- Poslodavac nam je stalno dužan, plaće stalno kasne. Ako platimo režije, nemamo što jesti. Stoga skupljamo uplatnice na kup i primamo opomene. Posuđujem i za lijekove. Sada smo došli u situaciju da više nemamo što ni birati, nemamo više što staviti na stol, frižider je prazan. Suprug će na posao gladan, a ja, unatoč brojnim bolestima i prehrani koja bi trebala biti kvalitetna, jedem što i kada stignem, poručuje Ferida Kuhar Drandić Glasu Istre iz svog skromnog podstanarskog doma u Puli, koja je od 2005. u invalidskoj mirovini od 1.500 kuna, kao 80-postotni invalid. Suprug radi u jednoj zaštitarskoj tvrtki, ali plaća stalno kasni i ovo nije prvi puta da se obraća medijima tražeći pomoć. Sada, kaže, još uvijek nije dobio onu za rujan, mada smo gotovo ušli u studeni. ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....