Nakon što smo u prošlom članku pisali o prihodnoj strani proračuna opće države analizirajući glavne izvore prihode, u ovome ćemo se pozabaviti rashodnom stranom proračuna tj. ukupnom javnom potrošnjom u Hrvatskoj.
Javnu potrošnju možemo definirati kao ukupan iznos koji država (u širem smislu) potroši za financiranje različitih državnih funkcija, a dobije se zbrajanjem rashoda državnog proračuna, proračuna lokalnih samouprava te proračuna izvanproračunskih korisnika državnog proračuna (uz poništavanja međusobnih transakcija).
Država može potrošiti i više nego što prihoduje jer ima mogućnost - zaduživanja. Upravo je to bio slučaj u Hrvatskoj svih ovih godina; javni dug kontinuirano je rastao i dosegnuo gotovo 300 milijardi kuna, a tek u posljednjih godinu, dvije, zbog bržeg rasta prihodne strane proračuna, dolazi do uravnoteženja proračunskog salda opće države i zaustavljanja rasta javnog duga.
Stare članice
Kako bismo mogli usporediti visinu i strukturu javne potrošnje u Hrvatskoj s drugim članicama Europske unije, koristit ćemo podatke Eurostata. Podaci o rashodima opće države klasificirani su prema socioekonomskim funkcijama (COFOG), a posljednji podaci dostupni su za 2016.
Tako je u 2016. ukupna javna potrošnja u Hrvatskoj, prema međunarodno usporedivoj metodologiji ESA 2010, iznosila 164,6 milijardi kuna ili 47,1 posto BDP-a u toj godini. Takav udio javne potrošnje u BDP-u ne samo da je veći od onog u nama usporedivim zemljama - u Slovačkoj je 41,5 posto, u Estoniji 40,6 posto, u Češkoj 39,4 posto, u Rumunjskoj samo 34 posto BDP-a - nego je veći i od prosjeka EU 28 (46,3 posto).
Zapravo, samo nekolicina zemalja EU ima veći udio javne potrošnje u BDP-u, a radi se o redom starim članicama poput Švedske, Danske, Finske ili Francuske, čije su javna administracija i institucije na relativno visokoj razini (za razliku od hrvatskih), pa građanima i gospodarstvu isporučuju zadovoljavajuće usluge (vrijednost) za prikupljena sredstva poreznih obveznika.
Na grafikonu 1 možemo vidjeti strukturu javne potrošnje u Hrvatskoj. Najveći dio, 31 posto ili više od 51 milijardu kuna godišnje, odlazi na funkciju “socijalna zaštita”, kojoj pripadaju mirovine, naknade za bolovanja, invalidnost, tuđu njegu i za nezaposlene, dječji doplatak i slično.
Na funkciju “opće javne usluge”, koju dominantno čine rashodi za izvršna i zakonodavna tijela države te troškovi javnog duga (kamate) odlazi 18,6 posto ili 30,6 milijardi kuna. Funkcija “zdravlje” (troškovi bolničkog liječenja, lijekova, ostalih medicinskih proizvoda itd.) na trećem je mjestu s udjelom od 13,9 posto ili 23 milijarde kuna godišnje.
Na funkciju “ekonomski poslovi” (koja uključuje troškove razvoja, regulacije i nadzora različitih tržišta, troškove navodnjavanja i pošumljavanje površina, troškove gradnje i održavanja prometne infrastrukture i komunikacijskih sustava itd.) otpada 11,3 posto ili 18,6 milijardi kuna. Na petom je mjestu obrazovanje s udjelom od 10,3 posto u javnoj potrošnji, zatim javni red i sigurnost s 4,9 posto itd.
Ilustracija
Socijalna zaštita
No, vratimo se na usporedbu sa zemljama Europske unije. Osim već spomenute činjenice da javna potrošnja čini veći udio u hrvatskom BDP-u nego što je to slučaj u velikoj većini drugih država članica, na grafikonu 2 možemo vidjeti i usporedbu strukture javne potrošnje prema navedenim socioekonomskim funkcijama.
Tako primjećujemo da su javni izdaci za socijalnu zaštitu osjetno manji u Hrvatskoj (za više od 4 postotna boda BDP-a) nego što je to prosjek u EU. Ipak, detaljnijim uvidom u podatke može se vidjeti da čak 11 zemalja ima niže izdatke nego Hrvatska dok prosjek, zapravo, podižu bogate zemlje (Finska, Francuska i Danska) koje mogu financirati natprosječna izdvajanja za socijalnu zaštitu.
Javni izdaci za zdravlje čine 6,5 posto hrvatskog BDP-a te smo time točno na sredini ljestvice poretka zemalja EU: najmanje izdvajaju Latvija (3,8 posto BDP-a) i Rumunjska (4 posto BDP-a), a najviše Danska (8,6 posto BDP-a).
No, zato na funkciju općih javnih usluga izdvajamo 8,8 posto BDP-a, što je osjetno više od prosjeka i samo Grčka troši više javnih sredstava na nju! Dva su ključna uzroka tome: 1) izvršna i zakonodavna tijela države u Hrvatskoj troše 4,7 posto BDP-a dok je prosjek u EU samo 1,8 posto BDP-a te 2) na troškove javnog duga odlazi 3,7 posto BDP-a (što je posljedica udvostručavanja javnog duga za vrijeme krize) dok je EU prosjek 2,2 posto.
Kad bismo izdvajanja za funkciju općih javnih usluga doveli na razinu prosjeka EU, otvorio bi se prostor s više od 10 milijardi kuna (2,8 posto BDP-a) koje bismo mogli iskoristiti za značajno porezno rasterećenje gospodarstva ili ih, pak, preusmjeriti za financiranje nekih drugih socioekonomskih funkcija.
Ilustracija
Daleko od idealnog
Na grafikonu vidimo da je visina javne potrošnje i na preostale socioekonomske funkcije u Hrvatskoj u prosjeku EU ili veća, a jedino su izdvajanja za obranu (1,2 posto BDP-a u usporedbi sa 1,3 posto u EU) i zaštitu okolišu (0,6 posto prema 0,7 posto u EU) samo blago ispod prosjeka.
Zaključno možemo konstatirati da je ukupna javna potrošnja u Hrvatskoj ili “državni zagriz” u BDP, suprotno prevladavajućem mišljenju u javnosti, znatno veći nego u nama usporedivim zemljama, a sama struktura te potrošnje daleko je od idealne.