Slušam neki dan razgovor dvoje putnika, prijatelja u tramvaju i ne vjerujem svojim ušima.
Ona je kupila neki malo bolji kuhinjski mikser u inozemstvu, upotrijebila ga je jedno pet, najviše šest puta i bezobraznik je već prilikom sedmog korištenja otkazao poslušnost.
“Ma tko će se time baviti i pisati u Mađarsku da ti ga poprave... Zaboravi to, prijatelju, bacila sam ga u smeće i već kupila novi”, pojašnjava svojem suputniku koji, umjesto da je upita je li zdrave glave, samo klima glavom kako bi joj potvrdio da je u pravu i da se tu zbilja ništa nije moglo napraviti. OK, neke ljude zbilja je teško žaliti kad se naslušaš sličnih priča iz tramvaja, ali mene svejedno svaki put iznova uhvate očaj i tuga kad spoznam koliko je ljudi spremno dati svoj pristanak da ih nasanjkaju. Razumije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....