Jedan od najvećih događaja ove godine koja se bliži kraju je slom vrijednosti kriptovaluta. Ironično, slom koncepta od početka osuđenog na neuspjeh i prezrenog od većine relevantnih ekonomista događa se u vrijeme navršavanja deset godina od nastanka bitcoina.
U vrijeme nastanka bitcoina i tehnologije na kojem je zasnovan, blockchaina, svjetsko gospodarstvo i financijski sustav bili su na rubu sloma zbog velike recesije. Reakcija američkog ministarstva financija i središnje banke na čelu s Henryjem Paulsonom i Benom Bernankeom bila je najveća državna i centralnobankarska intervencija u svjetskoj povijesti ukupne vrijednosti od oko 7,8 trilijuna američkih dolara do kraja prvog kvartala 2009. Sva važnija svjetska gospodarstva paralelno su doživjela svoje verzije intervencije sličnog koncepta.
Uz računalni aspekt i anonimnost koju pruža, pad povjerenja u svjetski monetarni poredak bio je prirodni katalizator nastanka bitcoina. Bojazan da će, prema viđenju pobornika kriptovaluta, rast novca u optjecaju dovesti do hiperinflacije i sloma svjetskog gospodarstva kontrirana je konceptom ograničavanja količine bitcoina ili druge kriptovalute u povezanosti s količinom provedenih matematičkih operacija, tj. ograničenom konačnom ponudom bitcoina koja može dospjeti u optjecaj.
Valuta otporna na infalciju
Vjerovanje pobornika kriptovaluta bilo je da će ovaj koncept stvoriti valutu stabilniju od “papirnatih” i otpornu na inflaciju. Već na prvi pogled jasno je da je ovakav ekonomski koncept korak unatrag u ekonomskoj praksi i u svojoj biti usporediv je s konceptom zlatnog standarda. I u slučaju zlatnog standarda i kriptovaluta količina novca/kriptovalute u optjecaju ograničena je za gospodarstvo vanjskim faktorom. Kao što je zlatni standard napušten upravo zbog činjenice da je ponuda novca bila vezana za prirodnu varijablu koja nema veze s ekonomskom aktivnošću, jasno je da praktički isti koncept uz dodatak informatičke tehnologije ne može imati drukčiju sudbinu.
U vrijeme velike recesije na čelu američke središnje banke bio je već spomenuti Ben Bernanke, koji je velik dio svoje znanstvene karijere posvetio proučavanju “Velike depresije” iz 30-ih godina. Bernanke je izučavao efekte neadekvatne infrastrukture kao zapreke olakšavanja tereta krize te pogrešnih mjera države i centralne banke koje su se očitovale u formi nedovoljne ponude novca. Politika američke centralne banke zasnovana pod Bernankeovim vodstvom omogućila je brzu stabilizaciju američkog i svjetskog financijskog sustava, osigurala dovoljnu raspoloživost kredita gospodarstvu i prevladavanje krize. Bernankeove reakcije u borbi s velikom recesijom ustoličile su ga na listu najvećih ekonomista svih vremena i konačno i bez sumnje dokazale postavke Keynesijanske ekonomske teorije.
Keynesijanska ekonomska teorija, pojednostavljeno, zagovara poticanje potražnje u gospodarstvu kroz mjere monetarne i fiskalne politike u situacijama nedostatka potražnje u gospodarstvu. Reakcija SAD-a kroz monetarne i fiskalne mjere dokazala je utemeljenost Keynesove teorije i njenu praktičnu superiornost nad alternativnim teorijama koje kao svoju podlogu u uvjetima moderne ekonomije imaju samo teoretsku utemeljenost.
Ekonomska neutemeljnost
U praksi se nedvojbeno dokazalo da u modernom otvorenom gospodarstvu, u državi u kojoj se poštuje slobodno poduzetništvo i vlasnička prava, stabilna ili blago rastuća ponuda novca i blaga inflacija omogućuju stabilan gospodarski rast. U kontekstu ponude novca Keynesijanska teorija podrazumijeva mogućnost povećavanja raspoloživosti novca ovisno o potrebama gospodarstva - aspekt koji zlatni standard i/ili kriptovaluta ne omogućuju.
Osim općenite ekonomske neutemeljenosti kriptovaluta u pogledu odvojenosti od dinamike u gospodarstvu, one ne zadovoljavaju ni praktične funkcije koje su u samoj biti novca poput: stabilnosti vrijednosti, lake zamjenjivosti za druge valute ili oblike imovine i lakog prepoznavanja prave vrijednosti.
Daljnji nepremostiv problem za kriptovalute, u sadašnjem decentraliziranom obliku, jest anonimnost vlasništva, tj. nepostojanje središnje evidencije vlasništva, te anonimnost transakcija. Ove dvije karakteristike omogućile su zloupotrebu kriptovaluta u kriminalne svrhe: trgovinu nedopuštenim sredstvima, pranje novca te krađe kriptovaluta hakerskim napadima.
Sumiranjem nedostataka kriptovaluta jasno je da one ne zadovoljavaju osnovne funkcije valuta, da imaju negativan društveni utjecaj kroz omogućavanje kriminala, generiraju uzaludnu potrošnju energije i samim time zagađuju okoliš. Kada oduzmemo što kriptovalute nisu, ostaje nam samo pohlepa lakovjernih kupaca kriptovaluta bez trunke ekonomskog obrazovanja, bez volje za sagledavanjem ekonomske teorije i prakse, a koji su nasjeli na veliku obmanu stvaranja novog ekonomskog poretka na konceptu dokazano neuspješnim u prošlosti i bez uporišta u ekonomskoj znanosti.