Američko-kineski trgovinski rat tarifama u prevladavanju izazova usporavanja rasta ne doprinosi gospodarstvima, a najmanje pomaže gospodarstvu u čije je ime započet. Nije onda ni čudno da je od početka listopada tržišna kapitalizacija 4 bilijuna dolara manja, a da se indeks S&P 500 (prema očekivanom P/E) vratio na razine s početka 2016. Jasno je da su stoga američko gospodarstvo, monetarna politika Feda i političke odluke Trumpove administracije (ne više toliko fiskalna politika) u fokusu zanimanja investitora.
Učinci porezne reforme kopne dok se rezultati restriktivne monetarne politike sve očitije pojavljuju. Imajući na umu rast kamatnog troška koji utječe na odluke o investicijama kao i pad cijena nafte, vjerojatno je da će u pojedinim sektorima američkoga gospodarstva koji su osjetljivi na povećanje kamatnih stopa, doći do usporavanja stope investiranja. Primjetno je već usporavanje investicija u građevinarstvu, kao i dinamike trgovanja nekretninama. To su prvi pokazatelji u realnom gospodarstvu, gdje se vidi učinak podizanja kamatnih stopa, a usporavanje investicija uskoro će biti primjetno i u drugim gospodarskim sektorima.
U scenariju dugotrajnijeg usporavanja i dalje najvećega svjetskog gospodarstva - koje se, kako se čini, upravo događa i trajat će tijekom 2019. - stopa rasta investicija koja je u 2018. iznosila 6,8% lako bi se mogla prepoloviti na 3,4% u 2019. i 1,7% u 2020. godini, kada bi Fed mogao ponovo početi provoditi ekspanzivnu monetarnu politiku.
Američki izvoz u ovoj godini rastao je po stopi od 4%, a u idućoj bi se stopa rasta izvoza također mogla prepoloviti uslijed jačanja dolara, pa i zbog trgovinskog rata s Kinom. Niže cijene nafte i općenito energije donekle umanjuju negativne pritiske pada američkog izvoza, a ustupak Kine da na tri mjeseca ukine dodatna davanja na automobile uvezene iz SAD-a Trumpu otvara vrata da paradoksalno proglasi pobjedu i smanji intenzivitet tarifa koje štete više Americi nego Kini.
Iako je razina kamatnih stopa i dalje nešto ispod onih koje se nazivaju neutralnima u smislu stimulacije gospodarstva, kumulativan iznos Fedova povećanja kamatne stope tijekom posljednjih nekoliko godina jednak je povećanjima koja su prethodila tijekom prethodna tri razdoblja negativnog gospodarskog ciklusa. Fed će vjerojatno još dvaput dizati kamatnu stopu tijekom prve polovice 2019. do 3%, kada bi je mogao ostaviti na istoj razini do prvih znakova ili nastavka dugoročno održivog realnog rasta gospodarstva ili očitijih znakova slabljenja. U prilog usporavanju podizanja kamatnih stopa ide i vjerojatni nastavak pritiska na pad stope inflacije, a uslijed 30-postotne korekcije cijene nafte unatrag dva mjeseca. Izgledna bi opcija mogla biti ta da se već početkom 2020. Fed odluči na ekspanzivnu politiku, i to agresivnijim rezanjem kamatne stope, kako bi spriječio da usporavanje poprimi obilježja recesije.
Proizvodnja i usluge u eurozoni neočekivano su pale, i to na razine na kojima su bile prije četiri godine. Dio razloga kontrakcije su žuti prsluci, ali izgleda da usporavanje rasta i u EU, kao i u Kini i SAD-u, neće biti kratkotrajne prirode. Pokazatelji u eurozoni - kao što su nove narudžbe kompanija i očekivanja menadžera - ne daju temelja za očekivanje povećane potražnje. Stoga ne čudi da vodeći svjetski indeksi reagiraju negativno, odnosno da investitori povlače novac iz vlasničkih vrijednosnih papira.
Uobičajeni odnos tečaja dolara i eura te rastućeg spreada između dvogodišnje američke i dvogodišnje njemačke obveznice u posljednjem kvartalu ove godine ponovo se uspostavio nakon što je tijekom prve polovice 2018. bio u kontradikciji. Ipak, unatoč ekspanzivnoj monetarnoj politici u Europi, može se očekivati preokret trenda i aprecijacija eura u odnosu na dolar tijekom iduće godine, što bi do kraja 2019. moglo vratiti tečaj eura i dolara na 1,20. Ovakva očekivanja utemeljena su na pretpostavci da će Fed 2020. naznačiti promjenu trenutne monetarne politike, opuštajuću je i ranije te agresivnije nego što je to ugrađeno u očekivanja i valuacije na tržištu.
Gledajući pozitivne strane, dohodak kućanstava i dalje je na visokim razinama. Nadalje, tržište ipak ne odražava kronično previsoke valuacije i ne može se reći da postoji vjerojatnost povećanja sistemskog rizika uslijed prezaduženosti, tako da, i ako bi za 12 do 24 mjeseca gospodarstvo i tehnički ušlo u recesiju, ona bi trebala biti vrlo umjerena. Ipak, i u relativno umjerenim negativnim razdobljima gospodarskog ciklusa, Fed je rezao kamatne stope kumulativno za 400 baznih bodova, a ako stopa dosegne 300 baznih bodova ili čak nešto manje u ovom ciklusu, Fedu bi moglo nedostajati “streljiva” te vrste. Iako je bilanca središnje banke puno veća nego prije krize, izgleda da bi Fed mogao relativno uspješno odraditi dodatno kvantitativno popuštanje, tako da izazov “nedostatka kamatnih stopa za rezanje” nije nepremostiv. S fiskalne strane, pak, nema previše prostora za ekspanzivnu politiku jer će se politički konsenzus teško postići. Tome u prilog govori američki dug, koji iznosi 80% BDP-a, i deficit budžeta, koji će se vrlo vjerojatno zadržati još niz godina nešto iznad 4%.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....