, potrebno je odraditi dosta tehničkog posla koji nešto i košta, od prikupljanja dokumentacija do angažiranja odvjetnika i podizanja tužbe.
Patricia Đurić, odvjetnica koja je zastupala tužiteljicu u predmetu o kojem je odlučivao Vrhovni sud, kazala je da za pokretanje postupka potrošači trebaju donijeti odvjetnicima svu dokumentaciju vezanu uz ugovor o kreditu.
Preliminarni izračun
- Za preliminarni izračun potreban je promet po kreditu, specifikacija promjene kamatnih stopa i knjigovodstvena kartica kredita. Potreban je i izračun konverzije u smislu pravnih posljedica koje su nastale nakon konverzije. Dokumente koje nemaju kod sebe korisnici kredita trebaju tražiti od banaka, pojasnila je. Na pitanje s koliko sigurnošću može reći klijentima da će tužbu i dobiti, Đurić je kazala da nije sudac i da ne mogu prejudicirati sudske odluke, “ali vjerujem da će ljudi lako matematički dokazati da nisu obeštećeni u cijelosti”.
Neslužbene informacije govore da su mnogi dužnici počeli tražiti odvjetnike, ali malo su i obeshrabreni jer su shvatili da do njih nije lako doći. Uključujući one za koje je poznato da su otprije na listi Udruge Franak, što se smatra spornim s aspekta profesionalnog kodeksa, procjenjuje se da je trenutačno stotinjak odvjetnika upoznatih s ovom problematikom. Stoga jedan od bivših dužnika u švicarskim francima kaže da bi upravo to mogao biti razlog zbog kojeg neće stići tužiti banku do 13. lipnja kada nastupa zakonski rok za promjenjivu kamatnu stopu.
Kako tužiti banku i tražiti svoj preplaćeni novac
1. Ako se odluče za pokretanje postupka, dužnici moraju najprije pribaviti potrebne dokumente. Za preliminarni izračun preplaćenih kamata potrebni su knjigovodstvena kartica kredita ili promet po kreditu sa specifikacijom uplata, pregled povijesnih promjena kamatnih stopa u CHF kreditu te izračun preplaćenih kamata i preplaćene razlike tečaja do konverzije na temelju ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
2. Ako dužnici nemaju potrebne dokumente, moraju ih tražiti od banaka, što neke i naplaćuju. Neke banke takvu dokumentaciju ne izdaju ako su krediti već otplaćeni.
3. Potrebni dokumenti dostavljaju se odvjetniku kojemu se daje punomoć, provodi se vještačenje te se na taj način utvrđuje visina potraživanja, odnosno vrijednost predmeta spora (VPS). Vještačenje se naplaćuje od 500 do 1000 kuna.
4. Odvjetnik podiže tužbu i plaća se pristojba čiji se iznos procjenjuje na 500 do 1000 kuna, ovisno o vrijednosti predmeta spora.
5. Usluge odvjetnika plaćaju se kroz proviziju, nakon naplate od banke, na kraju postupka, 10 do 15 posto od tužbenog zahtjeva.