.jpg)
Što nakon isteka mandata mogu raditi ljudi koji su tijekom života dobili priliku obnašati najviše državne funkcije, kao što su predsjednici, premijeri ili ministri? Uglavnom se mogu baviti pisanjem knjiga i memoara, držati predavanja, a stečeno iskustvo i znanje staviti u službu države koju su vodili i predstavljali. Slično se ponašaju najviši dužnosnici drugih država diljem svijeta.
Tema je otvorena u ovoj predsjedničkoj kampanji upravo iz razloga što se jedan od kandidata za predsjednika i bivši premijer odlučio ponovno vratiti u politiku nakon stanke i izleta u poduzetničke vode.
Milanovićeva organizacija iz Hong Konga
Zorana Milanovića je nakon odlaska s funkcije pozvao bivši australski premijer Kevin Rudd u organizaciju Global Alliance of Sharing Economy i ponudio mu funkciju višeg savjetnika. Ta organizacija iz Hong Konga okuplja nekolicinu bivših visokih dužnosnika država diljem svijeta koji po isteku mandata žele i dalje biti angažirani, ali na drugi način, ne više ograničeni okvirima države nego se mogu baviti temama na široj globalnoj razini.
Naravno, angažmani takve vrste se najčešće rade pro bono, ali kako to već biva kod umrežavanja ljudi, otvaraju se nove mogućnosti poslovne suradnje koje zatim mogu postati i komercijalne. Zoran Milanović je upravo to naveo kao izvor prihoda tijekom par godina provedenih u poduzetništvu. Iako mu kritičari to uzimaju kao nešto negativno nesporno je da se savjetničke i/ili lobističke usluge plaćaju svugdje u svijetu. Kada je legendarni Ćiro Blažević preuzeo ulogu trenera reprezentacije Irana pitali su ga dali to znači da je dobio nemoralnu ponudu koju nije mogao odbiti, na što Ćiro odgovara: "Ne sine, nije nemoralno kada vas plaćaju, nemoralno je kada ne plaćaju". Posao savjetnika neke organizacije je isto što i posao trenera nogometne ekipe.
Čovjek koji je osnovao i vodi ovu neprofitnu organizaciju je Kevin Rudd, bivši australski premijer, također socijaldemokrata, kao i Milanović. Rudd je poznat kao kritičar Kine na vanjskom i unutarnjem planu, a njegovi stavovi imaju posebnu težinu obzirom da je jedan od najboljih eksperata za Kinu. Studirao je na australijskom nacionalnom sveučilištu u Canberri i diplomirao u oblasti azijskih studija na smjeru za kineski jezik i povijest, kada je usvojio i kineski pseudonim Lu Keven (kin:陸克文). Osim što je bio premijer, Kevin Rudd je radio i u veleposlanstvima Australije u Kini i Švedskoj što dodatno širi lepezu njegovih kompetencija i na europski kontinent.
Sadašnji i budući bivši predsjednici i premijeri
Osim Milanovića i ostali bivši hrvatski predsjednici i premijeri su također angažirani u raznim međunarodnim asocijacijama i sudjeluju na predavanjima diljem svijeta. Njihov angažman u fazi nakon mandata je obilježen agendama i aktivnostima koje su imali tijekom aktivne službe. Tako je agenda bivšeg predsjednika Stjepana Mesića u njegova dva mandata bila gospodarsko otvaranje zemlje nakon rata i poraća, zato je sada i najaktivniji od svih bivših, a njegov kalendar je popunjen dvije godine unaprijed predavanjima na forumima u Kini, Indiji, Bliskom istoku, Rusiji i euro-aziji. Aktivni su i bivši predsjednik Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor koji isto tako drže predavanja i sudjeluju na međunarodnom forumima.
Isto čeka i aktualne predsjednike i premijere. Premijer Andrej Plenković će nakon isteka mandata sigurno biti jedan od najtraženijih ljudi u povijesti Hrvatske politike, jer je imao istaknutu ulogu u pregovorima na izborima novog vodstva EU, a slijedi hrvatsko predsjedanje Europskom unijom u sljedećih šest mjeseci koje će također on voditi. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je stekla globalnu vidljivost na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji i svakako je za očekivati da će nakon isteka mandata pljuštati ponude sa svih strana svijeta za razne aktivnosti kojima se bave bivši predsjednici država.
Ono što naši političari ne bi smjeli činiti kad napuste najviše dužnosti u državi je najbolje vidljivo na primjeru njemačkog kancelara Gerharda Schrödera. On je ubrzo nakon isteka kancelarskog mandata postao manager u ruskoj naftnoj kompaniji s kojom je kao kancelar sklopio ugovor, a nešto kasnije je postao direktor u drugoj naftnoj kompaniji koja je također u vlasništvu ruske države. To je očekivano izazvalo konsternaciju u Njemačkoj javnosti.