Frizerski salon za pse: 'Sa psima je lakše raditi kada gazda nije u blizini'

Kro je mirno sjedio dok mu se plela pletenica i češljem dovodila u red gusta, neukrotiva dlaka, a Ike znatiželjno, dobroćudnim pogledom virio iz kade u susjednoj prostoriji, strpljivo čekajući sušenje nakon pjenušave kupke. Ako tom opisu dodamo još malo filmskog efekta pa zamislimo koktele i lepeze, imamo pravi wellness prizor u kojem Lagotto romagnolo (tartufar) i Bichon coton imaju glavne uloge. No, prizor nije daleko od istine. Na njega smo naišli u salonu za šišanje pasa Krom, dok su “dog groomeri” naše glavne glumce vodili kroz tretman uređivanja. Dva sata psi su mirno sjedili - za ljepotu.

U psećem svijetu onaj tko želi izgledati lijepo - okupano, raščešljano i mirišljavo, odnosno onaj čiji gazda želi da izgleda lijepo - ima svog “dog groomera”. Od glagola riječi timariti - njegovati, “groomer” je zapravo frizer za pse. Jednog takvog trebaju brojne pasmine koje jednostavno zahtijevaju njegu i šišanje. A i lakše je u tom svijetu živjeti bez dlaka ili s manje dlaka. I samim ljubimcima i njihovim vlasnicima. I baš poput ljudskog svijeta, ti četveronožni ljubimci teže se odvajaju od svog “groomera”. Bez zamjerke onima koji se osjete prozvanima, ali žene će možda lakše razumjeti - kad jednom nađeš dobrog frizera, onda ga ne puštaš tako lako.

Andreja i Igor Fabijančić su salon za šišanje pasa Krom, koji je ime dobio po njihovu pokojnom ljubimcu, otvorili prije 12 godina u zagrebačkom kvartu Vrbik, kad još nije bilo mnogo salona na tržištu. Danas se to tržište rascvjetalo i populariziralo, ali je ostalo neregulirano - nikakav papir ili četverogodišnja škola ne treba da biste mogli raditi taj posao. Samo ljubav i, naravno, “samo” novac.

- Ovo je svojevrsna slobodna profesija i tko je spretniji u tome, uspijeva. Ja sam se u ovome našla. Kad sam sama, baš se napričam s tim životinjama. Bitno je imati pomnog slušatelja koji samo kima - smije se Andreja.

Posrnula veterinarka

Zato nas još više zanima kako pokrenuti taj posao. Koliki nam kapital treba, pitamo. Bi li trebalo moliti frenda za posudbu ili dizati kredite, o kojem je iznosu riječ? I koliko pasa dnevno moramo isfenirati da bismo imali za neke sitne strasti, a ne samo za pokrivanje troškova?

- Da se ne iscrpljujete i ne umrete od posla, a da opet od njega živite, trebali biste na tretmanu imati pet do šest pasa dnevno. Ovaj posao moraš voljeti. Ali baš voljeti. I ovo je zapravo fizički posao, kod kojeg je najvažnija spretnost ruku, a najbolji prijatelj vam je usisavač - savjetuje Andreja pa nastavlja:

- Ovo je zaista najljepši posao na svijetu - dodaje uz tihi uzdah i stanku koju koristimo da se ubacimo s ‘Ali..?’.

- Nema ali. Zapravo, možda ima. Mi smo tu praktički dočekali i otpratili jednu generaciju pasa. Neki su već otišli u pseći raj, neki su još živi pa su starci. Nitko ne uđe samo da bi ostavio psa i izašao. Najljepši dio zapravo je odrastanje i druženje s psima i ljudima. Postanu vam kao neka obitelj. Kad je došla prva pudla, pokojni Punto, ostala je kod nas do kraja. Rastali smo se s puno pasa i s puno ljudi. Nemamo nikoga tko nam je ostao u lošem sjećanju, nikad se nismo ni s kim posvađali. Baš je lijep posao. Zna biti stresno, ali ti si sam svoj šef i sam kreiraš koliko stresa puštaš - govori, naglašavajući da ne bi uspjela bez podrške supruga, koji je na kraju od nje naučio raditi isti posao - postao je “dog groomer”.

U nekim je stvarima, priznaje kroz smijeh, i bolji od nje jer je veći perfekcionist.

Ona je po struci veterinar, no kaže da je brzo shvatila da je Veterinarski fakultet upisala iz pogrešnih razloga:

- Upisala sam to iz ljubavi, a veterina predstavlja puni krug, što uključuje dobra i loša stanja pa i smrt. Zato sam rano počela razmišljati o radu sa psima i to baš u ovom obliku, u salonu za pse. To me jako vuklo - priča nam.

Iako je neko vrijeme radila kao veterinarka, na kraju se ipak odlučila za školovanje za pse, odnosno za tečaj šišanja i uređivanja pasa. Prošla je tromjesečnu edukaciju, kojih u to vrijeme nije bilo puno, i stvorila dobre temelje.

- Tečaj me naučio kako kojeg psa šišati, neovisno o tome kakav je, odnosno koja je pasmina. No, ono najvažnije što sam naučila je kako se odnositi prema životinjama i kako koji pas reagira jer su to ipak specifične situacije. U salonu su drugačiji zvukovi od onih na koje je životinja navikla i psima treba vremena da se naviknu na tretman. Bila sam pravi štreber na tom tečaju i sve zapisala, a i edukator je imao debelo 10-godišnje iskustvo “groominga” u Las Vegasu. Kupila sam još i neke knjige o ‘groomingu’, u kojima je opisan svaki standard za šišanje svake pojedinačne pasmine - kaže Andreja koja je nakon završetka tečaja sa suprugom često preko vikenda odlazila u Austriju i Njemačku vidjeti kakva su tamo iskustva i kakve se sve frizure rade, da bi potom otvorili vlastiti salon za šišanje pasa.

Konkretnije, otvorili su obrt kao dodatnu djelatnost (nema zaposlenih ni isplate plaća), unajmili prostor, kupili opremu i u sve to uložili 30-ak tisuća kuna.

Tomislav Krišto / CROPIX

Jasmina Trstenjak, Andreja i Igor Fabijančić

Hidraulički stol i kada od inoxa

Ako netko želi krenuti njihovim putem, može proći skuplje ili, naravno, jeftinije, ovisno o prostoru (je li u najmu ili je vlastiti), o cijeni opreme te vrsti obrta koji registrira. Paušalni obrt, recimo, u ovom slučaju bio bi dobra opcija.

Kad su kretali, pričaju nam supružnici Fabijančić, prvo je trebalo nabaviti opremu, a tu su se pouzdali na Ameriku, otkuda je većina opreme koju i danas koriste. Najvažnije što treba jednom salonu za pse su stol, fen, set škara, mašinice za šišanje, češljevi, kada, sterilizator, šamponi i regeneratori. Prvi stol ih je stajao oko 1000 kuna, no nakon nekog vremena su shvatili da je prenizak, nespretan, neprilagođen visini. Zato su se odlučili za hidraulički koji je stigao iz inozemstva i stajao je 1000 eura. To ih je, ističe Igor, unatoč carinama i transportu, došlo jeftinije nego da su ga kupovali u Hrvatskoj.

Nadalje, od opreme je potreban i fen za pse, koji zapravo izgleda kao mini usisavač (a tako i zvuči), na koji su izdvojili oko 2000 kuna te set škara.

Samo su u škare uložili oko 3500 kuna. U jednom setu je pet vrsta: dugačke ravne, dugačke zakrivljene, kratke ravne, škare za stanjivanje i male škarice za šišanje oko očiju. Set tih škara, fen plus nekoliko knjiga o “groomingu” stajao ih je 6000 kuna. Pritom Andreja napominje da sve škare imaju dupli broj, za desnu i lijevu ruku, budući da je suprug ljevak:

- Kupovali smo u međuvremenu još škara, no još imamo one koje smo naručili iz SAD-a jer su jako kvalitetne. Cijene su im različite i možete ih kupiti i za 250 kuna, dati ih naoštriti, ali poslije tog oštrenja sigurno nećete moći više šišati - upozorava jer su i sami imali loših iskustava s pokušajima brušenja, pogotovo noževa za mašinicu za šišanje. Naime, uza sve to, treba, naravno, i mašinica s kojom isto tako dolazi set od 10-ak noževa. S tim se noževima može ošišati svaka veličina dlake, a jedan nož stoji od 200 do 350 kuna. Potrebno ga je nabrusiti, napominje Igor, ali ne možete bezbroj puta:

- Možete eventualno jedanput, ali mi uopće ne brusimo. Odustali smo od toga jer smo probali na nekoliko mjesta, ali nismo zadovoljni. Odnijeli smo ih na brušenje i uništen nam je cijeli set. Brzo se potroši i otupi. A brušenje jednog noža je 100 kuna. Radije u tom slučaju kupujemo novi nož - objašnjava.

Nadalje, potrebni su češljevi, i to cijela artiljerija, te kada, kojoj se cijena kreće od 2500 kuna na više. Postoje prenosive, plastične, hidrauličke kade od, recimo, 8000 kuna, kade od inoxa od 10.000 kuna... Trebaju i šamponi te regeneratori, a cijena jednoga galona je oko 350 kuna. Andreja pritom napominje da su kvalitetan šampon i regenerator itekako važni:

- Pas se dva puta šamponira i obavezno ide nakon kupanja i regenerator zbog isušivanja dlake i kože, s tim da morate imati kompletnu paletu šampona s namjenom jer neki psi dolaze s prhuti, nekima je koža iritirana, neki možda maju buhe. Tu su i posebni šamponi za pudle, za yorke... Svaki šampon ima u sebi nešto što odgovara pasmini. Neki imaju u sebi ulje makadamije, neki više cinka, neki čajevac itd. - nabraja.

Higijena na prvom mjestu

I, najvažnije, treba sterilizator jer svaku večer opremu treba sterilizirati. To je još oko 1000 kuna.

- Uz sterilizator, čistoća prostora je jako važna. Ne možete si ni dozvoliti da u prostor uđu buhe, da bude prljavo. Kad zatvorimo, još 45 minuta provedem u čišćenju. Nakon što usišem, uzmem još i parni usisavač, dezinficiram kadu, obrišem i krpom pločice na izlasku. To nije šala. Higijena je na prvom mjestu - ističe Andreja, dodajući da ponekad dlake lete svuda, kao što je bilo nedavno pri uređivanju newfoundlandera od 75 kilograma.

Tomislav Krišto / CROPIX

Andreja i Igor Fabijančić

Zato je u ovom poslu najbolji prijatelj usisavač, a bilo bi dobro imati i prostor za tuširanje i presvlačenje. Inače, Krom nudi brojne usluge: kupanje, šišanje, trimanje, raspetljavanje, četkanje, izbrijavanje po cijenama od 40 pa do 500 kuna, ovisi i o samoj usluzi i vrsti pasmine. Primjerice, četkanje giant kratkodlakih pasa je do 200 kuna, a četkanje malih kratkodlakih pasa od 50 do 70 kuna. Za tretman jednog psa potrebno je oko dva sata, no ima i drukčijih iskustava.

- Rekord je bilo pet sati rada na jednom psu i nismo ga napravili u jednom danu, nego je dolazio pet puta i bio po pet sati. Bio je pun nabijene dlake jer se gazdarica nije bavila njime. U principu, najveći problem pri uređenju pasa nastaje ako ne dođete na vrijeme. Redovito održavanje je važno - napominje Igor, dodajući i da je uvijek bolje da gazde odu kad se pas uređuje jer je tada lakše raditi sa psom.

U suprotnom, kaže, to zna biti borba i nešto što traje sat vremena produlji se na dva. Borili su se i s mačkama u početku, no više ne žele raditi s njima jer imaju, blago rečeno, izražen karakter. Niti, pak, žele raditi s izložbenim psima. To je sasvim druga priča, nadovezuje se Andreja. To su, kaže, specijalna namakanja u šampone, regeneratore, kreme, posebno se suši svaka dlaka. Šiša se potpuno po standardu, na milimetar.

Što se samog tempa posla tiče, Fabijančići upozoravaju da je to sezonski posao i trenutačno im je ludnica jer su praznici, ljudi spajaju i idu na more. Od ožujka do početka rujna ima dosta posla, oko Božića isto tako, a onda je zatišje do ožujka pa posebno napominju da ima mjeseci u kojima se teško pokriti. Dakle, može se raditi s pet, šest pasa dnevno, ali to definitivno nije tako svaki dan u godini. Jedan dan dođe pet pasa na uljepšavanje, drugi dan tri, itd.

Šišanjem protiv supruge

Što se, pak, tiče troškova, oni variraju. U modelu obitelji Fabijančić mjesečno iznose oko 5000 kuna, što uključuje najam, knjigovođu, režije i servisiranje opreme. Servisiranje, doduše, nije na mjesečnoj bazi, nego po potrebi, a ovisno o vrsti servisa, cijena može biti 100 kuna, nekad 200 kuna... Iza Kroma je 12 godina rada i više od 1000 klijenata iz raznih dijelova grada.

Bilo je i zgodnih anegdota, od priče sa psom koji je preskočio nekoliko ograda da bi pobjegao iz salona i natjerao cijeli kvart u potragu, preko nekoliko ugriza, pasa koji redovno zaspu kao klade i odrijemaju čim legnu u kadu, psa bioenergetičara koji čim uđe u salon djeluje na smanjenje glavobolje do onog koji je završio s izgledom odojka jer je muž htio naljutiti svoju suprugu te ga mimo njezina znanja odveo u salon i naručio vrlo kratko šišanje.

Neke od njih su dočekali, neke su već i otpratili. Ipak, s većinom su prošli puni krug života, što tu vrstu posla svakako čini dobrim i, prije svega, lijepim.