Dobar posao

Prije sedam godina hitno joj je trebao prihod pa je osnovala tvrtku za održavanje grobova

AUTOR:

OBJAVLJENO:

23.9.2018. u 13:02

AUTOR:

OBJAVLJENO:

23.9.2018. u 13:02

Zagreb, 170918.
Zavrtnica 17.
Elizabeta Planinic, poduzetnicai i vlasnica tvrke Cuvar sjecanja specijalizirane za odrzavanje grobova.
Na fotografiji: Elizabeta Planinic i Jasmina Trstenjak.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / Hanza Media

Elizabeta Planinić i novinarka Jasmina Trstenjak

Znamo da će doći taj poziv - onaj u kojem nam javljaju da nam je netko blizak umro - ali nikad nismo spremni na njega. A ponekad jedan takav poziv može promijeniti život. Promijenio je život Elizabete Planinić. Iznenada joj je umrla majka, što je bio okidač za promjenu životnog puta. I onda se iz jedne tužne priče, duboke emocije i velike boli rodila jedna sretna priča i jedan lijep i human posao - Čuvar sjećanja. Elizabeta je pokrenula prvi i jedinstveni servis za održavanje grobova, koji će za one koji nisu u mogućnosti (jer žive u drugoj državi, jer su nemoćni...) očistiti grob, donijeti svježe cvijeće i zapaliti svijeću u znak sjećanja na voljenu osobu. Rođena Makedonka, koja već 20 godina živi u Hrvatskoj, znala je koliko je to važno ljudima jer se i sama našla u situaciji da nije mogla redovno posjećivati majčin grob.

No na stranu emocije, koje je nemoguće ne osjetiti u razgovoru s nasmijanom i simpatičnom sugovornicom, njezina je priča prilično inspirativna i ako se za neki posao može reći da je dobar, onda je to upravo njezin. Osim zbog inovativnosti i činjenice da ćemo svi jednog dana umrijeti, poslovni model zapravo je fantastičan: inicijalna ulaganja su mala, praktički nikakva, troškovi nisu fiksni, a tvrtka iz godine u godinu raste. Elizabeta je trebala postati medicinski tehničar, za to se i školovala. Međutim, kako se kaže, profesija odabere tebe, a ne ti nju pa tako danas ona nije medicinar, nego uspješna i nagrađivana poduzetnica. Samo što nije ni mogla pretpostaviti da će je smrt majke odvesti u poduzetništvo. To je taj poziv o kojem govorimo, koji mijenja smjer života.

Zagreb, 170918.
Zavrtnica 17.
Elizabeta Planinic, poduzetnicai i vlasnica tvrke Cuvar sjecanja specijalizirane za odrzavanje grobova.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / Hanza Media

Elizabeta Planinić

 

Kada nastupi stvarnost

U Zagreb je stigla kao 22-godišnjakinja i, kako sama priznaje, trebala se ponovno roditi. I socijalno, i profesionalno, naučiti jezik, stvoriti društvo... Jezik je brzo “pohvatala” jer je mnogo čitala, a i odrasla je u multikulturalnoj sredini u kojoj se govorio makedonski, poljski, grčki, čak i vlaški (sleng). Zato je, uostalom, prvo krenula u turizam te se s obzirom na znanje poljskog zaposlila u turističkoj agenciji, koja je tražila nekog poput nje. Nekoliko je godina radila u nekoliko različitih turističkih agencija, a kad je posljednja tvrtka zatvorila vrata, čak nije ni bila nesretna. Štoviše, do tada praktički nije imala slobodnog vremena i taj joj je pojam bio nepoznat pa je bila sretna što će provesti malo više vremena ljeti sa svojom djecom i otići u Makedoniju kako bi provela i više vremena s obitelji.

- Kao obitelj smo jako povezani. Imam dvije sestre, a roditelji su, nažalost, sada već oboje pokojni. U životu postoje periodi za sve; kad postajete roditelj i kad gubite svoje roditelje. Naravno, ima i većih tragedija. Moja mama imala je baš lijep život. Kao da je otišla znajući da smo svi dobro i da možemo bez njezine pomoći. To je, s jedne strane, utješno, a s druge, iako je sve to prirodan i neminovan proces, ne možete si pomoći i jednim klikom ugasiti tugu koja ostaje. Nas kao obitelj to je dodatno ujedinilo, a ta ljubav veća je od bilo čega prizemnoga ili materijalnoga - sa sjetom priča Elizabeta, koja je nakon obiteljske tragedije neko vrijeme provela u Makedoniji, a potom je stvarnost stupila na scenu, morala se vratiti u Zagreb i pronaći novi posao. Međutim, srce joj je, priznaje, ostalo dolje - u Makedoniji.

- Trebao mi je prihod, ali sve su ponude, da ne kažem, vrijeđale. Bila je to 2011. godina i kriza. I bila sam zaista ponosna na sebe jer sam odbila sve ponude i krenula u nešto svoje - prisjeća se naša poduzetnica, koja je 2011. istodobno pokrenula paušalni obrt Čuvar sjećanja i turističku agenciju Putuj bolje, koja se prije svega fokusirala na tvrtke u kojima se mnogo putuje, a često organizira i evente za grupe.

Svaka čast na agenciji, ali njezin drugi posao mnogo je zanimljiviji. Već su ga i neki drugi počeli kopirati. Ipak, bi li mogli živjeti samo od njega, od uređivanja grobova?! I koliko novca nam treba za to? Kako otkrivamo tijekom razgovora, moramo priznati da i nije neka svota, koja ostavlja bez daha. Niti su previsoki troškovi. Čuvar sjećanja, napominje njegova vlasnica, nema klasičnih fiksnih troškova (osim režijskih te najma uredskog prostora u kojem je i agencija) jer robu nabavlja po potrebi. Iako, bilo je tu ulaganja u izradu weba, reklama, letaka, nabavku početnih sredstava, kao što su, primjerice, lampaši, pa i u intelektualnu zaštitu. Međutim, to se sada sve financira iz poslovanja. Budući da je posao kojim se bavi Čuvar sjećanja tada bila potpuna novost, bila je svjesna da će put biti težak. Srećom, kaže, bio je veliki interes medija, što joj je mnogo pomoglo.

Po kiši i po snijegu

- Sjećam se trenutka kad sam objavila web stranicu i činilo mi se da je to to. Moja je misija završena. A onda sam shvatila da tek sad počinje. Prije sam mnogo ulagala u marketing, ali ništa od klasičnoga ne pali. Najviše je išlo preko preporuka, a pridonijelo je i svako moje pojavljivanje na televiziji. Drugačije je kad te ljudi dožive. Bila sam iznimno zahvalna medijima što su moj posao prikazali kroz jednu lijepu emociju jer su vrlo lako mogli prikazati još jednu ženu koja se želi okoristiti na tuđoj muci i nevolja - zadovoljno prepričava.

Dobila je poticaje za samozapošljavanje, 20-ak tisuća kuna, 2012., a sve ostalo financirano je iz rada i dobiti. Raspisala je natječaj za suradnike i do sada se, napominje, već javilo 800 ljudi. Zaposlenih nema, ali imam 10-ak vanjskih suradnika, koji se angažiraju po potrebi. Netko bi rekao da su to ljudi kojima treba novac, ali Elizabeta nas razuvjerava pa kaže da su to ljudi koji znaju što znači izgubiti nekoga i zato pomažu drugima.

- Oni rade po kiši, snijegu, na minus 10 i plus 50. Tko može staviti cijenu na to?! - pita se naša sugovornica, koja sada više nije jedina u tom poslu.

Zagreb, 170918.
Zavrtnica 17.
Elizabeta Planinic, poduzetnicai i vlasnica tvrke Cuvar sjecanja specijalizirane za odrzavanje grobova.
Foto: Elizabeta Planinic
Privatna arhiva

Elizabeta Planinić

 

Do prije nekoliko godina, nastavlja, vrijeđalo ju je kopiranje njezina modela na osobnoj razini. No, kako sama kaže, danas je drugačija priča, ne boji se konkurencije jer je inspirirana klijentima. Trenutačno nudi pet vrsta paketa, koji podrazumijevaju iste usluge (čišćenje, uređivanje te postavljanje cvijeća i svijeća), a razlikuju se po izgledu i veličini cvijeća i svijeća. Za sve pakete moguće je odabrati redovitost izvršavanja usluge mjesečno (12 puta godišnje), kvartalno (četiri puta), jednokratno te u posebnim prilikama (godišnjica i/ili rođendan). U ponudi ima i dodatne usluge kao što je, primjerice, skidanje mahovine s grobnih ploča od kulira i srebrenje ili zlaćenje slova. Ovisno o paketu i usluzi, cijene se kreću od 399 kuna kuna do 850 kuna.

Zagreb, 290512.
Staro groblje Oranice.
Elizabeta Planinic, vlasnica servisa za odrzavanje grobova Cuvar sjecanja. Na slici: Elizabeta Planinc.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / Hanza Media

Elizabeta Planinić

 

- Paketi koje sada nudimo ono su što je tržište prihvatilo jer za neke se pojavila potražnja, a neki jednostavno nisu zaživjeli. Mnogo sam naučila od ljudi, slušala što im je potrebno i pronalazila načine kako da to realiziram - otvorena je naša poduzetnica.

Stalno, dodaje, ima nove ideje pa bi tako i dvije nove usluge trebale uskoro zaživjeti:

- Jedna će biti cjenovno vrlo povoljna da obuhvatim i više ljudi. Mi pokušavamo riješiti problem, a ne zaraditi. Naravno, novac je posljedica toga, moramo od nečega i živjeti. A druga usluga obuhvatila bi one ljude koji ne žele opterećivati svoju djecu financijski, a bitno im je da grob bude u dobrom stanju - otkriva djelomično planove za budućnost.

Fokus joj je na stalnim klijentima i godišnje ima oko 500 radova na grobovima. Kaže da su usluge tražene svaki mjesec, ali da su, naravno, udarni Svi sveti, Božić i Uskrs. Pretpostavljamo da usluge najviše traže ljudi koji žive u inozemstvu, no i tu nas razuvjerava. Kad je pokretala Čuvara sjećanja, uopće joj nije bilo bitno hoće li to biti fokusirano samo na Zagreb. Htjela je, ističe, taj problem riješiti na razini države, što joj je i uspjelo jer danas isporučuje svoje usluge po cijeloj Hrvatskoj. Zvali su ih, navodi, i u Muć, koji je kod Splita.

Jedan od najboljih na svijetu

- Mislila sam da će biti najtraženije usluge od ljudi koji žive negdje u inozemstvu, kao ja, ali zapravo ima mnogo ljudi iz Zagreba, koji naručuju za zagrebačka groblja. To je nevjerojatno, ali istinito. Recimo, gospođe koje žive u staračkim domovima i kojima je teško otići na groblje i urediti grob. Ili ljudi koji se naprosto ne mogu suočiti jer im je teško, ali žele da grob bude uredan - kaže čuvarica sjećanja, koja danas živi od oba posla s kojima se bavi.

Lanjski godišnji prihod Čuvara sjećanja iznosio je oko 75.000 kuna, prije dvije godine je to bilo 50.000 kuna.

- Moja je namjera da taj biznis lijepo i stabilno raste i u tome uspijevam. Iz godine u godinu raste 40 posto, što je impresivno. To nisu neki veliki prihodi, ali paradoksalno je što ponekad na uređenju jednoga groba zaradim više nego u turističkoj usluzi - zgodna je informacija koju iznosi pa nastavlja:

- Ja sam svoju kletvu izrekla kad sam otvarala tvrtku. Rekla sam tada da ću za 10 godina živjeti od Čuvara sjećanja, a do tada od turizma. Ne obezvrjeđujem ni jedno ni drugo jer su to dvije različite branše. U turizmu uvijek postoji hladan pogon ili neki period u kojem posao baš i ne ide. I tada ne znam gdje bih pucala. U putovanjima su cijene i iznosi puno veći, tako da se tu lako može doći do milijuna, dva, tri. No, ako pričamo o profitabilnosti, tu je stvar drugačija. Čuvar sjećanja lijepo, fino raste na zdravim temeljima - ponosno ističe.

Čuvar sjećanja je čak 2016. u SAD-u bio izabran među 20 najboljih projekata u svijetu. To je bio, prepričava, jedan franšizni sajam na kojem joj se dogodio klik u glavi - usluga koju nudi je kao voda i potrebna je svakom živućem čovjeku pa ni franšiza ne bi bila loša ideja.

Zagreb, 170918.
Zavrtnica 17.
Elizabeta Planinic, poduzetnicai i vlasnica tvrke Cuvar sjecanja specijalizirane za odrzavanje grobova.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / Hanza Media

Elizabeta Planinić

 

Ekspanzija na strana tržišta

- U SAD-u su bili oduševljeni poslovnim modelom jer se trošak ne kreira dok netko ne naruči određenu uslugu. Koliko ja znam, ne postoji nijedan takav posao. Kao da sam osjetila jednu misiju, da tu uslugu moram približiti svakom čovjeku i zato se franšizno poslovanje činilo kao logičan korak pa sam pripremila Čuvara sjećanja za to. Bilo je interesenata čak i iz Slovenije, pripremili smo i web stranicu, ali čini mi se da je strah bio prevelik za drugu stranu i nije zaživjelo. Izostao je rezultat koji sam očekivala. Možda tržište nije bilo spremno, možda se nisam dovoljno dobro pripremila, tko zna, no neću odustati od toga, samo je pitanje vremena. Zahvaljujući dobu u kojem živimo mislim da ću krenuti prema digitalnim rješenjima i prilagoditi svoj proizvod svakoj kulturi i tradiciji - otkriva nam Elizabeta.

Svima koji žele ući u ovaj biznis može samo zaželjeti sve najbolje.

- Neka ne rade na crno, nego otvore firmu, vrijedno, pošteno i marljivo rade - prizemljeno poručuje pa posebno napominje da nije stvar da netko pobijedi nju jer ionako tržište daje svoju ocjenu.

Ona za svakog klijenta zna kada se oženio, koliko djece ima, unučadi... Njima je bitno tko to radi - održava grob voljenih - a upravo su oni jedan od ključeva dobrog posla.

Koliko možemo uprihoditi ako sami uređujemo grobove 40-ak klijenata mjesečno?

inicijalno ulaganje u paušalni obrt

= oko 500 kuna

broj klijenata

= 44 mjesečno (528 godišnje)

radimo 22 dana u mjesecu i uređujemo dva groba dnevno

prosječna cijena održavanja

= 400 kuna (800 kuna tjedno)

prihod

= 17.600 kuna mjesečno

(211.200 godišnje)

trošak materijala

= 400 kuna (8800 mjesečno, odnosno 105.600 godišnje)

trošak poreza i doprinosa na godišnjoj razini

= 19.200 kuna

godišnja dobit

= 86.400 kuna (mjesečna zarada 7200 kuna)

* procjenjuje se da nakon svih odbitaka, ovisno o mnogo faktora, 30-ak posto ostaje kao godišnja zarada