Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta u petak je potvrdilo da je od Europske komisiji (EK) zatražilo odgodu primjene uredbe kojom se zabranjuje uporaba turbo-plinskih bojlera, dok se ne nađe model koji će omogućiti financijski prihvatljivi prelazak na kondenzacijsku tehnologiju.
Uredbom Komisije iz kolovoza 2013. godine utvrđeni su zahtjevi za ekološki dizajn za stavljanje na tržište i uporabu novih grijača prostora i kombiniranih grijača nazivne toplinske snage do 400 kilovata (kW). Ta uredba ne propisuje obveznu zamjenu svih grijača koji u trenutku stupanja na snagu uredbe ne zadovoljavaju predmetne zahtjeve, već se predviđa postupna zamjena grijača nakon što im istekne životni vijek te više ne budu ispravni za uporabu.
Visoki troškovi ugradnje novih bojlera i sanacija dimnjaka problem su za 75.000 korisnika plinskog grijanja u Hrvatskoj, a poteškoće su još složenije u višestambenim zgradama u kojima je potrebna sanacija postojećih dimnjaka koja se teško provodi, jer je potrebno sudjelovanje svih stanara. Procjenjuje se da bi ukupni troškovi zamjene bojlera i sanacije dimnjaka mogli bi dosegnuti dvije milijarde kuna.
Kako piše Novi list, na primjeru zgrade od četiri stana to za svaki stan znači trošak od oko deset tisuća kuna samo za bojler. Tome treba dodati i prilagodbu dimnjaka visine 12 metara koja košta još oko 13,5 tisuća kuna, dakle oko 3.300 kuna po stanu.
Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta je, kako navodi, izradilo dokument "Komentari i zapažanja na provedbu Uredbe EK br. 813/2013 i prijedlozi za izmjenu Uredbe EK br. 813/2013“, koji je dostavljen EK i u kojemu je predložilo odgodu primjene uredbe u Hrvatskoj dok se ne iznađe model koji će omogućiti financijski prihvatljivi prelazak na kondenzacijsku tehnologiju.
U Ministarstvu napominju kako je to samo jedna od mogućnosti ublažavanja problema i to privremena te kako u sljedećem razdoblju očekuju komunikaciju s predstavnicima EK nakon što prouče materijale koje su im poslali. Prema ranije objavljenim podacima Ministarstva, u Hrvatskoj je 75.000 turbo-plinskih bojlera i to prvenstveno u gradovima Zagrebu i Osijeku.
Ministarstvo je ranije izvijestilo da se pri donošenju Uredbe vodilo računa o svim vlasnicima bojlera u već izgrađenim višestambenim zgradama u zemljama članicama EU-a, kod kojih se zbog građevinsko-tehničkih razloga odnosno kompatibilnosti s postojećim dimovodnim sustavima bojleri ne bi mogli zamijeniti novim, energetski učinkovitim.
Stoga zahtjevi sadržani u Uredbi omogućuju da se na tržište EU-a, osim novih kondenzacijskih bojlera, i dalje mogu stavljati konvencionalni atmosferski tipovi bojlera za zgrade sa starim dimovodnim sustavima (tip B1), pod uvjetom da isti zadovoljavaju zahtjeve za eko-dizajn, kako bi se izbjeglo stvaranje neopravdanih troškova potrošačima.
Međutim, u Hrvatskoj postoji velik broj zgrada sa specifičnim dimovodnim sustavima tzv. LAF/LAS, koji su projektirani samo za atmosferske bojlere sa zatvorenim sustavom izgaranja, tzv. turbo-bojlere. Na dimovodne sustave LAF/LAS ne mogu se priključiti bojleri koji zadovoljavaju zahtjeve eko-dizajna prema gore navedenoj Uredbi, niti atmosferski (B1) niti kondenzacijski.
Uredba o zamjeni bojlera donesena je u godini u kojoj je Hrvatska primljena u članstvo u EU pa se, kako je svojedobno upozorilo Ministarstvo gospodarstva, propustilo osigurati pravovremeno sudjelovanje stručnjaka prilikom njezina donošenja i to kada se moglo ukazati na moguće probleme i pokušati pronaći mjere kojima bi se ublažilo znatno financijsko opterećenje za korisnike.
HSUP: Potrošači zakinuti, mora postojati prijelazno rješenje
Predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP) Dalibor Pudić ocijenio je za Hinu da je situacija složena, a kako je direktiva donesena dok Hrvatska još nije bila članica EU.
Kazao je da su zajedno s Ministarstvom sudjelovali u izradi komentara kojima su tražili da se u postojećim zgradama odgodi primjena te direktive.
Pudić napominje da do trenutka dok se ne pokvare, postojeće turbo plinske bojlere se još uvijek može koristiti, jer nitko ne može građane natjerati da moraju promijeniti uređaj. No, u trenutku dok se kvar dogodi, prvenstveno oni građani koje žive u višestambenim zgradama, potencijalno se mogu naći u gotovo bezizlaznoj situaciji.
Kako pojašnjava Pudić, osnovni problem se javlja zbog dimnjaka, jer jedan dimovodni sustav nije jednak za kondenzacijske uređaje i za klasične turbo bojlere.
S obzirom da proizvođači trenutno prodaju samo kondenzacijske uređaje, a na tržištu nema ni rezervnih dijelova za turbo bojlere, građanin ako i kupi novi kondenzacijski uređaj ne može više može koristiti postojeći dimnjak. Naravno, situaciju vrlo izgledno može zakomplicirati ako susjedni stanari ne žele promijeniti svoj uređaje, turbo bojlere, odnosno izvršiti prilagodbu dimnjaka.
"Kad se meni pokvari uređaj, nitko ne može natjerati moje susjede da i oni promjene uređaje", kaže Pudić te dodaje da se po zakonu za veće zahvate u zgradi mora imati suglasnost svih stanara.
Kaže da rješenje zasigurno nije prelazak na grijanje električnom energijom, kupovina u zemljama poput Bosne i Hercegovine gdje je prodaja turbo bojlera još dozvoljena pa prijevoz ovdje je naravno nezakonita, dok je možda jedno od najboljih izlaznih rješenja koje se nudi naći polovni bojler i polovne rezervne dijelove te popraviti uređaj.
Napominje da je potrošač zbog takve direktive Komisije zakinut. Kaže da u udruzi nisu protiv kondenzacijskih uređaja, dapače, no samo za nove zgrade. S druge, pak, strane, za postojeće zgrade ističe da mora postojati prijelazno rješenje i krajnji rokovi za prelazak s kojima svi građani moraju biti upoznati. Također, treba osmisliti i sustav poticaja za one koji imaju novi uređaj, a moraju ga zamijeniti novim kondenzacijskim.