Prije dva tjedna Jutarnji je list, analizirajući trendove na svjetskim financijskim tržištima, najavio mogućnost da se Hrvatska prvi put u svojoj povijesti ove godine zaduži uz negativnu kamatnu stopu. Upravo to dogodilo se jučer. Ministarstvo financija Republike Hrvatske izdalo je 32 milijuna eura trezorskih zapisa s ročnošću godinu dana uz valutnu klauzulu i s negativnom kamatom od -0,05 posto.
Drugim riječima, Hrvatskoj se prvi put u povijesti dogodilo da joj investitori plaćaju kako bi joj posudili novac, a time što je pozajmilo 32 milijuna eura, Ministarstvo financija zapravo zarađuje.
Iako negativne kamate u svijetu suvremenih financija nisu ništa neobično, može se smatrati velikim uspjehom aktualnog potpredsjednika Vlade i višegodišnjeg ministra financija Zdravka Marića što je uspio uravnotežiti hrvatske javne financije do te mjere da Hrvatskoj ni strani ni domaći institucionalni ulagači više ne naplaćuju višu razinu rizika zbog dojma nedosljedne, odnosno neodržive financijske politike.
Ima li prostora za daljnji napredak hrvatskih javnih financija pod palicom Zdravka Marića?
Važan je rok
U spomenutoj analizi Jutarnjeg lista, koju smo objavili prije dva tjedna, ugledni hrvatski ekonomist Željko Lovrinčević složio se s tezom kako bi Hrvatska do kraja ove godine mogla izdati čak i petogodišnju obveznicu vezanu uz euro s negativnim prinosom, ali je bio rezolutno skeptičan oko mogućnosti negativnih prinosa na desetogodišnju obveznicu.
Inače, kamate koje je Ministarstvo financija uspijevalo dobiti na trezorske zapise, već neko vrijeme bile su blizu nule.
Kako bismo hrvatski uspjeh izdavanja dužničkog vrijednosnog papira uz negativnu kamatu stavili u realni kontekst bez pretjeranog glorificiranja, valja reći da je Njemačka već uspjela izdati čak i 30-godišnju obveznicu s negativnim prinosom. Njemačka je poznata kao uspješna ekonomija s konzervativnom politikom javnih financija koja je inzistirala na suficitima bez obzira na sve kritike te stoga Nijemci već dugo zarađuju na svojim investitorima kad izdaju dužničke papire ročnosti kraće od 30 godina.
Situacija na tržištima izazivana eksperimentalnom monetarnom politikom, koja kombinira tzv. quantitative easing (otkup vrijednosnica od strane centralne banke) s niskim ili čak negativnim kamatama, toliko je neobična da čak i ne osobito uspješne zemlje sada uživaju izdajući dugoročne dužničke instrumente s negativnim prinosima. Portugal i Španjolska, primjerice, bili su blizu bankrota prije desetak godina, a sada također zarađuju na negativnim kamatama. Valja reći da su u posljednjim tjednima u američkom Treasuryju razmišljali o izdanju stogodišnje obveznice kako bi iskoristi pomalo nestvarno povoljne prilike za zaduživanje.
Bolji primjeri
Čak i ta vijest dočekana je bez puno čuđenja iako većina stručnjaka procjenjuje da je dugoročna putanja američkog javnog duga trenutačno neodrživa. Austrija, koja financijski stoji puno bolje nego Sjedinjene Države, još je prije dvije godine uspješno izdala stogodišnju obveznicu s prinosom malo iznad 2 posto, koji su do danas značajno pali te su stoga investitori već jako dobro zaradili na tom zbog ročnosti naizgled vrlo ekstravagantnom financijskom instrumentu.
Ukupno se trenutačno na globalnom financijskom tržištu vrti oko 17 milijardi dolara državnih i korporativnih obveznica s negativnim prinosima. Cinični komentatori i analitičari to su počeli nazivati “ekonomijom crne rupe” jer se na negativnim prinosima može se računati samo s nestajanjem vrijednosti, odnosno gubitkom, dok se zarada traži kroz opasne spekulacije o kretanju cijene obveznica.
Negativne prinose na dugoročne financijske zadužnice kao što su petogodišnje obveznice mogu si priuštiti zemlje koje do prije samo nekoliko desetljeća nismo smatrali ništa uspješnijima od Hrvatske - Češka, Poljska, Mađarska, Slovenija… One danas imaju nižu negativnu kamatu na dugoročne obveznice nego što je jučer uspjela realizirati Hrvatska na kratkoročnom instrumentu, odnosno na jednogodišnjem trezorskom zapisu. To znači da pretežit broj analitičara i investitora procjenjuje da imaju bolje restrukturirane, odnosno kompetitivnije ekonomije nego Hrvatska.
Hoće li u Hrvatskoj pri ovakvom trendu pada kamata doći i do negativnih kamata na štednju, odnosno na depozite građana i poduzeća u bankama, vrlo je teško procijeniti. Puno toga ovisi o razvoju svjetskog trgovinskog rata koji je pokrenuo američki predsjednik Trump, o tome hoće li Njemačka kao lider eurozone ipak izbjeći recesiju te, posljedično, i tome kakve će politike voditi ključne svjetske središnje banke.
Dogovoreni rezovi
Švicarci, primjerice, unaprijed odgovaraju rezanjem kamata Europskoj centralnoj banci (ECB), koja je za rujan najavila novo monetarno popuštanje, kao i stimulanse, tako da je već sada kamata u Švicarskoj na -0,75 posto. U Danskoj su banke već počele tjerati štediše negativnim kamatama, a na hipotekarne kredite također zaračunavaju negativnu kamatu te na tim kreditima zarađuju samo zahvaljujući naknadama.
Hrvatski štediše, procjenjuju stručnjaci, ipak se ne trebaju previše bojati negativnih kamata jer bi kvalitetni rad ministra financija trebale pratiti i puno brže reformske mjere u drugim resorima kako bi Hrvatska uvjerila investitore da ima pravo uživati i negativne prinose na desetogodišnju obveznicu. No, to se ove godine, prema svemu sudeći, neće dogoditi, pa je priča o negativnim kamatama trenutačno još samo u sferi nagađanja.
Uostalom, kad bi banke počele naplaćivati negativne kamate, više bi se, jednostavno, isplatilo držati gotovinu u sefu nego imati otvoren štedni račun jer ona se ipak ne može istopiti. U strahu od takvih i sličnih scenarija već se predlaže čak i zakonska zabrana negativnih kamata za štediše.