Kriza izazvana epidemijom koronavirusa s kojom je svijet suočen doista je bez presedana. Istovremeno kopni i potražnja i ponuda. Ekonomija se, naprosto, smanjuje. Moguće je da svijet nakon završetka ove epizode vše nikad neće biti isti. A kakva će biti energetika? Povijesno iskustvo nas uči kako ekonomske krize dugoročno mijenjaju perspektivu o načinu korištenja energije i energentima iz kojih tu energiju proizvodimo. Ako su točne prognoze da će ova kriza zbog svojih performansi uzrokovati smanjenje globalizacijskih trendova, to bi se moglo pokazati kao novi veliki poticaj za razvoj obnovljivih izvora energije. Solarne elektrane, vjetroelektrane i ostale tehnlogije približile su se troškovnoj konkurentnosti konvencionalnih tehnologija, no nude važnu prednost energetske samodostatnosti. No, s druge strane, bit će i pritisaka u suprotnom smjeru. Pad potrošnje energije koji će koronavirus sigurno izazvati donijet će i pad cijene većine fosilnih goriva. Efekti takvih promjena često su poprilično nepredvidljivi. Pad ekonomske aktivnosti izazvana financijskom krizom 2008. godine i porast proizvodnje plina iz škriljavca su početkom prošlog desetljeća doveli do masovnog gašenja tamošnjih elektrana na ugljen zbog većeg korištenja prirodnog plina - ekološki prihvatljivijeg goriva. Ipak, rezultat takvog pozitivnog pomaka u SAD-u rezultirat će golemim izvozom jeftinog američkog ugljena u Europu. Ne treba naglašavati kako su štetne emisije iz energetike u Europi porasle, a energetska ovisnost o uvozu također.
Upravo zato, danas je teško predvidjeti efekte koronavirusa. Valja se nadati da će globalni sporazumi, konsenzusi i ustanovljeni kontinentalni energetski sustavi preživjeti sve one izazove koji nam prestoje tijekom narednih mjeseci.
Desetljećima smo slušali kako je globalizacija nezaustavljiva društvena sila, pa ju je de facto zamrznuo jedan mali virus. Isto bi moglo vrijediti i za energetsku tranziciju, donedavno naizgled nezaustavljivu silu. Nadajmo se da taj dojam nije bio pogrešan.