Svjetska elita ostala je bez svojih heroja, napisao je po završetku okupljanja Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu Gideon Rachman u Financial Timesu. Svakome, pa i plutokratima iz Davosa, trebaju heroji, zaključuje Rachman, a ”globalna elita” (navodnici su njegovi) danas je bez entuzijazma i bez ideja.
Već sama činjenica da je ove godine najjači glas na Svjetskom gospodarskom forumu bio glas osamdesetosmogodišnjeg Georgea Sorosa znak je davoskog deficita svježeg razmišljanja. Ne zato što Soros nije prepoznao pravu temu, nego zato što tu ključnu temu nije prepoznao nitko mlađi. I Bono Vox, koji je svojedobno doveden u Davos kao “zvijezda koja može utjecati na mladu generaciju”, pa je od tada redoviti sudionik, već je navršio 58, što je daleko previše za nekoga s kime bi generacija koja dolazi trebala dijeliti stavove.
Lideri su odlučili ne doći
Tijekom protekla tri desetljeća Davos je u siječnju bio najbolje mjesto za uočavanje ideja i trendova koji su bili uzbudljivi bogatima i moćnima. Tamo se formirao i promovirao stav globalne elite za godinu koja je počinjala. Ove je godine možda najvažniji pokazatelj trenda poveliki popis lidera koji su odlučili ne doći.
Prošlogodišnja zvijezda bio je francuski predsjednik Emmanuel Macron. Već ove godine njegov domaći rejting dramatično se srušio (brže od cijene bitcoina, uočava Rachman), a u Davos nije došao jer se morao suprotstaviti žutim prslucima kod kuće. Takva je barem službena verzija njegova nedolaska. Zvijezda je niz godina bila i njemačka kancelarka Angela Merkel. Stigla je i ove godine, vjerojatno zbog razgovora s liderima zemalja iz kojih u Njemačku dolazi najviše migranata, ali njezina je politička karijera na zalasku, teško da će, izdrži li mandat, pokušati dobiti još jedne izbore.
Dolazeći na Forum, Angela Merkel sastala se s Macronom u Aachenu (na francuskom Aix-la-Chapelle), gradiću na tromeđi Njemačke, Belgije i Nizozemske, kako bi potpisali sporazum o nastavku prijateljstva, kao potvrdu Elizejskog ugovora koji su 1963. potpisali Charles de Gaulle i Konrad Adenauer. Simbolika, naravno, ali zaključili su kako i jednoj i drugoj zemlji, ali i Europi, treba poslati poruku o trajnosti tog, u poratnim godinama zacrtanog, prijateljstva. Mogli su ga potpisati i u Davosu, ali čini se da se europski liderski dvojac ovaj put namjerno htio odmaknuti od uvriježene percepcije Foruma kao “neoliberalne utvrde”.
Ujedinjeno Kraljevstvo apstiniralo je od Davosa zbog političkog rasula kod kuće, ali već prošle im je godine davoska elita jasno pokazala da je duboko razočarana Brexitom.
Titulu davoskog ekscentrika od Donalda Trumpa, koji je blokadu vlade u SAD-u iskoristio da se ne pojavi u društvu u kojemu se ne osjeća ugodno (u međuvremenu je tamo dobio i nadimak ”Carinik”), prošli je tjedan preuzeo novi brazilski predsjednik Jair Bolsonaro. Tvrdi desničar, neprijatelj amazonskih plemena i rodne ravnopravnosti nije tu stekao nove prijatelje. Dijelom i zato što, poput Trumpa, upozorenja iz Davosa o opasnostima globalnog zagrijavanja vidi kao dio velike urote protiv biznisa.
U ime SAD-a Trumpa je u Davosu zamijenio Mike Pompeo, ministar vanjskih poslova, ali i on samo putem videolinka, jer je zbog blokade vlade američkim dužnosnicima bilo zabranjeno letjeti. Sveden na škrtu on-line prezentaciju, Pompeo se fokusirao na američko-kineske zategnute odnose i prenio Trumpovu poruku kako će SAD “dok se stvari ne promijene” kineski ekonomski model smatrati jednom od tri najveće prijetnje Americi, uz iransku i sjevernokorejsku (ali i uz Fedovo podizanje kamate).
Ruski predsjednik Vladimir Putin Davos zaobilazi od ruske intervencije na Krimu i, posljedično, uvođenja sankcija Rusiji.
Drugoligaška ekipa
U nedostatku velikih, ključnih igrača, Davosom je ove godine zato carevala drugoligaška ekipa, no pitanje je jesu li se njezini pripadnici zbog toga osjećali važnije ili isključenije iz globalne visoke politike nego proteklih godina. Austrija i Etiopija zanimljive su države, ali teško da će njihove domaće pozitivne promjene (radikalnije u Etiopiji nego u superbogatoj i razvijenoj Austriji) unijeti novi aspekt u vođenje globalnih politika. Promjenu, sigurno, neće donijeti ni panel o zapadnom Balkanu, na kojemu su se, opet, susreli premijeri BiH, Hrvatske, Makedonije i Srbije. Panel je bio iza zatvorenih vrata, svaka strana svojoj je javnosti predstavila svoju verziju diskusije, nijedna važnu. Plenković je u Davosu imao i šansu za brze formalno-neformalne sastanke s Angelom Merkel i izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom (nakon F-16 to je mogao biti zanimljiv razgovor), ali sadržaj tih razgovora, ako ih je bilo, ostao je zameten.
Ove je godine svijet odlučio razočarati Davos, napisao je Rachman. Pitanje je, međutim, nije li se to dogodilo upravo zato što je Davos tijekom posljednjih godina svijetu opetovano nudio razočaravajuću budućnost temeljenu na sve većim razlikama i pod čvrstim nadzorom financijske industrije. Negdje ispod površine blještavog političkog spektakla, zameteni snijegom i okruženi nepotrebnim krugovima teškog osiguranja, jer ove godine bilo je malo potencijalnih meta vrijednih rizika, gosti su učili lekciju o globalnim političkim promjenama. Promjenama koje više ne predvode oni, ali koje se više ne mogu sakriti od srednjostrujaške politike.
Pesimistični Davos
Dijelom i zato, MMF je prošli tjedan u Davosu objavio svoj novi set prognoza svjetske ekonomije, u kojem je projekcija globalnog rasta do kraja ove godine umanjena za 0,2 posto. To umanjenje nije veliko, ali je procjena rasta manja nego prije dva mjeseca i čini se da bi već u proljeće MMF mogao izaći s novim, ponovno umanjenim prognozama. I rast u eurozoni trebao bi usporiti na 1,6 posto u 2019. godini, s 1,8 posto u 2018., čime je listopadska procjena snižena za 0,3 postotna boda, kažu u MMF-u. Tržišta u nastajanju i gospodarstva u razvoju našla su se ponovno na testu zbog teških vanjskih uvjeta u posljednjih nekoliko mjeseci. Christine Lagarde, izvršna direktorica MMF-a, poručila je da su rizici od oštrog usporavanja globalnog rasta porasli, no i da recesija još nije iza ugla. Može li se reći manje?
MMF je u Davosu pozvao političare da “provode strukturne reforme dok globalno gospodarstvo ostvaruje solidan rast”. Strukturne reforme, međutim, svakom političaru imaju drukčije značenje, jedini im je zajednički nazivnik smanjivanje javnog duga, rez protiv kojega danas ujedinjeno nastupaju i europska ljevica i predstavnici uglavnom desno orijentiranih populističkih stranaka koje pravdu traže na ulici.
Ovogodišnji, pesimistični Davos otkrio je i nelagodu u korporativnom sektoru koji je bio bolje zastupljen od političkog. Jako izaslanstvo Huaweija, kineske tehnološke perjanice, našlo se u situaciji da mora braniti kompaniju od pritiska SAD-a i Kanade. Meng Wanzhou, Huaweijeva šefica financija, čeka suđenje u kanadskom pritvoru, pod američkom optužbom za kršenje međunarodnih sankcija, u Kini tvrde da se SAD tako pokušava obraniti od kineskog preuzimanja vodstva na tržištu mobilnih uređaja.
Bankarski div Goldman Sachs, čiji su šefovi redoviti u Davosu, pod optužbom je za sudjelovanje u velikoj korupcijskoj aferi u Maleziji u vrijeme premijera Najiba Razaka. Izgube li proces, to bi ih, osim reputacije, ozbiljno poljuljane velikom financijskom krizom 2009., moglo stajati i nekoliko milijuna dolara. U sličnoj je situaciji i McKinsey, najpoznatija među globalnim konzultantskim tvrtkama, čiji je ugled zasjenjen mutnim poslovima u Južnoj Africi i Saudijskoj Arabiji. Čak i Bill Gates, stalni gost u Davosu, prvo s Microsoftom, a već dugo kao čelnik filantropske zaklade Bill & Melinda Gates, ove se godine našao pod pritiskom protivnika cijepljenja, čiji je utjecaj sve veći, proporcionalno s jačanjem populističkih stranaka i pokreta.
Online svemir
Vratimo se sada Sorosu, najupornijem aktivistu među globalnim milijarderima. Njegova teza, koju je predstavio u Davosu, da bi kompanije usredotočene na razvoj umjetne inteligencije mogle uskoro postati alatom za razvoj novih autoritarnih sustava, pokazala se najvrućom temom foruma. Sudjelovanje takvih kompanija u kampanjama za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije (AggregateIQ), a onda i u američkoj predsjedničkoj kampanji koja je na vlast dovela Donalda Trumpa (Cambridge Analitica), već je izazvalo uzbunu na obje strane Atlantika.
Soros se sada fokusira na Kinu i na tamošnji, od vlade sponzoriran, program “društvenih kredita”, koji bi algoritamski pratio život svakog građanina do najsitnijeg detalja – od osobnih financija, preko internetske društvene aktivnosti, sve do potrošnje energije. Sustav još nije potpuno razvijen, a njegovo uvođenje uvelike ovisi o suradnji velikih internetskih kompanija poput Alibabe i njegova spin-outa Ant Financial, Googlea, Amazona i Facebooka. Takvom suradnjom između vlasti i korporacija, upozorava Soros, stvara se prijetnja koja je daleko opasnija od svih hladnoratnih sustava nadzora građana. Kombinacija represivnog režima s telekomunikacijskim monopolom smrtna je prijetnja svakom otvorenom društvu, njegova je ozbiljna poruka.
Soros je fokusiran na Kinu, kao najbogatiji, najjači i tehnološki najrazvijeniji autoritarni režim današnjice, on međutim upozorava da je snaga umreženih biznisa davno izbrisala važnost državnih granica. Googleove, ali i Facebookove, Baiduove ili Alibabine arhive podataka raspršene su po serverskim farmama koje mogu biti bilo gdje i njihovi se, obrađeni ili neobrađeni, sadržaji mogu prodati bilo kome u bilo koju svrhu. Globalni izvještaj o riziku Svjetskog gospodarskog foruma, objavljen nekoliko dana prije godišnjeg okupljanja u Davosu, ove je godine prepoznao prijetnju iz paralelnog “on-line svemira”. Soros sada apelira da se pronađe način kako toj prijetnji stati na kraj, što neće biti lako u situaciji kad su oni koji bi trebali postaviti oštra pravila igre ujedno i najbolji kupci trgovanih sadržaja.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....