S obzirom na to da mnogi dužnici u švicarskim francima razmatraju podizanje tužbi protiv banaka u budućnosti, na važnosti dobiva pitanje zastare koje je, čini se, jednako komplicirano kao i svi drugi aspekti vezani uz “slučaj švicarac”.
Jedan od dužnika koji uskoro planira podići tužbu pitanje zastare shvaća tako da će, u slučaju presude u svoju korist, dobiti obeštećenje za preplaćenu kamatu i ništetnu valutnu klauzulu za cijelo razdoblje otplate kredita do podizanja tužbe, a to znači od 2005. do 2018. godine.
U većini slučajeva niži sudovi su odlučivali da je kolektivna tužba prekinula zastaru, ali bilo je slučajeva, osobitu u početku, u kojima se primjenjivala petogodišnja zastara. Međutim, od ožujka ove godine, kada je Vrhovni sud prvi put odbio žalbu banke i potvrdio presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda koji se pozivaju na kolektivnu tužbu i prekid zastare, u širu upotrebu ušla je nova praska.
Prekid zastare
Očitovanje Vrhovnog suda govori da je podizanjem kolektivne tužbe 2012. godine došlo do prekida zastare. Ona je nastavila teći u lipnju 2014. godine kad je Visoki trgovački sud donio odluku o ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi za sedam banaka te je nastavila teći u srpnju 2018. godine za ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli za CHF (i za kamatnu stopu za Sberbank), kada je VTS u ponovljenom postupku donio pozitivnu odluku za dužnike u švicarskim francima.
Inače, zastara znači da pravo na sudsku zaštitu nije vremenski neograničeno, nego da traje pet godina. Pritom vjerovnik ne gubi pravo na tužbu, ali ne može ostvariti financijsku kompenzaciju.
No, kada je riječ o kolektivnoj tužbi, i ona ima svoj rok trajanja. Kako je Visoki trgovački sud donio odluku u lipnju 2014. godine za kamatu, a za valutnu klauzulu CHF 2018. godine, to znači da će ona vrijediti do lipnja 2019. godine, odnosno do 2023. za preplaćene tečajne razlike. Što to znači ako netko podigne tužbu za preplaćene kamate, primjerice, u lipnju 2020. godine?
Prema shvaćanju Denisa Smaje, koji se ovom pravnom problematikom aktivno bavi posljednjih šest godina, to ne predstavlja veći problem: preplaćene kamate neće dobiti za prvu godinu korištenja kredita. Kako bi se takvo što izbjeglo, onima koji se osjećaju oštećeni Smajo preporučuje da ozbiljno razmisle o podizanju tužbe prije lipnja 2019. godine kako bi na sudu mogli potraživati maksimalan iznos preplaćenih sredstava.
Okrugli stol
Problemom zastare u slučaju švicarskog franka, koji se čini velikim izazovom za hrvatsko sudstvo, pozabavio se i Andrija Eraković, bivši sudac Vrhovnog suda, u članku “Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa za zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli” objavljenom u Obveznom pravu. On navodi kako je Vrhovni sud pri zauzimanju pravnog shvaćanja prema kojem podnošenje kolektivne tužbe prekida zastaru imao na umu “postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina”. Pritom Eraković navodi da je potpuno nejasno u čemu se sastoje “znatne teškoće” prilikom ostvarivanja takvih restitucijskih zahtjeva u odnosu na one koji proizlaze iz drugoga pravnog odnosa.
Takva arbitrarnost - suđenje prema svojem uvjerenju ili samovoljno, a ne prema zakonu - koja se posebno očituje u stajalištu da je zastarni rok od pet godina ‘relativno kratak’, rijetko se pojavljuje u sudskim odlukama - ističe. Pritom postavlja pitanje hoće li i ubuduće najviši sud zemlje primjenjivati zakonske odredbe o zastarnim rokovima od slučaja do slučaja, ovisno o njegovoj ocjeni je li propisano vrijeme za zastaru - relativno kratko ili je relativno dugo.
Pravnim aspektima slučaja švicarskog franka bavit će se i današnji okrugli stol pod nazivom “O ništetnosti, pobojnosti i raskidanju ugovora u sudskoj praksi”, a predavači će biti dvojica sudaca Vrhovnog suda: Dragan Katić i Jadranko Jug. No, ono što je zasad sigurno jest da će za ujednačavanje sudske prakse u slučaju švicarac trebati još neko vrijeme.