Čitav turistički Mediteran drhti od Turske. Njezin snažni povratak na turističko tržište nakon krize počevši sa 2015. zbog nestabilne političke situacije, rušenje ruskog aviona, sankcija Rusije i mnogih drugih čimbenika, uzdrmao je ponovno svjetsku turističku scenu, posebno zemlje na Sredozemlju koje žive od turizma “sunca i mora”. Već lani ova je velika zemlja s golemim turističkim kapacitetima imala porast broja turista za 21 posto, te je došla do brojke od 39,8 milijuna stranih turista i 29,5 milijardi američkih dolara, odnosno porast za 12 posto u odnosu na prethodnu godinu. Kad se zbroje i oni domaći, dolazi se do nevjerojatne brojke od čak 45 milijuna turista. Turska je tim brojkama na 8. mjestu ljestvice zemalja po broju turista u 2018. na svijetu te na 14. mjestu po prihodima od turizma. Čisto za usporedbu, Hrvatska ima na godišnjoj razini oko 20 milijuna turista, a lani su prihodi od turizma iznosili 12 milijardi eura.
Ove godine, kako smo mogli čuti nedavno u Istanbulu od Bekira Kopara iz turskog Ministarstva turizma i kulture, kojeg je posjetio Veljko Ostojić iz Hrvatske udruge turizma, Turci očekuju oko 50 milijuna domaćih i stranih turista. Sve to utječe na pad potražnje u zemljama Mediterana, ponajviše u Španjolskoj koja je, zapravo, Turskoj na Mediteranu najveći konkurent u broju smještajnih jedinca, ali i u hotelskoj ponudi. No taj se “problem” ne dotiče samo Španjolske. Posljedice preslaganja u turizmu Mediterana osjećaju sve države na tom prostoru, pa tako i Hrvatska, iako se zapravo ne radi o istim proizvodu. Hrvatska, za razliku od Turske, nema ni približno toliko hotela, a kamoli takozvane all inclusive ponude po kojoj je Turska definitivno preteča. Hrvatska pak ima nešto više od milijun kreveta, od čega čak 57 posto otpada na privatni smještaj. Turska ima 1,5 milijuna kreveta u hotelima i čak 11.596 smještajnih objekata.
Reportaža iz Turske
Nema zimmer frei
Turska ne zna za definiciju privatnog smještaja, a ako slučajno bukirate putem Airbnba stan u Istanbulu, budite uvjereni da se on “renta” na crno. Kod nas je iznajmljivanje apartmana normalna pojava i gotovo sve je legalno, barem to država omogućuje sadašnjim sustavom oporezivanja.
Kako im je uspjelo tako se brzo vratiti na turističko tržište? Koliko uspijevaju uopće zaraditi od tako niskih cijena i jesu li njihove investicije zapravo poticane pa je investitorima lakše izaći na kraj i doći do profita?
- Imali smo veliku krizu nakon 2015. godine, kada nam je naglo pao broj turista i prihoda. Znači 2014. imali smo 39,5 milijuna turista i 647 dolara prosječne potrošnje po gostu. Ta je brojka u 2015. bila 36,2 milijuna turista, ali je potrošnja po gostu bila 715 dolara. Nije bilo jednostavno se vratiti, ali smo sve snage u to uložili i ove godine očekujemo značajne poraste. Cilj nam je do 2023. doći do 1000 dolara potrošnje po gostu - objasnio je Bekir Kopar iz turskog Ministarstva turizma i kulture.
Ipak, slušajući Ferbal Yaman iz tamošnje udruge hotelijera (Hotels Association of Turkey), situacija nije tako bajna kao što se prikazuje na sajmovima diljem Europe posljednje dvije godine otkad se Turska snažno reklamira putem svih kanala. Ovoj će zemlji trebati još dosta vremena da se izvuče iz krize u koju je skliznula nakon svoje rekordne 2014. godine. Broj turista nije dovoljan pokazatelj da su ponovno na konju. Naime, prihodi su im još daleko ispod razine koje su bili 2015. godine. Tada su iznosili oko 34 milijardi dolara, a lani su bili manji od 30 milijardi dolara. Najgora je bila 2016. godina s oko 22 milijarde dolara prihoda i 25 milijuna turista. Cijena hotelske sobe te 2014. bila je oko 105 eura, danas je za 35 eura niža. Ni ove godine, usprkos ogromnom porastu boja putnika, prihodi neće biti viši. Tu je i pouka Hrvatskoj koja bi trebala dugoročno razmišljati kako se ponašati u vremenima kada prodaja turističkih kapaciteta ne ide sama od sebe kao što je to bio slučaj prethodnih godina.
Antalya, Rixos premium Belek
Kobni dumping cijena
- Morate znati da u to vrijeme nismo imali utjecaj na kreiranje cijena. Jednostavno se dogodila panika zbog svega i nekontrolirano je počeo dumping cijena. Morali smo nešto poduzeti da spasimo situaciju. Naravno da iz današnje pozicije vidimo da to nije bio pravi potez. Jer jednom kada smanjite cijene, teško ih je ponovno vratiti. To će za nas biti težak i mukotrpan put. Još nismo ni blizu prosječnoj potrošnji turista koju smo imali te 2014. godine. Jednom kad se gost navikne da ste jeftini, uvijek misli da ste jeftini. To su izazovi s kojima ćemo se mi još neko vrijeme susretati - rekla je Ferbal Yaman.
Međutim, sagledavajući čitavu njihovu situaciju i kako je turizam u toj zemlji od samih njegovih početaka posložen, to će im sigurno uspjeti. Prije svega zato što su složni na svim razinama, a i radi se o snažnoj ekonomiji koja bez po muke stvara svu potrebnu logistiku i infrastrukturu. Primjer je novi istanbulski aerodrom na 76,5 milijuna kvadrata koji je sagrađen u najkraćem mogućem roku budući da su Turci shvatili da bi mogli izgubiti bitku s konkurencijom na tom polju. I tako razmišljaju od početka njihova turizma početkom osamdesetih godina.
Tamo država i privatni sektor zajedno donose odluke što je za njihov turizam strateški bitno i u tome su ustrajni. Ne odlučuju o nekom projektu kao strateškom, ako to uistinu nije. A ako jest, napravit će sve da se on realizira. I oni se kao i većina turističkih zemalja bore s problemom radne snage, iako još podmiruju svoje potrebe u državi, za razliku od Hrvatske koja si to više ne može priuštiti, ali njihov je problem stručnost kadra. Naime, u Turskoj, koja ima isključivo hotelske kapacitete, nema dovoljno radne snage koja bi primjerice znala strane jezike.
- To je naš problem, a kad smo vidjeli da smo u tome slabi, odlučili smo ove godine otvoriti deset novih ugostiteljskih i turističkih škola - kaže nam dalje Bekir Kopar. Surađuju i oko promocije iako nemaju krovnu nacionalnu turističku organizaciju, pa je taj segment preuzelo njihovo Ministarstvo turizma i kulture.
- Doduše, u planu nam je i formiranje takve organizacije - navodi Bekir Kopar. Uz njih paralelno Tursku promoviraju i sami hotelijeri koji većinu svojih kapaciteta imaju u Istanbulu i Antalyji. Te dvije destinacije drže dvije trećine prometa, dok se ostatak brojki realizira u ostalim područjima Turske koja nisu toliko turistički razvijena.
Glavna uzdanica ljetovališnog turizma im je definitivno Antalya. Njezin je razvoj počeo početkom osamdesetih godina. Danas to područje na obali Mediteranskog mora s ugodnom klimom koja omogućava popunjenost hotela čak osam mjeseci, ima čak 1000 hotela i 700 tisuća kreveta. Početkom osamdesetih kad je hrvatski turizam cvjetao, to je bila najobičnija livada. Danas je glavna konkurencija cijelom Mediteranu, a godišnje je posjeti oko 14 milijuna turista. Destinacija je masovnog turizma i zatvorenih resorata koje većinom posjećuju Rusi, Nijemci i Britanci.
Antalya, Rixos premium Belek
- Kad se odlučilo da će se krenuti u razvoj turizma u Turskoj, država je turskim investitorima, tada su to većinom građevinari, dala besplatno zemlju na 49 godina. Tek po isteku tih 49 godina plaćat će se koncesije, a sada su već počeli oko toga pregovori. To je bio zamah našem turizmu. Sada, kako se turizam razvio, više se ne daju takve prilike, ali svakako se još potiče razvoj turizma i investicije kroz niz drugih poticaja - kaže nam Cahit Sahin, koji vodi golf-resort Montgomerie Maxx Royal Golf Club.
Istodobno je državna turistička banka osiguravala investitorima vrlo povoljne kredite kako bi potaknula što veći broj ulaganja, a uvjet je bio da novac od investicija i prihoda od turizma ostane u državi. I danas je to većinom slučaj. Naime, većinu hotela drže domaće tvrtke.
Zarada od golfa
Kaže da je ista stvar bila i s golfom, koji je proglašen važnom granom za turizam Turske, pa su investitori i teren za golf dobivali po istom principu kao i ostali resorti.
- U Antalyi imamo 14 golf resorata koji su se počeli graditi 1993. godine i oni nam uvelike pomažu da proširimo naše poslovanje na čitavu godinu. Radimo cijele godine, a naši gosti većinom su Britanci, Nijemci i Skandinavci koji vole dolaziti ovamo zbog toga što ima toliki broj terena na tako malom mjestu, nisu daleko od aerodroma i imaju sve ostale blagodati. Godišnje nas posjeti 125 tisuća golfera, što je jedan posto od ukupnog broja gostiju koji dolaze u Antalyju, ali je zarada od golfa velika. Godišnje samo od naknade za igranje golfa imamo prihode od 70 milijuna eura. Ti gosti puno više troše od prosječnog gosta, negdje İzmeđu 1200 i 1500 eura prosječno, kaže nam dalje on. Dodaje da uz sam golf, Antalya koja je godinama broj jedan golferska destinacija u Europi, ima i druge sadržaje koji omogućavaju poslovanje hotelima kroz cijelu godinu, a to su nogometni tereni zbog čega brojne nogometne ekipe ovamo zimi dolaze na pripreme, pa čak i Hrvatske. Tu je i značajan udio kongresnog turizma, a ponudu su proširili i najvećim zabavnim parkom u Turskoj “The Land of Legends”, svojevrsnom inačicom Disneylanda. On služi kao nadogradnja obiteljskom turizmu i veoma je posjećen.
Nema više poticaja
Koliko danas investiraju u turizam i primaju li još uvijek poticaje?
- Danas se ne ulaže više toliko u kapacitete i nekada je bilo više poticaja, što je razumljivo jer se Turska dizala kao destinacija. Danas nema toliko poticaja, bar ne u Antalyji. Više ih je za neka druga područja, međutim nisu ni sva područja u Turskoj idealna za investicije u hotelijerstvo. Primjerice, obala Crnog mora je jako strma, tu su planine, velike šume. Zato je Antalya poseban slučaj. Međutim, u Antalyji su zauzeta sva područja uz more, odnosno veliki resorti okupirali su prvi red do mora, sada ostaju drugi i treći red na raspolaganju, ali ta područja nisu toliko interesantna - priznaje Zafer Alkaya iz asocijacije Mediterranean Touristic Hoteliers Association - Union of Mediterranean Touristic Hoteliers and Operators.
Kaže da im u prosjeku danas za gradnju jednog hotela sa 5 zvjezdica i 200 ključeva treba između 150 do 300 tisuća eura po ključu. Slično je i u Hrvatskoj, samo je razlika u povratu investicije. Naime, u prosječnom turskom hotelu troškovi za zaposlene, odnosno radnu snagu, kreću se od 20 do 25 posto i prosječna plaća je oko 2500 lira, što je oko 2750 kuna. A zanimljivo je da po jednoj sobi imaju po jednog zaposlenika, što u Hrvatskoj nije slučaj. Osim toga, njihov PDV u turizmu iznosi samo 8 posto za smještaj, dok je u Hrvatskoj 13. U ugostiteljstvu je 18 posto, što je još uvijek puno manje od hrvatskih prilika. Isto tako Turska još uvijek dijeli određene poticaje za investicije u turizmu kao što su izuzeće od PDV-a i carina, porezne olakšice, odbici od poreza na dohodak, potpore za socijalni sustav, sufinanciranje kamata te dodjela zemljišta.
Reportaža iz Turske
Veliki biznis napravili su s hranom, u što bi se Hrvatska trebala svakako ugledati. Za razliku od nas, oni direktno sa svojih polja voće i povrće, meso, mliječne proizvede te sve ostale namirnice distribuiraju u hotelske lance. Kada slijećete u Antalyu, prvo ćete vidjeti upravo staklenike, a ne more i hotelske lance. Čitava je dolina prekrivena plodnim i obrađenim poljima te staklenicima. Apsolutno sve odlazi u turizam, a višak se izvozi. Zato su njihove trpeze bogate domaćim voćem i povrćem. To uvelike utječe i na ukupne troškove poslovanja hotela. Procjenjuje se da u konačnici na bruto operativnu dobit otpada i do 50 posto njihovih prihoda, što nije malo. Ipak, u vremenima krize jako su podložni akcijama snižavanja cijena organizatora putovanja, budući da većinu biznisa rade preko njih, što u Hrvatskoj nije slučaj. U Hrvatsku najveći broj gostiju dolazi individualno, bez posredovanja velikih organizatora putovanja ili agencija.
- Naš turizam ovisi prvenstveno o njima. U vremenima krize hotelijeru je bitno da proda svoje kapacitete. Pitate se kako je moguće da se primjerice kod nas može ljetovati za tisuću eura u hotelu s pet zvjezdica, all inclusive uključujući i avionsku kartu. Odgovor leži u tome da su neki turoperatori i po dvije godine unaprijed zakupili kapacitete, pa su onda mogli davati takve popuste. Osim toga, velik dio njih ima i svoje čartere - zaključuje Ferbal Yaman.
Što Hrvatska može naučiti od ove zemlje? Definitivno kako funkcionira suradnja javnog i privatnog sektora i na koji način poticati investicije. Hrvatska nikad neće imati ni približno sličnu ponudu, što za nju ne bi bilo ni dobro jer je totalno drugačija destinacija koja njeguje turizam u lokalnoj zajednici gdje gosti uživaju s lokalnim stanovništvom jer su praktički hrvatski hoteli inkorporirani u gradove i turistička mjesta. Turska takvu priču nema u svojim ljetovalištima koja su preizglađena, zatvorena, a uređenost samih turističkih gradova i mjesta ne prati okolnu turističku ponudu.