Nakon što je trgovanje u proteklom tjednu zaključio na novim rekordnim razinama, S&P 500 jučer je zabilježio blagu korekciju uslijed neizvjesnosti povezanih sa nadolazećim sastankom Fed-a te novom rundom trgovinskih pregovora između SAD-a i Kine koja bi trebala započeti danas.
I ostali vodeći svjetski dionički indeksi su tjedan započeli odražavajući opreznost investitora pred niz događanja i objava ekonomskih indikatora u toku ovog tjedna. Europski Stoxx 600 je pritom zabilježio blagi rast dok je njemački Dax dan završio na marginalno nižoj razini.
U međuvremenu, Japan je snizio svoja ovogodišnja očekivanja rasta uslijed izglednog daljnjeg usporavanja rasta izvoza radi negativnih implikacija trgovinskih sukoba između SAD-a i Kine na regionalne trgovinske lance. Japanski izvoz je zabilježio pad sedmi uzastopni mjesec u lipnju kada je korigirao za 6,7% na godišnjoj razini uslijed skromnije potražnje iz Kine. Posljedično, ekonomski sentiment velikih japanskih prerađivačkih kompanija se spustio na najnižu razinu u protekle tri godine prema istraživanju centralne banke.
Očekuje se kako će zemlja u ovoj godini zabilježiti rast od 0,9% dok su projekcije iz siječnja implicirale stopu rasta od 1,3%. Privatni sektor pritom ima nešto pesimističnija očekivanja rasta od svega 0,5% u toku ove godine.
Japanska centralna banka zadržala je monetarnu politiku nepromijenjenom na današnjem sastanku ali se pridružila ostalim vodećim centralnim bankama u signaliziranju namjere uvođenja ekspanzivnijih mjera monetarne politike ukoliko to ekonomske prilike budu zahtijevale.
Preciznije, centralna banka je istaknula kako će zadržati prekonoćnu kamatnu stopu na -0,1% te nastaviti sa otkup državnih obveznica na razini od oko 740 milijardi dolara godišnje uz zadržavanje prinosa na 10-godišnju obveznicu na oko 0%. Centralna banka je pritom izmijenila svoju retoriku na način da je uvela izjavu kako se obvezuje reagirati ukoliko zbivanja u ekonomskom okruženju počnu imati negativne implikacije na japansku ekonomiju te da u tom slučaju neće oklijevati sa uvođenjem dodatnih mjera podrške ekonomiji.
Japanska centralna banka tako je pripremila tržište za potencijalnu promjenu monetarne politike, pozorno prateći zbivanja u inozemstvu te mjere kojima će reagirati Fed i ECB. Naime, niže kamatne stope u inozemstvu mogle bi rezultirati jačanjem aprecijacijskih pritisaka na japanski jen budući da za investitore druge valute postaju manje atraktivne a i jen uobičajeno profitira u periodima jačanja averzije prema riziku kao sigurno valutno utočište. Aprecijacija jena rezultirala bi još snažnijim narušavanjem izvoza ali i slabljenjem ionako skromnih inflatornih pritisaka.
25% od ukupnih svjetskih obveznica trenutačno se trguje po negativnim prinosima te aktualni signali vodećih centralnih banaka pokazuju kako bi udio istih mogao porasti u narednim mjesecima.
Naravno, fokus investitora ovaj tjedan ostaje na Fed-u gdje tržišta sa gotovo stopostotnom sigurnošću ocjenjuju da će doći do smanjenja bazičnog kamatnjaka za 25 baznih bodova te da će centralna banka pripremiti teren za još jedno potencijalno smanjenje kamatnjaka u narednom periodu.
Detaljniji uvid u podatke pokazuje kako Fed zapravo i nema razloga ili barem nema dobrog razloga za labavljenje monetarne politike. Od sastanka centralne banke u lipnju rast je usporio sa 3,1% koliko je iznosio u prvom kvartalu na 2,1% u drugom kvartalu ali je i dalje nadmašio očekivanja koja su tržišta imala prije samo tri mjeseca (rast od oko 1,6%). Zaposlenost je nastavila bilježiti ne samo solidan rast već je porasla za preko 200 tisuća u lipnju uz marginalan rast stope nezaposlenosti od jedne desetine na 3,7%. Inflatorni pritisci mjereni rastom potrošačkih cijena te inflatornim očekivanjima su ostali nepromijenjeni, odnosno marginalno su viši nego što su bili za vrijeme sastanka Fed-a u lipnju.
Neki opravdaju potrebu Fed-a da djeluje time što je američka ekonomija suočena sa nesigurnostima u okruženju no pravi razlog bi se mogao kriti i pritisku koje na centralnu banku vrši predsjednik svojim kritikama, dioničko tržište te jačanje dolara kao jedine vodeće svjetske valute koja investitorima nudi neku vrstu prinosa.
Oko ovakve politike neslaganje je već izrazilo nekoliko članova centralne banke kao što je Rosengren koji je otvoreno istaknuo da mu nije jasno o kakvim se nesigurnostima radi te da postojeće projekcije i indikatori ne upućuju na te nesigurnosti gdje se osvrnuo i na izuzetno niske razine VIX indeksa volatilnosti.
U svakom slučaju, podaci ne pokazuju potrebu za agresivnim labavljenjem monetarne politike u SAD-u. Investitori su toga svjesni i to je ključan razlog zašto tečaj EUR/USD ostaje ovako nisko usprkos činjenici da tržišni indikatori pokazuju da investitori trenutačno anticipiraju snažniji pad kamatnih stopa u SAD-u nego u euro zoni.