Nakon poprilično stresne prve polovice godine, drugih šest mjeseci 2018. za premijera Andreja Plenkovića trebalo je biti razdoblje mirnije konsolidacije, pa čak i nekog neočekivanog udara na političke konkurente, u vidu prijevremenih izbora. Prekretnica je, dakako, bilo sklapanje nagodbe vjerovnika Agrokora čime je - kako će iz vrha hrvatske Vlade konstantno naglašavati - spriječena najteža sistemska kriza hrvatskog gospodarstva u zadnja dva desetljeća.
Ipak, kako će premijer danas shvatiti, jedna lasta ne čini proljeće, a nesreća nikad ne dolazi sama. Ove dvije izlizane poslovice materijalizirat će se u vidu kolapsa Uljanik Grupe, velikog istarskog brodograđevnog konglomerata koji sada prijeti gašenjem više od četiri tisuće radnih mjesta i sjedanjem više milijardi kuna izdanih jamstva na trošak državnog proračuna. A problem Uljanika politički bi se za Plenkovića, iz više razloga, mogao pokazati većim od Agrokora.
Kao prvo, slučaj Uljanik - čak i da restrukturiranje bude uspješno - zahtijevat će značajan izravni financijski angažman države, što se u slučaju Agrokora zasad izbjeglo. Kao drugo, za razliku od Agrokora gdje je ipak postojao određeni bazen ulagača, kreditora i poslovnih partnera zainteresiranih da sudjeluju u procesu oporavka tvrtke, u slučaju Uljanika takvih nema, osim Danka Končara, biznismena upitna kredibiliteta i namjera. Kao treće, i možda najvažnije, lišen usluga Martine Dalić, Plenković je osuđen taj cijeli problem na rješavanje prepustiti Tomislavu Tolušiću i Darku Horvatu, ljudima koji sigurno ne pripadaju u njegov najuži krug povjerenja.
Državne milijarde, sumnjivi partneri i nepovjerljivi suradnici - taj toksični koloplet lako bi mogao urušiti krhku stabilnost premijerove vlasti. A novi problemi već su na obzoru: blokirani računi Imunološkog zavoda, štrajk u Croatia Airlinesu. Premijera tako čeka - eto još jedne otrcane fraze - vruća politička jesen.