Jesu li zaista vjerovali da su nedodirljivi, ako je točno da su bili toliko bahati?

Prve informacije o sadržaju zahtjeva za otvaranje istrage protiv Ivice Todorića i grupe Agrokorovih menadžera potvrdile su da je u temelju daljnjih pravnih akcija DORH-a ono što nam je pri predstavljanju konsolidiranog izvješća o poslovanju već prezentirao Ante Ramljak. Nepoštivanje međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, krivo klasificiranje kredita i drugih pozajmica, kao i prikrivanje troškova običnim ljudima može zvučati kao poprilično dosadno štivo, ali valja upozoriti da se te knjigovodstvene manipulacije mjere u milijardama. Pokažu li se sumnje koje su istražitelji prikupili izvidima točnima, Todorić i grupa njegovih menadžera naći će se oči u oči s optužbama za teške oblike prijevare u gospodarskom poslovanju, krivotvorenje, ali i izvlačenje enormne osobne imovinske koristi.

Valja pojasniti kako prve informacije o nalazima istražitelja govore o tome da su u opskurnim financijama Agrokora ključnu riječ imala samo četiri muškarca - Ivica Todorić, Tomislav Lučić, Ivan Todorić i Ante Todorić - ali je isto tako postalo jasno da su imali malu vojsku poslušnih pomagača, dok je broj onih koji su morali uočiti krupne nepravilnosti sigurno bio još nekoliko puta veći. Drugim riječima; nalazi u izvidima toliko su alarmantni da je potpuno jasno kako su u krivu oni koji su pričali da su “svi znali sve” i izvan sustava, ali su, isto tako, pokazali da je više desetaka ljudi u samom Agrokoru moralo znati puno više nego što danas žele priznati. Razgolićivanje istine bit će neugodno za mnoge karijere.

Ono što su naši vrijedni novinari uspjeli iskopati o konkretnim sumnjama istražitelja ukazuje na to da novopečenom blogeru, pojedinim članovima njegove obitelji, kao i najistaknutijim liderima u njegovu koncernu slijede jako teški mjeseci. Istražitelji sumnjanju, primjerice, na isknjižavanje od 2001. do 2015. iznosa po 400-500 milijuna kuna godišnje iz računa dobiti i gubitka, koji su naknadno opet knjiženi kao troškovi, i to vezani uz buduću inicijalnu ponudu dionica za koju se pak ispostavilo da je i sam Todorić u jednom trenutku zaključio da se neće dogoditi. Bizarno. To će bloger i partneri jako teško objasniti i jako blagonaklonima.

Baš kao i ogromne uplate Agrokora (npr. jedna od njih iznosila je 758 mil. kn) na njegovo ime, koje su knjižene na razne čudne načine, a kojima je zajedničko da nisu vraćene na Agrokorove račune. Pri tome će, kako doznajemo od dobro upućenih u izvide, istražitelji pokušati dokazati kako je upravljačka struktura sudjelovala u neosnovanim proknjižavanjima Todorićevih dugova firmi na druge dužnike bez ikakve knjigovodstvene podloge. Jesu li zaista vjerovali da su nedodirljivi, ako je točno da su bili toliko bahati?

Trenutačno se čini da će pojedini segmenti izvida, poput onog na sumnje na nevraćanje dijela dokumentacije koja je po nalogu odnošena na skeniranje po nalogu s vrha ili “nestanak” dokumentacije o pravnoj osnovi brisanja zabilježbe na Kulmerovim dvorima u “sitnom” iznosu od 100 milijuna eura, biti samo garnirung nadolazeće pravne bitke u kojoj će, nije teško predvidjeti, sijevati munje i grmjeti gromovi.

U prvim informacijama iz izvida o Todorićevu poslovanju vrlo je zanimljivo da su istražitelji krenuli i po čelne ljude Todorićeva revizora iz Baker Tillya, inače hrvatske franšizice svjetskog revizorskog lanca u kojem su, očito, potpisivali maltene sve što su od njih zatražili. Praćenje ishoda možebitne istrage i posljedične prijave protiv revizora bit će od sistemske važnosti. On bi mogao ponuditi barem neke odgovore o nečinjenju hrvatskih regulatornih tijela, baš kao i o njihovoj nekoordiniranosti.

Zaključno, valja naglasiti da je smjer izvida protiv Todorića & ekipe još jedan krupan doprinos višegodišnjem rušenju kredibiliteta hrvatskog političko-gospodarskog establishmenta. Recimo to jednostavnije: nije dobro. Naime, ako se pokaže točnim samo trećina od onoga na što su se fokusirali istražitelji kao nezakonito, obični građani s punim pravom mogu sumnjati u mehanizme funkcioniranja političkog vrha i poslovnih elita. Za vraćanje kakve-takve razine povjerenja trebat će uložiti ekstremno puno energije i previše vremena. Zadnji od spomenutih resursa u minusu je barem deset zadnjih tužnih godina.