Godinu iza nas, kao i svaku prije nje, završili smo kao najveći otkupljivač svježeg sirovog mlijeka u zemlji. Više od 185 milijuna kilograma mlijeka prikupljenih diljem zemlje preradili smo u naše tri tvornice u Zagrebu, Bjelovaru i Karlovcu u konzumno mlijeko i mliječne proizvode robnih marki Dukat, Sirela i President.
Iako je godina iza nas bila iznimno teška, zbog nastavka negativnih sektorskih trendova i pandemije covida-19, na nju ipak možemo gledati pozitivno. Naime, tijekom 2020. otkupili smo od naših kooperanata diljem zemlje sve proizvedeno mlijeko, unatoč znatno smanjenim prodajnim volumenima u zemlji, posebno u HoReCa kanalu. Nadalje, interventno smo otkupili mlijeko manjih mljekara i njihovih kooperanata tijekom lockdowna kako bismo sačuvali proizvodnju mlijeka u zemlji jer jednom kada proizvodnja na farmi stane, teško da će ponovno biti pokrenuta.
Tijekom 2020. pokrenuli smo veliki trogodišnji investicijski ciklus vrijedan 159 milijuna kuna, koji će naš zagrebački pogon na Žitnjaku učiniti još modernijim i jačim inovacijskim centrom. Pokrenuli smo i neke sjajne inicijative, poput komunikacijske platforme "Posvećen vama od 1912." kojom, između ostaloga, baštinimo dugu i bogatu povijest Dukata - skoro 110 godina tradicije i znanja u otkupu i preradi mlijeka na našim prostorima. Bogata je to povijest na koju moramo biti ponosni.
Unatoč iznimno teškim uvjetima poslovanja, u prošloj smo godini povećali izvozne volumene za 11 posto u odnosu na 2019. i otvorili dva nova izvozna tržišta - Švicarsku i Maleziju. Tako naše proizvode danas izvozimo u 70-ak zemalja svijeta, a udio izvoznih volumena u ukupnim prodajnim volumenima iznosi 19 posto.
Godinu je obilježila visoka razina predanosti naših zaposlenika i timova koji su u konačnici zaslužni za uspjehe Dukata. Ponosan sam na sve naše ljude koji već drugu godinu rade u izmijenjenim i izvanrednim uvjetima, u prilično teškoj industriji, no istodobno demonstriraju visoku motiviranost, lojalnost i predanost.
Ipak valja naglasiti kako je domaći mljekarski sektor opterećen desetljeće, pa i dulje, negativnim sektorskim trendovima i neriješenim problemima. Problemima koji onemogućavaju održivost sektora u cijelosti - i proizvodnje i prerade mlijeka. Hrvatska danas proizvodi manje od 45 posto vlastitih potreba za mlijekom. Alarmantan je to podatak koji govori o nedovoljnoj percepciji uloge mljekarskog sektora za gospodarstvo zemlje te o nepostojanju adekvatne poljoprivredne strategije. Iako je proizvodnja mlijeka poljoprivredna grana s multiplicirajućim pozitivnim efektima za gospodarstvo cijele zemlje i treba biti postavljena u središte poljoprivredne strategije, to danas nije slučaj.
Primarni sektor proizvodnje mlijeka nasušno treba konkretne mjere koje mogu dovesti do brzog i ekonomski održivog rasta proizvodnje mlijeka u zemlji. Potreban je kvalitetan Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji će farmerima omogućiti vlastitu proizvodnju stočne hrane te stavljanje u funkciju već sagrađenih farmi muznih krava koje je financirao HBOR, a koje su trenutačno prazne. Nadalje, nužno je kod dodjeljivanja sredstava iz fondova EU osigurati prednost proizvođačima mlijeka upravo zbog visoke stope stvaranja dodane vrijednosti u mljekarskom sektoru te uvoditi mjere koje stimuliraju rast broja muznih krava.
Visoki troškovi financiranja naših poljoprivrednika te općenito visoki ulazni troškovi proizvodnje mlijeka ključni su razlozi pada primarne proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj, a ne otkupna cijena mlijeka na koju se voli staviti fokus.
Istodobno se domaća mliječna industrija bori s iznimno visokom stopom PDV-a na mliječne proizvode 25 posto PDV-a u cijeni namirnica koje svakodnevno kupujemo ozbiljna je barijera domaće potrošnje i zasigurno jedan od uzroka pada tržišta. Korekcija stope PDV-a na prehrambene, pa tako i mliječne proizvode zasigurno bi dovela do novog zamaha domaće prehrambene industrije, rasta gospodarske aktivnosti zemlje i zadovoljstva građana.
Trgovačke robne marke, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, neopterećene nabavom sirovine i repromaterijala, proizvodnjom, marketinškim ulaganjima, pozicijom na polici i dr., ozbiljno uzimaju udjele na tržištu, a od brendova traže dodatnu razinu inovativnosti, neprekidna ulaganja u kvalitetu i recepture, održiv dizajn proizvoda, marketing te ulaganje u cijenu.
Nadalje, svjedoci smo iznimne inflacije svih troškova, energenata, repromaterijala, a uvode se i novi industrijski nameti poput povratne naknade na mlijeko i mliječne proizvode što je nepoznata praksa u Europskoj uniji.
Nedovoljna i nesigurna sirovinska baza na razini zemlje ozbiljna je prepreka novim investicijama u prerađivačkom sektoru.
Scenarij preživljavanja u kojem se danas nalazi domaće mljekarstvo potrebno je hitno izmijeniti u scenarij ozbiljnog dijaloga i razumijevanja svih dionika domaćeg mljekarskog sektora i države. Potrebno je postići razumijevanje važnosti i potreba primarnog i realnog sektora te uloge proizvodnje i prerade mlijeka za gospodarstvo zemlje. Vjerujem da je pandemija koronavirusa osvijestila važnost samodostatnosti zemlje u proizvodnji hrane i da je promjena percepcije uloge domaće poljoprivrede i prehrambene industrije za gospodarstvo, stabilnost i sigurnost zemlje neizbježna.