Globalne klimatske promjene su obilježje vremena u kojem živimo i izvor su novih rizika s kojima se suočava čovječanstvo, ali i novih prilika za djelovanje. Na globalnoj razini postignut je konsenzus o ljudskom utjecaju na sve vidljivije klimatske promjene te je prepoznata važnost djelovanja s ciljem jačanja otpornosti i zaustavljanja globalnog porasta temperature kako bi se klimatske promjene ublažile.
S tim u vezi, raste javna podrška i sve su učestaliji konkretni potezi međunarodnih organizacija i država za smanjenje potrošnje fosilnih goriva, povećanje potrošnje obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Na snazi je prvi globalni i
pravno obvezujući sporazum o klimi, Pariški COP21 iz studenog 2016., koji je postavio ambiciozan klimatsko-okolišni cilj ograničenja porasta prosječne globalne temperature. Ti su ciljevi potvrđeni i na UN-ovoj konferenciji o klimatskim
promjenama COP26, održanoj u Glasgowu u studenom 2021. godine. Europska unija lider je globalnog klimatskog pokreta. Osim što je glavni podržavatelj međunarodnih klimatskih sporazuma, strateškim dokumentima i politikama predvodnik je zaustavljanja i/ili usporavanja klimatskih promjena. Europskim zelenim planom (EU Green Deal), iz prosinca 2019. godine, Europskim klimatskim propisom, iz lipnja 2021. godine, te paketom regulative Spremni za 55%, iz srpnja 2021. godine, a koji se direktivama prenose u nacionalna zakonodavstva, uveden je novi cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova u EU za najmanje 55% do 2030. u odnosu na 1990. godinu, a do 2050. godine cilj je postići klimatski neutralni EU (nulte neto emisije stakleničkih plinova), čime bi EU postala prvo područje na planeti koje je u potpunosti otporno i prilagođeno neizbježnim učincima klimatskih promjena.
Na temelju međunarodnih i EU strateških dokumenata, Hrvatski sabor je donio Strategiju energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030., s pogledom na 2050. godinu. Strategija predstavlja širok spektar inicijativa energetske politike kojima će se ojačati sigurnost opskrbe energijom, postupno smanjiti gubici energije i povećavati energetska učinkovitost, smanjivati ovisnost o fosilnim gorivima, uz povećanje domaće proizvodnje i korištenja obnovljivih izvora energije.
Istodobno je Vlada RH usvojila i glavni provedbeni dokument Strategije, Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan Republike Hrvatske za razdoblje od 2021.do 2030. godine, koji sadrži ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030.
godine, smanjenje potrošnje energije i najmanji udio obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije.
Budući da je Republika Hrvatska ugradila sve strateške ciljeve i direktive EU-a u nacionalno zakonodavstvo i strateške klimatsko-energetske dokumente i JANAF u narednim godinama namjerava slijediti zadane ciljeve.
Uvažavajući globalni trend pada potražnje za naftom, u JANAF-u je usvojena Strategija razvoja i tranzicije JANAF-a za razdoblje od 2022. do 2030. s vizijom do 2050. godine, a koja predviđa diverzifikaciju poslovanja u zelenu ekonomiju i energetsku tranziciju kroz projekte obnovljivih izvora energije (OIE). Proizvodnja i upotreba energije čine više od 75% emisija stakleničkih plinova u Europskoj uniji. Stoga su energetska učinkovitost i dekarbonizacija energetskog sustava ključne za postizanje dugoročnih strateških klimatskih ciljeva do 2030. i ugljične neutralnosti do 2050. godine.