COVID-19 pandemija eskalirala je probleme prezaduženih brzinom koja se ne pamti te se možda može usporediti samo s Velikom depresijom tridesetih. Po rubu hoda veliki broj građana, kompanija i država. Kad su u pitanju države, stigli smo u fazu kad one najranjivije od svojih investitora počinju tražiti ogromne otpise dugova i(ili) počeke na otplatu. Pokrenut je domino efekt financijskog urušavanja koji bi tijekom godine mogao stići i do nekih velikih europskih zemalja, kao što je, recimo, Italija.
Prva je, sasvim očekivano, pala Argentina. Njihov ministar gospodarstva, Martin Guzman, već danima ponavlja po poslovnim medijima kako nisu spremni na nagodbu s investitorima jer se „bazira na iluzijama i ružičastim scenarijima“. Guzman otvoreno najavljuje bankrot zbog 65 milijardi inozemnog duga. Investitorima je na stol stavio 62-postotno smanjenje plaćanja kamata u vrijednosti od 38 milijardi dolara, kao i 5,4-postotno smanjenje glavnice u vrijednosti od 3,6 milijardi dolara te moratorij na bilo kakvo plaćanje od tri godine. Fond menadžeri divovskih investicijskih kuća koje drže argentinski dug – BlackRock, Fidelity i T Rowe – ostali su zgranuti. Obračun investitora i Argentine ima šansu prometnuti se u financijski Armagedon s širim internacionalnim utjecajem.
Tek je nešto manje napeto u Pakisantu. Pod paskom G20 nacija traže standstill aranžman. Pokušavaju odgoditi plaćanje obveza prema stranim vjerovnicima tijekom 2020. u iznosu 1,8 milijardi dolara. Islamabad upozorava da je pakistanska ekonomija stala zbog COVID-19 pandemije te moraju skupiti nešto novca za financiranje zdravstvenih troškova. Pakistan inače ima solidan rast. Ove godine će zabilježiti umjereni pad od 1,5 posto (ako im procjene nisu previše optimistične). I uz to MMF im je već morao odobriti 1,4 milijardi dolara zajma bez kamata kako bi se mogli suočiti s pandemijom.
Libanon je praktično već bankrotirao u ožujku. Rat između premijera i guvernera centralne banke, dramatični pregovori s vlasnicima obveznica i 50 postotni pad libanonske valute prema dolaru, znakovi su neizvjesne budućnosti. Brdo duga od 90 milijardi dolara nisu mogli izdržati.
Cijeli niz tržišta u razvoju ove godine zabilježit će gospodarski pad, a cijene njihovih dugova takve su da ih neće moći servisirati bez rasta BDP-a. Razvijene zemlje pokušavaju relaksirati politiku prema tržištima u razvoju. Hoće li relaksacija biti dovoljna?
Usporedno raste fiskalna napetost i u pojedinim razvijenim zemljama, dok je potpuna nepoznanica što se sve (loše) može dogoditi do kraja godine s brdom duga kompanija s obveznicama u junk statusu.
Ukratko, sve je više znakova kako se planetarno kraljevstvo duga počelo urušavati i uopće nije sigurno da su potporni stupovi koje su postavile centralne banke i nacionalne vlade dovoljno snažni da zaustave brdo koje je krenulo prema dolje.
Iz svega se nameće zaključak kako možda nikad nije bilo važnije održati putanju hrvatskog duga pod kontrolom te zauzdati rast duga prema BDP-u.
Preporuke za dnevno štivo:
Istraživanje: Je li pušenje u ljubavi s coronavirusom? Ili se mrze?