Vrijednost neke putovnice mjeri se brojem država u koje njezin vlasnik može otputovati bez vize. Na svjetskom indeksu putovnica Hrvatska drži visoko 16. mjesto jer se s njezinim putnim ispravama može bez vize ući u 169 zemalja. Prema zadnjem istraživanju švicarske agencije Henley & Partners koja pomaže pojedincima koji žele steći državljanstvo neke zemlje, najmoćnije su putovnice Japana i Singapura s kojima se može u 189 zemalja, a na drugom je mjestu Njemačka sa samo jednom manje. Slijede Finska, Francuska, Italija, Južna Koreja, Španjolska, Švedska i Danska.
Iz godine u godinu sve više zemalja ukida vize za Hrvate, čime plava putovnica s hrvatskim grbom postaje sve traženija roba. No, za razliku od nekih europskih zemalja, hrvatska država još se nije odlučila na kontroverzan potez - prodaju svoga državljanstva onima koji ga žele dobro platiti, a ne predstavljaju rizik za sigurnost. Portugal, Austrija, Malta, Španjolska, Latvija, Litva, Grčka, Cipar i Bugarska neke su od zemalja EU koje po više ili manje strogim uvjetima strancima nude takvu mogućnost. Prodajom svojih putovnica ili dozvola za trajni boravak te zemlje ostvaruju značajne prihode zarađujući u prvom redu na ljudima iz istočne Azije, Rusije i s Bliskog istoka kojima novca ne nedostaje, a žele EU dokumente što im omogućavaju slobodno kretanje i poslovanje u 28 članica, od kojih neke spadaju i u najmoćnije zemlje svijeta.
Europska komisija na takvu praksu ne gleda blagonaklono, pa je krajem siječnja upozorila države koje investitorima iz trećih zemalja izdaju tzv. zlatne putovnice da time povećavaju sigurnosni rizik za cijelu EU. Kritika se ponajviše odnosi na Maltu, Cipar i Bugarsku koje imaju najliberalnije zakone. Malta, primjerice, svoju putovnicu naplaćuje 650.000 eura, a podnositelj zahtjeva mora na njezinu teritoriju pet godina imati nekretninu vrijednu najmanje 350.000 eura. Cipar državljanstvo daje onome tko uloži 2 milijuna eura i ima nekretninu vredniju od 500.000 eura. Europska komisija kao jedan od argumenata za postroženje procedure dodjele državljanstva navodi navalu ruskog kapitala sumnjiva porijekla.
Vlada Zorana Milanovića raspravljala je 2015. o tome da velikim investitorima omogući stjecanje državljanstva, no brzo je odustala od takve ideje i zasad nema nikakvih naznaka da bi se propisi mogli u tom pitanju značajnije mijenjati. No, ipak u poduzetničkim krugovima ima dosta onih koji smatraju da je sazrelo vrijeme da Hrvatska ublaži takav rigidan stav jer prodajom određenog broja putovnica ne bi baš ništa izgubila, a mogla bi izvući brojne koristi.
Globusov sugovornik dobro upućen u ovu tematiku tvrdi kako bi u potrazi za sigurnošću i poslovnim prilikama našu plavu putovnicu vjerojatno ponajviše željeli poslovni ljudi iz Azije i Rusije, no može se očekivati da će se s Brexitom pojaviti i velik broj Britanaca koji će htjeti EU-državljanstvo. Dosta je, dodaje, i Amerikanaca koji žele europsko državljanstvo jer u mnogim azijskim, afričkim i bliskoistočnim državama SAD nije na dobrom glasu. Sve su to veoma imućni ljudi, a da bi dokazali da nemaju problema sa zakonom, pomažu im agencije s kojima države imaju sklopljene ugovore. Tim agencijama kao što je švicarski Henley & Partners obraćaju se ljudi koji žele steći novo državljanstvo i one provode razne sigurnosne i druge provjere.
- Agencija provodi istragu kojom utvrđuje da podnositelj zahtjeva nije kriminalac, politički azilant, da nema poreznih prekršaja… Potom sve to predaje državi čije će službe također obaviti svoj dio posla prije nego što odluče hoće li udovoljiti zahtjevu - ističe Globusov izvor i navodi podatak da je Hrvatska ove godina značajno podigla kvote za zapošljavanje stranih radnika iz zemalja izvan EU na čak 65.000.
- Kako možemo znati da među tim ljudima nema kriminalaca? Teško je povjerovati da bi neki bogat čovjek došao u Hrvatsku s namjerom da se raznese eksplozivom. Nije poznato da je itko s malteškom putovnicom povezan s nekim terorističkim napadom. Sigurnosni rizici ne postoje - objašnjava jedan hrvatski poduzetnik koji je posljednjih godina dobro upoznao nekolicinu veoma bogatih poslovnih i ljudi koji bi rado širili posao na Hrvatsku kada bi ovdje dobili i državljanstvo.
Malta je, doznajemo, dobar dio novca zarađenog od prodaje državljanstva uložila u zračni prijevoz da bi se bolje povezala sa svijetom, kao i financirala razne gospodarske i infrastrukturne projekte. Agencija Henley & Partners je, doznajemo, predlagala Hrvatskoj sličan program kojim je bilo predviđeno 300.000 eura bespovratne donacije i kupnja nove nekretnine u vrijednosti od najmanje 350.000 eura.
Broj osoba kojima bi se tako davalo državljanstvo svaka država može ograničiti, odnosno postaviti kvote. Globusov izvor smatra kako bi se kvota od prvih tisuću putovnica ponuđenih na prodaju ispunila u roku od godinu do godinu i pol dana. To bi značilo da bi izravno u državni proračun sjelo 300 milijuna eura, što je otprilike vrijednost Pelješkoga mosta. Zagovornici takve ideje smatraju da nekoliko tisuća bogatih stranaca koji bi stekli sva prava i obveze kao i svi drugi hrvatski građani ne bi narušilo demografsku sliku Hrvatske. Većina njih vjerojatno u Hrvatskoj ne bi provodila mnogo vremena, a zasigurno ne bi izlazila na izbore. Dodatnih 80-ak milijuna eura na tisuću useljenika država bi kroz poreze naplatila od prodaje nekretnina. Po uzoru na druge države, mogao bi se osnovati poseban nacionalni fond u koji bi se taj novac uplaćivao te se namjenski trošio.
Za sva pitanja u vezi sa stjecanjem državljanstva nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova, koje nam ukazuje na izvješće Europske komisije od 23. siječnja u kojem je naglašeno kako većina država članica ima u okviru svojih zakonodavstava diskrecijske postupke naturalizacije. U takvim postupcima države mogu dodijeliti državljanstvo strancu na temelju nacionalnog interesa koji se uglavnom odnosi na izvanredna postignuća kao na primjer u području kulture, znanosti ili sporta, ali se može izjednačiti i s ekonomskim ili gospodarskim interesom.
Zakon o hrvatskom državljanstvu, ističu u MUP-u, za razliku od Bugarske, Cipra i Malte, ne poznaje model sustavnog dodjeljivanja državljanstva pod uvjetom da su izvršena potrebna ulaganja odnosno model po kojemu je za stjecanje državljanstva potrebno u proračun ili određeni projekt nepovratno investirati određeni iznos novčanih sredstava.
Postoji zakonska mogućnost da strani poduzetnik ili investitor stekne hrvatsko državljanstvo na privilegirani način ako za njega nadležno ministarstvo – primjerice gospodarstva, poduzetništva i obrta, turizma… - da mišljenje kako postoji interes države. U MUP-u ističu kako je u tijeku postupak izmjena i dopuna Zakona o hrvatskom državljanstvu kojima se, međutim, ne predviđa izmjena članka 12. u smislu olakšavanja stjecanja državljanstva za strance koji investiraju u Hrvatskoj.
Tekst je objavljen u novom broju Globusa