Zbog deficita informacija pripremajući ovaj subotnji komentar više sam se puta vraćao Nacionalnom planu reformi iz travnja 2019. ne bih li iz njega izvukao medijski dovoljno zanimljive prioritete rekonstruirane Vlade. Osim što je traženje krupnih i uzbudljivih stvari u nacionalnom planu reformi samo po sebi bilo greška, to sam pažljivo čitanje NPR-a pokušao obaviti u kasnim večernjim satima. To je bila druga greška. NPR djeluje poput narkoze. Ne tjera na promišljanje nego na spavanje. Pa ipak, kad i ako (poput mene) nakon druge jutarnje kave uspijete koncentrirano proći taj famozni NPR, vjerojatno ćete biti fer pa reći da taj mehanizam, nazovimo ga Tisuću malih reformica, ipak može biti alat za mijenjanje Hrvatske nabolje. Zapravo duboko vjerujem da se uz mudro vođenje procesa i politikom malih pomaka može dogurati jako daleko. Nije to samo teorija. Puno toga već smo vidjeli u praksi, a čini se da ćemo uskoro vidjeti neke reformice koje smo prestali očekivati gledajući turobno korespondiranje velikih iracionalnih otpora s inertnom nesnalažljivošću loše upućenih ministara.
Evo, osobno me jako začudilo što je prošlo oko dva tjedna od objavljivanja inicijalne informacije u Jutarnjem listu da se planiraju ukinuti naplatne kućice na autocestama, a još se nije dogodila nikakva javna ponuda - nema najave sindikalnih prosvjeda, oporbene stranke ne pokušavaju skupiti demagoške poene plačući nad sudbinom onih nekoliko zaposlenih na izlazu Vrgorac ili Ravče te se sve više čini da ćemo uskoro krstariti cijelom Hrvatskom samo uz ENC i bez zaustavljanja.
Treba se prisjetiti da je do jučer svako takvo unapređenje u sustavu prezaduženih autocesta bilo nezamislivo. To su iste one autoceste u kojima se naručivale “ozbiljne studije”, zapravo fantazmagorije, koje su govorile da je sustav s vinjetama skuplji od onog s kućicama iako bi svaki osnovnoškolac s lakoćom primijetio kako mora postojati razlika u trošku radničkih smjena na kućicama u odnosu na sustav bez tog troška. Magični trik demagoga bio je postavljanje cijene vinjete tako da se sustav s vinjeta pokaže neisplativim. I tu treba istaknuti da bi relativno dobar osnovnoškolac i u tome lako uočio logičku grešku. Uostalom, u osnovnoškolskim udžbenicima iz matematike možete naći i teže zadatke. Pa ipak, naplatne kućice imale su jako dugo status nekog polusvetog mjesta - kapelica s rampama. To što sada sindikati podržavaju model bez kućica samo je dokaz da se nekog vraga u Ministarstvu prometa sve ove godine ipak nešto radilo; pričalo, objašnjavalo, uvjeravalo... Cijelu priču možda bi još mogao pokvariti majstor kvariša Vilim Ribić sa zaključkom da se članovima njegova Nezavisnog sindikata znanosti i visoke tehnologije više isplati čekati na naplatnim kućicama nego koristiti ENC jer tko zna kakvo zlo taj ENC može donijeti. Upravo tu logiku primjenjuje gospodin Ribić u svom antireformskom žaru po pitanju odluke da se ide na uvođenje eura iako niti članovima njegova sindikata nije jasno što bi bilo tako loše u tome da primaju plaće ili, ne daj bože, jednog dana penzije u eurima. Muči li Ribića to što ERM mehanizam traži provedbu (lako) provedivih reformi? Je li moguće da su profesori i znanstvenici doista protiv eura? Bilo kako bilo, ministru mali plus, Ribiću velik minus.
Vratimo se NPR-u. Neću vas opterećivati prepričavanjem ideja o smanjenju administrativnih barijera, prodaji 90-ak državnih tvrtki (na natječaju ionako vjerojatno neće biti ništa važno, poput udjela u Podravki), baš kao što sam prilično siguran da vas neće osobito zaintrigirati vrlo dobra ideja smanjenja broja vodnih poduzeća s potpuno apsurdnih stotinu i devedeset (!) na četrdeset. Na sve to većina građana će ionako reći: dajte to više jednom napravite.
Naglasit ću radije kako mi se čini da je profil novih ministara u Vladi upravo idealan za obavljanje školske zadaće zvane NPR. Pametni, mladi, dobro obrazovani i ambiciozni. Neće vjerojatno uzeti preveliki i rizičan reformski teret jer pred njima je još duga karijera, ima vremena, ali će sasvim sigurno obaviti, recimo to slikovito, uklanjanje nepotrebnih naplatnih kućica. I to je već dovoljno dobro.
Postoji jedan razlog zbog čega se možda možemo nadati da se može i bolje od dobroga odnosno od “uklanjanja naplatnih kućica” i jedan razlog zašto vjerojatno neće biti kako treba.
Velike su šanse da iz ojačane pozicije, kao novi potpredsjednik Vlade, Zdravko Marić grune nešto doista jako. Moj prijedlog je novi Nacionalni program štednje za starost s barem udvostručenjem izdvajanja za individualiziranu komponentu. Ali može Zdravko Marić smisliti i nešto drugo, možda i pametnije.
Očigledni razlog zašto baš neće biti kako treba jest očiti nedostatak reformske volje u zdravstvu.
Završio bih s dva bizarno zajedljiva opažanja/komentara vezana uz aktualnu rekonstrukciju Vlade.
Prvo opažanje/komentar: Sudeći po trendu kad je u pitanju izbor ministara, hadezeovci će morati što ranije učlanjivati djecu u HDZ. Već možemo zamisliti ogranak podmlatka mladeži HDZ-a u dječjem vrtiću u koji će se primati najljepša djeca (jer je znanstveno dokazano da se s ljepšom djecom druga djeca radije igraju), a ta najljepša djeca dobivat će zadatke ovladavanja vrtićkim resursima: Marku kontrola nad loptama, lopticama i plišancima, Jerku lego i ostale kockice, a Jasni i Marici autići, lutke i sva pažnja one bolje vrtićke tete. Uz to će se od tih malih nogu vrtića budućnosti mali hadezeovci prije ostalih sroditi s uslugama artificijelne inteligencije, što će pak transformirati HDZ, Hrvatsku pa i planet. Švicarci će posljedično konobariti na Jadranu, a nove ministarske vile s bazenima rast će potpuno neopaženo u švicarskim Alpama. Bit će to novi vrli svijet u kojem će iznenada i prozaični problemi današnjice s diplomama biti manje važni. Sve će ionako rješavati umjetna inteligencija.
Drugo opažanje/komentar: potpredsjedniku stranke Milijanu Brkiću, sudeći prema medijskim izvještajima, rekonstrukcija Vlade jako je popravila raspoloženje. Želi li premijer doista olakšati brige svog potpredsjednika toliko da izmakne gravitacijskim valovima, Plenković će trebati smijeniti još barem dva tri ministra. A Milijan V. Brkić će mu blaženo pokazivati palac gore, lebdeći tik ispod oblaka.
Neviđena idila u Hrvatskoj i iznad nje.