Dijeljenje pravde

Pljušte presude u korist dužnika u švicarcima, a sve se odnose na najveću domaću banku

AUTOR:

OBJAVLJENO:

23.11.2019. u 10:10

AUTOR:

OBJAVLJENO:

23.11.2019. u 10:10

Zagreb, 081215.
Trg bana Josipa Jelacica.
Prosvjed udruge Franak protiv banaka RBA, Hypo i Sperbanke. Prosvjedovali su zato sto, prema njihovim tvrdnjama, te bank najvise krse zakone o konverziji kredita u svicarskim francima.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadic / CROPIX

Nakon što je u rujnu Vrhovni sud donio presudu kojom je odbio zahtjev za revizijom koji su podnijele banke tražeći da se poništi pravomoćna presuda - čime je udruga Potrošač dokazala da su klijentima banaka povrijeđena prava vezanjem kredita uz tečaj švicarskog franka zato što o valutnoj klauzuli sa štedišama nisu unaprijed pregovarale - pljušte presude sa svih strana u korist dužnika u švicarcima. A stigla je i pravomoćna presuda za ništetnost promjenjive kamatne stope nakon odluke Vrhovnog suda!

Jutarnji list dobio je na uvid tri sudske presude novijeg datuma koje su u skladu sa stavom Vrhovnog suda i koje borbu dužnika primiču kraju s pozitivnim epilogom.

Sve tri presude donesene su u studenom, odnose se na Zagrebačku banku, a jedna od njih je pravomoćna. Sutkinja šibenskog Županijskog suda Ordana Labura 4. studenog pravomoćno je presudila ništetnost promjenjive kamatne stope u konvertiranom stambenom kreditu "teškom" 120 tisuća franaka, zbog čega je Zagrebačka banka dužna L. Č. platiti ukupno oko 60.000 kuna, od čega 36.500 kuna preplaćenih kamata, dio na zatezne kamate i oko 5000 kuna sudskih troškova. Druga, zasad nepravomoćna presuda donesena je u slučaju kredita od 47.300 švicarskih franaka koji nije konvertiran, a otplaćen je 2014. godine. Presudom je sutkinja Ljerka Ljulj Općinskog suda u Đakovu procijenila da je kamatna stopa ništetna, ali i valutna klauzula u švicarskim francima te da Zagrebačka banka mora vratiti Z. A. gotovo 100.000 kuna; 63.179,26 kuna za preplaćene kamate i razlike tečaja, zatim zatezne kamate i 13.510,14 kuna parničnog troška.

Presudom Općinskog suda u Pazinu, također u korist dužnika Z. P. protiv Zagrebačke banke, zaključeno je da banka mora Z. P. po osnovi ništetne kamatne stope isplatiti 70.324,17 eura plus parnični trošak od 47.112, 50 kuna unatoč tome što je kredit bio konvertiran u eure. Taj je iznos visok jer je i kredit bio pozamašan: ugovoren je za 493.500 švicarskih franaka. Ta je presuda specifična iz više razloga. Z. P. sklopio je ugovor o kreditu 2007. godine od 493.500 švicarskih franaka s kamatnom stopom od 4,4 posto na rok od 19 godina, tri godine kasnije i aneks ugovora kojim je izmijenio valutu kredita u euro sa stopom od 7,5 posto. Kredit je uredno plaćen i u cijelosti isplaćen 2016. Prije toga, 2015. godine, Z. P. tražio je zakonsku konverziju kredita, ali banka na to nije pristala, smatrajući da je konverzija već obavljena i da se više ne radi o kreditu u švicarcima, nego o kreditu u eurima. Z. P. se žalio jer je smatrao da je banka imala obavezu konvertirati kredit kao da je od prvog dana izražen u eurima; umjesto toga je "bez pravne osnove naplatila oko 70 tisuća eura više na ime kamatne stope". Sutkinja Vlatka Markuš presudila je u korist građana. Procijenila je da je "u ovom slučaju sporno je li tužitelj preplatio kredit i u kojem iznosu, odnosno je li odredba iz ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, uslijed čega je tužitelj pretrpio štetu". Kod te ocjene sud se ravnao Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o zaštiti potrošača i Direktivom Vijeća 93/13 o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora. Konkretnije, da je, "suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očita neravnopravnost u pravima i obvezama (prema ZOO), odnosno da se prema ZZP-u radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je rezultiralo neravnotežom na štetu potrošača". I donio presudu u korist tužitelja: "pozicije ugovorih strana nisu bile ravnopravne, i to na štetu korisnika kredita".

Zanimljivo je da je u spomenutoj parnici vještak napravio izračun i utvrdio da je Z. P. preplatio kredit više nego što je i sam tražio - 88.849,52 eura. No, sud nije prihvatio to, nego prvotni zahtjev tužitelja za naknadu od 70.324,17 eura zato što bi se "novim vještačenjem utvrđivale nove činjenice, a to nije dopušteno nakon zaključenja prethodnog postupka".

Visina odštetnog zahtjeva je važna, naglašava aktivist i suradnik udruge Potrošač Denis Smajo, jer se prema njemu određuju i sudski troškovi, pa se stoga građani ne zalijeću i ne napuhuju štetu. Ovaj slučaj svjedoči da je važno dobro izračunati i biti točan kada se tuži za konkretan iznos. Smajo vjeruje kako su "suci nakon presude Vrhovnog suda dobili jasan znak da mogu početi dijeliti pravdu dužnicima u švicarcima".