Dugovi se gomilaju, a nezaposlenost u toj grani djelatnosti je upravo depresivna

Nervozni američki prikazivači najradije bi otvorili svoje dvorane već krajem svibnja. Dugovi se gomilaju, država ih istina potpomaže ali to nije dovoljno, a nezaposlenost u toj grani djelatnosti je upravo depresivna: bez posla je oko 150 tisuća ljudi.

Budući da se Amerika još uvijek bori s koronavirusom, puno je vjerojatnije da će tamošnja kina početi raditi negdje u lipnju, a i to nije sigurno. Što ako uslijedi drugi val zaraze koji epidemiolozi uporno najavljuju? I još jedan problem, što će se prikazivati? Reprize? Velike holivudske kompanije ne žele riskirati svoje blockbustere koje su odgodili početkom proljeća, a novi datumi koje su objavili kao da vam poručuju: strpljenja, do prave sezone ima još puno vremena. Budući da se u Italiji situacija postupno smiruje, novozaraženih je sve manje, lako je moguće da će kinobiznis tamo procvjetati puno prije nego u Americi. Osim toga, Talijani imaju dosta lokalnih naslova, nešto se može zgotoviti i na brzinu, pa im holivudski hitovi nisu neophodni. Naravno, teško će biti publiku ponovno natjerati u kina, dostatno je podsjetiti kako je to izgledalo prije zatvaranja - razmak među sjedalima, obavezna dezinfekcija - nije to baš nešto s čime se isplati riskirati kad je kod kuće najsigurnije.

Hitovi na čekanju

Zasad je najvjerojatnije da će se većina kina otvoriti sredinom srpnja. Tada su naime najavljene premijere dva potencijalna megahita, “Tenet” Christophera Nolana (17. srpnja) i Disneyjev “Mulan” (24. srpnja). Prvi je koštao 200 milijuna dolara, od samog početka je bio pozicioniran na srpanj, jer Nolan taj termin smatra “sretnim” za svoje filmove, još uvijek ne znamo sve detalje fabule, koje se krilo čak i tijekom snimanja, no - ukratko - glavni protagonist je tajni agent koji putuje kroz vrijeme kako bi spriječio treći svjetski rat. U glavnim ulogama su John David Washington (“Crni član KuKluxKlana”), Robert Pattinson, Elizabeth Debicki i Aaron Taylor-Johnson. “Mulan” je također “teškaš”, budžet mu je 200 milijuna dolara, to je igrana verzija popularnog Disneyjeva crtića s kraja devedesetih i isprva je planiran za kraj ožujka, ali je zbog epidemije pomaknut na srpanj. Hoće li tu i ostati vidjet ćemo. Ako se srpanjsko testiranje pokaže uspješno (za svaki slučaj, prije ta dva blockbustera vidjet ćemo još nekolicinu filmova nezavisnih kompanija skromnijeg budžeta, na primjer, peto izdanje horor serijala “Čistka”), onda će se tržište postupno zahuktavati, ali vrlo oprezno. U listopadu nas čeka “Smrt na Nilu”, nastavak “Ubojstva u Orient Expressu” po Agathi Christie, studeni je najuzbudljiviji jer tu stižu “Black Widow” sa Scarlett Johansson, Pixarov modernistički crtić “Duša”, “Godzilla protiv Konga”, valjda završnica te dugovječne franšize, i novi James Bond, “Nema vremena za umiranje”, posljednji s Danielom Craigom u ulozi tajnog agenta 007, dok su za kraj godine ostavljeni “Top Gun: Maverick” s Tomom Cruiseom, nova verzija “Priče sa Zapadne strane” u režiji Stevena Spielberga i nova verzija “Dina” po ZF klasiku Franka Herberta, koju potpisuje Denis Villeneuve (“Blade Runner 2049”). Po svim izgledima, ako taj scenarij bude funkcionirao, prihodi će za ovu godinu biti radikalno smanjeni, neki prognoziraju i do 40 posto, neki i više, a velik broj dvorana diljem svijeta morat će privremeno biti zatvorene.

Što s Pulom?

Prijelazno razdoblje lako ćemo pratiti po filmskim festivalima koji se održavaju tijekom srpnja i kolovoza. Jeruzalem film festival s terminom od 16. do 26. srpnja već je odgođen, kao što su odgođeni i Karlovy Vary, s krajnje nerealnim datumom od 3. do 11. srpnja. Sudbina Pula film festivala također je neizvjesna, Ministarstvo kulture još nije potvrdilo njegov termin od 18. do 26. srpnja, jer je velika nepoznanica kako će publika ulaziti u Arenu kojoj ima oko pet tisuća mjesta, trebat će jako puno kontrolora zdravstvenih uvjeta na tako velikom prostoru, a županijski epidemiolozi poput Dina Kozlevca, šefa istarske civilne zaštite, smatraju da do kraja godine ne bi smjelo biti nikakvih okupljanja u takvim objektima. Domaćih filmova ima, čak desetak pa i više (istina, neki čekaju kako će proći na puno jačim međunarodnim festivalima, tako da se nisu ni prijavljivali, poput Zrinka Ogreste s njegovim novim filmom “Plavi cvijet” ili Dalibora Matanića koji sa “Zorom” već duže vremena hvata neku respektabilniju festivalsku smotru), pa je najprestižniji redatelj Ognjen Sviličić, čiji je “Glas” već igrao u kinima. Za Pulu se prijavio Danilo Šerbedžija, čiji novi film “Tereza 33” ima dobru usmenu predaju, “Mater” Jure Pavlovića već je imala premijeru u Tallinnu, pa nema što izgubiti, dok će Antoaneta Alamat Kusijanović (“Murina”) i Sonja Tarokić (“Zbornica”) ipak prvo okušati sreću na većim festivalima. Akcijska komedija “Po tamburi” Stanislava Tomića, podržana od strane HAVC-a, najavljuje završetak postprodukcije za početak 2021., što je prekasno za Pulu, a neće biti završen ni novi film 85-godišnjeg Eduarda Galića “Šesti autobus”, iznimno produktivnog zadnjih godina. Od zaostataka tu je “Bijeg prema moru” 92-godišnjeg Veljka Bulajića, koji nikako da dobije otprije dogovorenu financijsku injekciju od Hrvatske televizije - i to je otprilike to. Strane produkcije nisu problem, ali njima je Arenu jako teško napuniti. Festivalu bi jako odgovaralo da preskoči ovogodišnje izdanje, dobar mu je signal ovotjedno otkazivanje 53. Locarno film festivala, čiji je termin bio od 5. do 15. kolovoza.

Neće biti navale

Otkazivanje Locarna pomalo je uzdrmalo samopouzdanje šefova najprestižnijeg festivala u regiji, Sarajevo film festivala, koji se treba održati od 14. do 21. kolovoza. Isprva su bili odlučni da ga održe, tvrdili su, ako su ga mogli održati 1995., dok su srpski snajperisti još prijetili Sarajevu, neće ih spriječiti ni koronavirus. Namjeravali su zvati u goste samo mlađe filmaše, koji nisu u tolikoj mjeri ugroženi od pandemije, pojednostaviti programe, ali se ničega nisu htjeli odreći. Nejasno je čime bi napunili glavni program za publiku, problem je što je kanski festival otkazan, čiji su aduti najčešće punili sarajevski program, preostali su im jedino filmovi s Berlina (održanog još u veljači), a na venecijanski festival ne mogu računati, jer se taj održava tek početkom rujna. Teško da će Sarajevo ugrabiti neki od filmova, koji će tek tamo imati premijeru. Također je velika vjerojatnost da i SFF preskoči ovogodišnje izdanje ili se zadovolji skromnijom online varijantom.

Čak i kad uvjeti za gledanje filmova postanu normalni, nije baš sigurno da će publika hrliti u kina kao nekad. Trebat će mjeseci, a možda i čitava godina, da multipleksi zažive, ne samo u Hrvatskoj nego i u čitavoj regiji, koja je povezanija nego ikad. U štete koje je nanio koronavirus treba ubrojiti i zaustavljanje gradnje kinodvorana u Beogradu (tri multipleksa) i Sarajevu (samo, jedan, ali taj ipak napreduje, usprkos rizicima), koje bi u drugačijim uvjetima možda bile već gotove. Čak i kad se završe, ne treba očekivati u njima navalu kakva je pratila otvaranje sličnih zdanja proteklih godina.