I ove će sezone mnogi shvatiti da iznajmljivanje ipak nije za njih, evo i zašto

Svakoga proljeća ista priča - slično pitanje (u kojima se razlikuje samo brojka) postavljaju deseci poznatih: "A koliko bih ja mogao zaraditi ako iznajmim svoj stan turistima? Je l' može barem 5000 eura?".

Ljudi čitaju novine, gledaju televiziju, po Facebooku su i svugdje se barata samo s nekim poprilično velikim brojkama bez dobrog objašnjenja što je to zarada, a što je to promet kod iznajmljivača.

Eto i jučer tip kojega nisam čula dvije godine pojavio se s istim pitanjem: "Znaš, imam jedan luksuzan stan pa bi ga dao nekome da ga iznajmljuje, al' ne bi ja ispod 6000 eura. Je l' mogu ja toliko zaraditi?".

I sada krenem ja postavljati 101 pitanje da čovjeku razjasnim što sve treba za iznajmljivanje, koji su sigurni troškovi i koji su troškovi koji se mogu pojaviti neplanirano. I na kraju cijele "balade" kaže čovjek: "Mislim da ipak neću...."

Od iznajmljivanja se može zaraditi - svatko laže ako kaže da se ne može. Ali za to se, kako piše Slobodna Dalmacija, trebaju "posložiti" mnogobrojne stvari. Nije u istoj situaciji onaj npr. koji ima smještaj u mjestu za koje 99 posto ljudi nikad nije čulo i onaj npr. u Splitu. Nije u istoj situaciji onaj sa studio apartmanom i onaj s vilom.

Nije u istoj situaciji onaj npr. koji ima pogled na more i onaj kojemu je susjed dva metra od njegove zgrade podigao trokatnicu i zaklonio mu sunce. Nije u istoj situaciji onaj koji ima svoj parking ili onaj koji nema (razlog koji je jako bitan u većim gradovima). Nije u istoj situaciji onaj koji iznajmljuje "kućicu u cvijeću" i onaj u neboderu na npr. 12. katu.

Nije u istoj situaciji onaj tko sam ili netko iz njegove obitelji brine o čistoći smještaja i onaj koji mora platiti čistačicu. Nije u istoj situaciji onaj tko sam brine o posteljini ili onaj tko koristi usluge praonica. Nije u istoj situaciji onaj tko ima nekretninu viška koju iznajmljuje ili onaj koji mora iseliti iz svoga stana u podstanarstvo da bi svoju nekretninu mogao iznajmiti.

Ovi zadnji spominjani, koji moraju iseliti iz svoga stana u podstanarstvo da bi svoju nekretninu mogli iznajmiti, najčešće odustaju od iznajmljivanja: traženje stana na dva-tri mjeseca, preseljavanja u podstanarstvo ili možda život u nekoj zajednici za vrijeme iznajmljivanja na kraju često rezultira prestankom iznajmljivanja. A k tome u nekim mjestima su zbog drastičnog povećanja broja smještajnih jedinica cijene i dosta pale, a rupa između iznajmljivanja ima sve više.

I da se vratimo na početak priče: tipu sam spomenula njegove nedostatke - mali stan, treći kat bez lifta, neatraktivna lokacija i pogled na susjedov zid, plaćanje čistačice, plaćanje praonice, plaćanje agencije koja bi brinula o bookiranju i dočeku gostiju. I kada se tome doda trošak podstanarstva - zarada je drastično ispod njegovih očekivanja.

Ali, znajući kao i do sada, i ove godine u iznajmljivanje će krenuti mnogobrojni novi iznajmljivači u sličnoj situaciji kao čovjek iz moje priče, bez da su kalkulaciju o isplativosti iznajmljivanja "stavili na papir". Nekima će sezona biti odlična, ali mnogobrojni će shvatiti da iznajmljivanje ipak nije za njih.