Kontrolna točka

Plenković kao Milanović. Put prema recesijskom dnu i kriza do kraja mandata

Ekonomski će se oporavak, ako se pandemija pojača, zaustaviti i prije nego što počne, a društvo će krenuti prema padu, vjerojatno dubljem nego 2010., s kakvim smo dočekali, pa i ispratili Vladu Zorana Milanovića
 Vesna Veselić / Ilustracija

S monetarnog i financijskog vrha države opet smo odslušali set pozitivnih vijesti. Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić hrabrio je sudionike Liderova Dana velikih planova, kojima je ove godine doista trebala svaka injekcija optimizma. Zdravko Marić, glavni vladin financijaš, bio je nakon usvajanja trogodišnje projekcije proračuna hladniji, pa se zato možda činio uvjerljivijim, ali obojica su u pravu. Što se Hrvatske tiče, vijesti nisu toliko loše.

BDP će, ipak zahvaljujući turizmu (iako je i dalje nedvojbeno da nam ekonomija previše ovisi o toj osjetljivoj grani u koju nikad nismo sustavno zagrizli), pasti ne devet posto, koliko nam je s početkom pandemije predvidio MMF, a domaći, uvijek pesimistični, analitičari tu su procjenu brzo bili podigli na minus 12, nego osam posto, što je i dalje značajan pad, a sljedeće godine nećemo rasti šest, nego pet posto (jer nakon manjeg pada krećemo s više točke). Većina pokazatelja trebala bi stići na pretpandemijsku razinu do kraja 2022. godine, što i nije za slavlje znamo li da smo tek nedavno uhvatili 2009.

Vujčićevo isticanje pozitivnih strana građanima zasad neosjetljivog hrvatskog ulaska u Europski tečajni mehanizam na mjestu je. Riječ je o važnom iskoraku koji nas, uz još nedosegnuti Schengen, približava završnoj fazi stapanja s Europskom unijom.

Važno je, međutim, zapamtiti zadnju Marićevu tihu opasku: "Globalna očekivanja brzog oporavka po V modelu uglavnom su napuštena. Očekujemo snažan oporavak tijekom sljedeće dvije godine, ali ne smije se dopustiti da se desni krak slova V pretvori u horizontalni." U toj ambiciji zaustaviti nas može međunarodno okruženje koje, slično kao i 2008. godine, iako iz drugih razloga, ponovo osjeća znakove bolesti.

Od 162 globalna biznisa s čijim su menadžerima razgovarali analitičari tvrtke Oxford Economics, njih 20 posto uvjereno je da sljedeća financijska kriza stiže u razdoblju manjem od dvije godine. Već sam strah za sobom povlači posljedice - indeksi optimizma manji su od očekivanih, a takvo raspoloženje prijeti uvlačenjem u spiralu depresije. Strah od dolazeće krize najveći je ubojica potrošnje, ali i velikih ambicioznih planova.

Financijska kriza neće eksplodirati odmah, jer banke su većinom zdravije nego 2008. godine. Ovaj put uzrok krize neće biti u bankarskoj nezasitnosti. Banke će, međutim, opet biti među prvim granama biznisa gdje će se osjetiti posljedice.

"Banke nisu izvorište krize, ali ne mogu očekivati da ostanu bez ožiljaka", citira Financial Times glavnog ekonomista Banke za međunarodna poravnanja Hyuna Songa Shina. Njegov zaključak nije ohrabrujući: "Faza neposredne krize likvidnosti sada ustupa mjesto krizi solventnosti, a banke će nesumnjivo snositi najveći teret".

Što to znači za cijenu novca svagdje, pa neizbježno i u Hrvatskoj, zasad možemo samo pretpostaviti. Kamate su i dalje niže nego ikad, ali poštanski pretinci tvrtki i građana već su krcati bankarskim obavijestima o podizanju bankarskih naknada i spuštanju limita za okvirne kredite.

Kriza je stigla s pandemijom i teško da će stati dok medicina ne zaustavi širenje bolesti. Londonski Economist upozorava kako su razmjeri pandemije covida veći nego što prikazuju službene brojke. Taj zaključak nije upitan jer značajan dio zaraženih, ali i onih s blagim oblikom bolesti, nikad ne stigne do liječnika, pa onda ni do državne statistike. Problem je što zato sve druge brojke stižu iz sfere slobodnih procjena, koje su najčešće pouzdane koliko i recept za sigurno osvajanje jackpota.

Izvjesno je da će, i nakon što se medicina približi rješenju, pristup sigurnosti biti i globalno i unutar pojedinih zemalja neujednačen. Pravi problem stići će s cjepivom, što prema većini procjena znači najranije sredinom sljedeće godine. Nikada dosad svijet se nije susreo s potrebom da se u što kraćem roku procijepi toliko velik dio populacije. Neke od država neće se moći same boriti s takvim organizacijskim izazovom.

Kada smo proljetos razmatrali scenarije budućeg oporavka (to je bila ona čudna abeceda od pet slova koja je počinjala s optimističnim V, a nakon usporenih U, W i L završila s pogubnim, nepovratnim I), zaključak je bio da, ovisno o ponašanju virusa, oporavak može nakon strmog uzleta biti zaustavljen novim valom epidemije i ponovnim zaključavanjem ekonomije.

Nakon tri otključana mjeseca rezultat je i bolji i lošiji od očekivanog. Bolji jer je pad manji od predviđenog, a lošiji jer će se oporavak ako se pandemija pojača, a ubrzanje vidimo, zaustaviti prije nego što je počeo, a društvo će krenuti prema novom recesijskom dnu, vjerojatno dubljem od onog 2010., s kakvim smo dočekali, pa i ispratili Vladu Zorana Milanovića.

Takav "W" obrazac, osim produžetka krize, donio bi nam i opasnost od značajnog pada povjerenja biznisa i potrošača u Vladine mjere oporavka. Niska razina povjerenja uvijek donosi smanjenu potrošnju, a onda, posljedično, i pad narudžbi, stečajeve i nezaposlenost. Dok medicina ne proglasi kraj pandemije, zato je važno uključiti savjest. Maske ne grizu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. lipanj 2022 05:12