Prošlo je godinu dana od prvog zaključavanja i sada se cijepimo. Pritisak na bolnice opada, iako su svi zabrinuti zbog novih sojeva. Ali, ipak se lakše diše. Nacije se bolje osjećaju, nismo više sami protiv zlog covida. Eurobarometar je donio interesantne rezultate istraživanja što europske građanke i građani smatraju najvažnijim za budućnost Europe: za 10 država to je javno zdravstvo, za pet (Češka, Finska, Belgija, Nizozemska i Danska) obrazovanje, uključujući i cjeloživotno učenje. Sad je jasnije i zašto su te zemlje među najuspješnijima u EU. Za Hrvatsku i Mađarsku, samo za njih dvije, najvažnije pitanje za budućnost EU su plaće.
Eurobarometar je reagirao vrlo promućurno jer sad, kad polagano možemo odahnuti, moramo početi promišljati kako dalje. Nismo to, posebno u EU (da ne ističem Hrvatsku), napravili kvalitetno za vrijeme i nakon Globalne financijske krize. Ako i sada podbacimo, posljedice mogu biti pogubne. Primjerice, Ursula von der Leyen, predsjednica EK, upozorava da moramo ojačati pripravnost za nove pandemije. Sad, ne kad se pojave, a izgledno je da će se pojaviti. HIV smo smatrali ograničenim na neke društvene skupine, SARS i MERS na geografske lokacije, a onda se covid prošetao svijetom.
Strateška autonomija iako je pala na ispitu nabave cjepiva. Za koju je nužna ekonomska podloga. Gotovo svi relevantni svjetski ekonomski izvori navode da ove godine slijedi jak rast globalne ekonomije koji bi trebao vratiti svijet u pretpandemijsko razdoblje. Što zvuči jako lijepo, ali. Prijetnja broj jedan: “Azijske burze prate pad cijena dionica na Wall Streetu u srijedu zbog pritiska na tehnološki sektor. Posljedica je to rotacije na tržištu, pri čemu se ulagači povlače iz tehnološkog i drugih sektora koji su lani predvodili po rastu, a usmjeravaju na cikličke sektore koji bi trebali imati najviše koristi od novih poticajnih mjera i oporavka. Ulagače najviše zabrinjava ponovni rast prinosa na američke državne obveznice, koji je uzdrmao tržišta prošloga tjedna”. Situaciju je dodatno podgrijala Lael Brainard, članica odbora američke emisijske banke Fed, koja je rekla da joj je za “oko zapela brzina promjena na tržištu”. I odmah novi rast obveznica. No, tržišta su kolebljiva, teško im je dočekati europske i američke pakete financijske pomoći. I očito je da ih ne brine rast javnog duga što je neko novo normalno. Oxford Economics smatra da će kombinacija fiskalno-monetarnih mjera biti blagotvorna. Nadamo se.
Prijetnja broj dva: “Njemačko gospodarstvo osjećat će posljedice pandemije najmanje do 2025. godine, objavio je Institut za istraživanje o zaposlenosti (IAB). Stopa gospodarskog rasta u idućih će pet godina zbog koronakrize biti umanjena za 0,6 postotnih bodova. Tržište rada suočeno je s dugoročnim padom broja zaposlenih, za oko neto 200 tisuća do 2025. godine”.
Protuteža toj vijesti može donekle biti dolazak “super” Marija Draghija na čelo talijanske vlade. Koji bi, nadaju se optimisti, mogao stabilizirati ekonomske prilike u trećoj ekonomskoj sili EU ne obazirući se na visoki dug (talijanski povjerenik Paolo Gentiloni najavio je da će se i za iduću godinu suspendirati Pakt o stabilnosti i rastu koji traži javni dug maksimalno do 60 posto BDP-a). Ali, to traži reforme. Struktura privrede već je izmijenjena i industrijska proizvodnja preuzima primat dok su usluge i dalje pod snažnim pritiskom i njihov će opravak biti bolan i dug. Zato, primjerice, Njemačka stoji bolje od Italije, a Hrvatska sve više zaostaje za Slovenijom - udio turizma u BDP-u. I, kako navode analitičari druge najstarije banke na svijetu, Berenberg, potrebno je posebnu pozornost posvetiti pitanju nezaposlenosti. Španjolska prvi put od 2016. ima 4 milijuna nezaposlenih, Velika Britanija donosi prvi post-brexitovski, proračun za radna mjesta. Jer, u nekom će trenutku presahnuti i američki čekovi kućanstvima, ekstenzivna pomoć nezaposlenima i europske mjere za očuvanje radnih mjesta. Tada će krenuti bankroti tvrtki koje su pandemiju preživjele na dotacijama. I zato se, kažu u Berenbergu, treba usredotočiti na poslovne sektore u rastu koji bi mogli djelovati kompenzacijski. Ali, to traži radnu snagu koja je pripravna mijenjati se, obrazovati. EU planira da svake godine 60% odraslih sudjeluje u učenju digitalnih vještina kako bi se do 2030. ostvarila stopa zaposlenosti od 78% (2019. je bila 73,1%). Što će biti teško u članicama gdje postoji otpor i cjeloživotnom obrazovanju i kasnijem umirovljenju. OECD, čijom članicom Hrvatska želi postati, ima recept: “Da bi se podržao snažan i otporan oporavak, političke intervencije trebale bi potaknuti difuziju tehnologije, pružiti prave uvjete i poticaje za start-upove, osigurati okružje koje je naklonjeno poslovanju kako bi se omogućilo eksperimentiranje i preraspodjela resursa istodobno podržavajući prijelaze na nova radna mjesta, posebno za skupine radnika u nepovoljnom položaju.” Kako bi bilo lijepo da od hrvatske Vlade čujemo nešto nalik ovome, a ne samo rasprave što ćemo s novcem od EU Fonda za oporavak. Koji je zamišljen kao samo jedna od mjera reforme sustava. Nešto bi trebale napraviti i vlade.