U iščekivanju odluke Vrhovnog suda koja bi trebala riješiti pravnu dvojbu o tome može li oko 55.000 korisnika kredita u švicarskim francima tužiti banke zbog nepoštenih ugovornih odredbi, neovisno o tome što su prije tri godine prihvatili konverziju, nižestupanjski sudovi o tome sude različito, od slučaja do slučaja.
Nakon što su, primjerice, općinski sudovi u Zadru i Zagrebu donijeli nepravomoćne presude u prilog korisnicima kredita, Općinski sud u Slavonskom Brodu, a potom i Županijski sud u Varaždinu, smatraju da klijent nema pravo na naknadna potraživanja. Štoviše, morat će platiti i sudske troškove u iznosu od 8181 kunu.
Riječ je klijentu kojem je banka odobrila kredit od 40.000 švicarskih franaka na rok od 20 godina, uz promjenjivu kamatnu stopu. S donošenjem zakona o konverziji klijent i banka su 2016. godine sklopili aneks ugovora u kojem se navodi da je preplata na dan 30. rujna 2015. iznosila “nula kuna”.
Kamatna stopa
Također, ugovorena je kamatna stopa koju je banka primjenjivala za eurske kredite, odnosno “aneksom je ugovorni odnos između stranaka uređen na drugačiji način i ugovoreno je da preplate nema”. No, korisnik kredita ipak je odlučio tužiti banku jer je smatrao da aneksom nije riješeno pitanje naknade štete, da je konverzija riješila samo pitanje tečajne razlike između franka i eura, ali ne i pitanje promjene kamatne stope tijekom trajanja ugovora o kreditu.
Također, naveo je da je do aneksa došlo isključivo intervencijom zakonodavca, ali da on potražuje naknadu štete na temelju Zakona o zaštiti potrošača te da potraživanje ima uporište u presudi Vrhovnog suda iz lipnja 2014., koja kaže da su promjene kamatnih stopa bile nerazumljive i da je dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Kada je banka podizala kamatnu stopu, o tome nije konzultirala klijenta.
No, Općinski sud u Slavonskom Brodu, a potom i Županijski u Varaždinu smatraju da on nema pravo potraživati isplatu zbog promjenjive kamatne stope na temelju osnovnog ugovora o kreditu. Varaždinski županijski sud smatra da tvrdnje klijenta o tome da je konverzijom riješeno samo pitanje tečajne razlike, a ne i ugovorne kamatne stope i preplaćenih iznosa po osnovi promijenjene kamatne stope, nemaju uporište u sadržaju aneksa ugovora do kojeg je došlo provođenjem zakona o konverziji. Jer, njime su promijenjene ugovorena valutna klauzula i ugovorena kamatna stopa iz osnovnog ugovora, a klijent je doveden u položaj kao da je imao kredit s valutnom klauzulom u eurima.
Sudski troškovi
Također, klijent je aneksom prihvatio promjenjivu kamatnu stopu koju je banka primjenjivala na iste eurske kredite od dana sklapanja osnovnog ugovora, “zbog čega je pogrešno mišljenje tužitelja da je aneks sklopljen samo radi promjene valutne klauzule”. Nadalje, sud smatra da tužitelj nije sklopio aneks zbog “intervencije zakonodavca” jer je to bila samo obveza banka, dok klijenti nisu bili obvezni prihvatiti izračun konverzije niti sklopiti aneks ugovora.
Na koncu, sud prihvaća argument kojim se klijent poziva na presudu Visokog trgovačkog suda o povredi kolektivnih interesa jer je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu, ali aneks ugovora, očito, ima veću pravnu snagu. S obzirom na to da je ugovor o kreditu između stranaka aneksom ugovoren na drugačiji način nego što je bio ugovoren osnovnim ugovorom, “tužitelj nema pravo potraživati isplatu temeljem osnovnog ugovora, a iz tog razloga niti presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu predstavljati pravni temelj za utuženo potraživanje”.
Na kraju, klijent mora podmiriti sudske troškove, i to za sastavljanje odgovora banke na tužbe od 1250 kuna, za sastavljanje četiri podneska, također po 1250 kuna, nekoliko njih je stajalo 312,50 kuna. U svakom slučaju konačan iznos je 8181 kuna.