Prošli petak objavljeni podaci o američkoj zaposlenosti u veljači pokazali su rast od svega 20.000, značajno ispod tržišnih očekivanja rasta od oko 180.000. Niska stopa rasta zaposlenosti zasigurno nije dobar znak, ali ne treba pretjerivati s naglašavanjem slabosti.
U proteklim godinama imali su priliku više puta svjedočiti mjesecima izuzetno niskog rasta zaposlenosti a da to nije označavalo kraj uzlaznog ciklusa. U rujnu 2017. godine zaposlenost je zabilježila rast od svega 14 tisuća mjesečno. Sve u svemu, američko tržište rada nije tako snažno kako su to implicirale brojke iz siječnja (+311 tisuća zaposlenih) ali nisu niti tako loše kao što impliciraju podaci za veljaču.
Moguće je da je hladnoća u veljači imala snažniji negativan učinak na ekonomsku aktivnost nego što se to ranije očekivalo budući da je zaposlenost pala u građevinskom sektoru koji je osjetljiv na vremenske uvjete. Još jedan argument protiv pretjerane zabrinutosti oko zadnjih kretanja na američkom tržištu rada je Fed-ov posljednji Beige Book koji je pokazao kako neka područja imaju poteškoća u pronalaženju kvalificiranih radnika.
Stopa nezaposlenosti je pritom zabilježila pad od dvije desetine na niskih 3,8% što je još jedan argumenata koji idu u prilog tezi da američke kompanije sve teže nalaze kvalificirane radnike. Plaće su porasle za 3,4% u proteklom mjesecu na najvišu razinu u ovom uzlaznom ciklusu što je još jedan od indikatora kako se kompanije natječu za zaposlenike.
U svijetlu negativne objave sa tržišta rada, S&P 500 dionički indeks zabilježio je svoju petu uzastopnu korekciju te cijeli protekli tjedna proveo u negativnom teritoriju uslijed straha investitora od usporavanja rasta svjetske ekonomije. Američki obveznički prinos je korigirao pritom naniže pod utjecajem povećane potražnje investitora za sigurnom imovinom.
U tjednu pred nama na rasporedu je niz objava podataka u SAD-u koje započinju današnjom objavom trgovine na malo za siječanj gdje tržišta anticipiraju stagnaciju na mjesečnoj razini nakon korekcije u prosincu.
Sutra će investitori popratiti objavu potrošačkih cijena u SAD-u za veljaču gdje se očekuje nastavak rasta po godišnjoj stopi od 1,6%, odnosno nastavak rasta bazične inflacije po stopi od 1,6% godišnje. Izuzev navedenog, u srijedu je na rasporedu objava podataka o američkoj narudžbi trajnih dobara za siječanj dok je u petak na rasporedu industrijska proizvodnja za veljaču te povjerenje potrošača.
Sve u svemu, posljednje objave sugeriraju kako američka ekonomija nakon usporavanja u posljednjem kvartalu godine nije zabilježila daljnju deterioraciju ekonomskih indikatora u prvom kvartalu 2019., a što bi trebale potvrditi i ovotjedne objave ekonomskih indikatora.
Silazne revizije rasta i inflacije, najava uvođenja novog instrumenta dugoročnog financiranja i odgoda tajminga prvog podizanja bazičnog kamatnjaka u 2020. godinu rezultirali su značajnim deprecijacijskim pritiscima po euro te se tečajem EUR/USD u jednom trenu trgovalo ispod razine od 1,12 dolara za jedan euro.
Razočaravajuća objava podataka sa američkog tržišta rada rezultirala je tek blagim rastom tečaja EUR/USD. Imajući na umu niz objava podataka u tjednu pred nama, moguće je nešto volatilnije trgovanje ovim valutnim parom ali u i dalje relativno uskom rasponu od 1,1150 do 1,1350 dolara za jedan euro. U suštinu, smatramo da čak i slučaju podbačaja ekonomskih objava u SAD-u nije izglednije snažnije slabljenje dolara. Istovremeno, nakon što je ECB promijenio retoriku, čak i da nadolazeće objave podataka iznenade u pozitivnom smjeru, za investitore će biti potreban kontinuirani oporavak istih kako bi prilagodili svoje tržište pozicije u smjeru povećanja potražnje za jedinstvenom valutom.
Uzimajući u obzir sve nedavne objave podataka te prilagodbu retorike ECB-a revidirali smo naša očekivanja prvog podizanja kamata u euro zoni sa prvog polugodišta 2020. godine na prvi kvartal 2021. godine i to uz pretpostavku stabilizacije rasta u drugoj polovici ove te kroz cijelu sljedeću godinu. U slučaju da ekonomski indikatori zabilježe daljnji podbačaj te da se Italiji u recesiji pridruže još neke ekonomije euro zone, ECB će biti prisiljena uvesti nove mjere monetarne relaksacije dok će kamatne stope ostati na aktualno niskim ili nižim razinama produljeni vremenski period.
Monetarna politika tako neće biti u mogućnosti pružiti podršku euru u skorom periodu te zadržavamo naša očekivanja nastavka snažne izvedbe američkog dolara ove godine te projekcije od 1,13 dolara za jedan euro krajem godine dok su rizici usmjereni rema nižem tečaju u slučaju daljnjeg narušavanja ekonomske izvedbe euro zone.
Cijene nafte zabilježile su korekciju krajem prošlog tjedna ali i dalje bilježe rast od gotovo 25% u toku ove godine uslijed smanjenja proizvodnje od strane OPEC-a te nedobrovoljnog smanjenja ponude od strane pojedinih zemalja. Istovremeno, proizvodnja u SAD-u nastavlja jačati što će potencijalno zahtijevati sve značajniju kompenzaciju u vidu niže proizvodnje OPEC-a kako bi se cijene održale na aktualnim ili nešto višim razinama.
