Proces 3D ispisa postat će brži i jeftiniji uz pomoć Mannija, sustava za nadziranje i upravljanje 3D printanjem. Izumio ga je David Copak (21) iz Osečke pokraj Varaždina, jedan od finalista DIGI Awarda 2022. godine. Manni, novi najbolji prijatelj svakog 3D pisača, očitava kada je ispis gotov, dođe do ploče, podigne ju, zamijeni drugom i pokrene novi ispis. Moći će se koristiti na jednom pisaču, zbog čega će biti posebno koristan malim tvrtkama i entuzijastima trodimenzionalnog ispisa koji imaju manji broj pisača.
Male print-farme
Trenutna rješenja za automatizaciju isplativa su samo velikim print-farmama s više od deset printera. Zbog toga su i skuplja. Većinu Mannijevih dijelova ovaj student Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu napravio je upravo 3D printanjem, a od konačnog sastavljanja Manni dijeli samo isporuka dijelova naručenih na internetu.
- Nastaje sve više malih print-farmi na kojima ljudi počinju s pet do deset printera. Uvijek morate biti rob tog printera. Kad završi, moraš doći do pisača, skinuti ploču, očistiti ju i staviti novu. Sve to zamijenit će Manni. Planirana cijena Mannija je od 800 do 1000 eura. Rješenja koja trenutno postoje su, na primjer, robotske ruke, koje mogu stajati i do 30.000 eura. To se ne isplati ako imate samo pet printera. Zato je Manni odličan za male poduzetnike koji s njime mogu biti konkurentni na serijskom tržištu jer će u kratko vrijeme moći više napraviti - objasnio je David problem koji je uočio u industriji, a zatim ga počeo i rješavati.
Osim toga, Manni će smanjiti potrebu za ljudskim radom. Operateri printera i dalje moraju raditi, no više neće trebati bdjeti nad ispisom u tri smjene. Popodnevnu i noćnu odradit će Manni, a operater ujutro treba skloniti sve isprintane komade da bi napravio mjesta za nove.
Davidu je o potrebi za automatizacijom procesa 3D printanja prvo govorio prijatelj. - Mene nije teško nagovoriti da počnem nešto smišljati - rekao je. Na ideju je došao u listopadu 2021. godine, a trodimenzionalnim se ispisom bavio i prije, amaterski. Najveći izazov bio je napraviti sustav koji je dovoljno efikasan, a cjenovno prihvatljiv.
- Razmatram još jedan dodatak manipulatoru. Gore mogu staviti kamere koje bi detektirale pogreške u printanju poput odljepljivanja. No, to povećava cijenu. Printer košta oko 600 eura, a manipulator 1000, što nije mala cijena. Ali, on puno toga nosi sa sobom. Svaki dio novi je izazov, a cijena je stvarno bila borba - rekao je David.
Druga teškoća koju je istaknuo jest ušteda prostora. Manni mora biti dovoljno malen da ne zauzima mnogo mjesta i ne izlazi iz gabarita printera. - Tko će ga kupiti ako na stol više ne stane pet, nego četiri printera!? Manni mora biti funkcionalan, pritom i cjenovno konkurentan, a sve utječe jedno na drugo - komentirao je student.
Manni je ime dobio po mamutu Mannyju iz animiranog filma "Ledeno doba" jer je u svojoj prvoj verziji imao dvije "kljove" kojima je dizao ploču na printeru. Konačna verzija Mannija te kljove nema, no ime je ostalo.
Sve radi sam
Cijeli manipulator David radi sam. Kad mu zatreba savjet, surađuje s prijateljem iz Protosfere, gdje inače radi kao student. Printer na kojem testira Mannija je njihov, a dijelove za njega printao je u prostorima Protosfere.
- Uvijek trebam imati nekoga sa strane da mi da kritičko mišljenje. Često se borim s time da imam predobru ideju pa shvatim da je preskupa ili neizvediva. Htio bih oformiti tim. Trebaju mi dizajner, stručnjak za odnose s javnošću i ekonomist. U ovoj fazi to je teško, pa svaki put kad nešto specifično trebam, za to tražim rješenje - priča nam David. Na cijelom putu uz njega je Protosfera, a tvrtka Spoolio pomaže s elektronikom.
Davidu smeta što se na tržištu pojavljuju noviteti kojima je promijenjen dizajn, no funkcionalne intervencije su minimalne. To sa svakom svojom idejom i izumom nastoji promijeniti. S prijašnjim projektom je na Ideji godine 2020. bio četvrti. Od njega je odustao zbog prevelikog troška, no ubrzo se počeo baviti Mannijem.
- Svi koji kupuju 3D printere jako su uzbuđeni. Prvo što naprave je da isprintaju ukrase za sam printer. Ja nisam takav. Težim funkcionalnosti te da vidim kako i zašto nešto radi - rekao je.
Tržište na koje cilja su države poznate po uspješnoj industriji poput Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država. Iako želi da njegov manipulator koriste manje print-farme i poduzeća, bio bi najsretniji kada bi Manni došao u ruke kreativnih individualaca.
- Prije godinu dana u travnju počeo sam raditi sestri dar za vjenčanje. Ona se udala, ali dar još nije gotov. Radi se o bluetooth zvučniku koji je ujedno vaza i svjetiljka. Nisam ga napravio jer postoji dio koji se printa 12 sati i trebam biti kod kuće. Da sam tada imao Mannija, bio bi odavno gotov - našalio se David.
