.jpg)
Ako ste jedan od ''sretnika'' u Hrvatskoj, kojima od plaće nakon što podmiri sve obaveze ostane 1000 kuna viška, a želite štedjeti, najvažniji savjet koji financijski stručnjaci izdvajaju glasi: „svoja sredstva raspodijelite u nekoliko različitih oblika štednje”.
Konkretno, na primjeru tridesetogodišnje visoko obrazovane osobe, s 1000 kuna na raspolaganju, optimalno bi bilo da 50 posto sredstava, dakle 500 kuna, položi u oročene štednje, stambene štednje i štednje na transakcijskom računu za „crne dane”, odnosno u takozvane visoko likvidne tipove štednji gdje su sredstva lako dostupna. Preostalih 50 posto, preporučuje Dajana Barbić, docentica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, valjalo bi staviti u dugoročnu štednju, i to tako da 400 kuna položite u dobrovoljnu mirovinsku štednju (treći mirovinski stup), a preostalih 100 kuna u životno osiguranje.
Zaključak je to današnje konferencije „Raste li financijska imovina građana u Hrvatskoj” koju je povodom Svjetskog dana štednje organizirala Hrvatska udruga banaka (HUB).
- Jedno od zlatnih pravila je da se u visokorizična ulaganja ne stavlja novac koji vam je potreban za kruh i mlijeko nego onaj koji imate kao višak pa ako to i izgubite neće vas niti boljeti - upozorio je dodatno Roman Šubić, viceguverner Hrvatske narodne banke.
Hrvati, inače, najviše vole štedjeti u bankama. U posljednjih desetak godina, u strukturi štednje bankarski su depoziti najviše porasli, istaknuo je Hrvoje Stojić, predsjednik Kluba ekonomista HUB-a te direktor Ekonomskih istraživanja Addiko banke. Dodao je i kako su se u tom razdoblju bankovni depoziti građana povećali za oko milijardu kuna.
Razlog tome, smatraju sudionici konferencije, treba tražiti u činjenici da građani, dok su im treći mirovinski stup, vrijednosni papiri ili investicijski fondovi uglavnom nepoznanice, štednju u banci razumiju, a bankama uglavnom vjeruju.
- Ljudi najviše vjeruju bankama jer su ta sredstva još uvijek osigurana od strane Državne agencije za osiguranje štednih uloga i zbog činjenice da je do 100.000 eura oročenja građana osigurano. To je jedan od elemenata na kojem oni zasnivaju svoju odluku o deponiranju sredstava u bankama. Ne smijemo zaboraviti da je upravo povjerenje jedan od osnovnih elemenata za funkcioniranje financijskog sustava - kazao je Šubić.
Usporedimo li strukturu financijskih ulaganja građana na razini Europe, analiza Hrvoja Stojića pokazala je da su u zapadnoj Europi lani najviše rasli instrumenti tržišta kapitala (dionice, obveznice, založnice). S druge strane, u istočnoj Europi, u koju je svrstana i Hrvatska, najveću stopu rasta ostvarili su mirovinski stupovi i osiguranja.
- Povjerenje je tu jako važno, a nažalost povjerenje građana u tržište kapitala je narušeno. Imali smo brzi rast 2008. godine, no nakon pada tržište se nije oporavilo. Nažalost početkom 2017. godine dogodila se kriza u Agrokoru koja je opet narušila povjerenje građana, privatnih ulagača, u domaće tržište kapitala - objasnio je Tomislav Ridzak, član Upravnog vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa).
Na konferenciji se pokrenulo i pitanje financijske pismenosti građana, koja je u Hrvatskoj, još uvijek prilično niska. Tu je, složili su se sudionici, potrebno raditi na edukaciji putem formalnog i neformalnog obrazovanja.
Poseban je problem mirovinska pismenost. Hrvati, primjerice, nisu dovoljno upoznati niti s mogućnostima niti s rizicima koje nudi 3. mirovinski stup.
- Ja moram reći, što se tiče mirovinske pismenosti, ministar Pavić i ekipa koja je komunicirala promjene u mirovinskoj reformi s javnošću, su napravili apsolutno sve da nitko ne može biti mirovinski pismen. Naši građani nisu mogli razvijati mirovinsku pismenost baš nikako. Dapače, ušli su u depresiju misleći 'Aha, ovaj će mijenjati ovo, idući ministar ono, pa zašto ću ja uopće učiti što će i kako biti' - upozorila je na kraju Maja Vehovec, znanstvena savjetnica na Ekonomskom institutu u Zagrebu.