Bacanje hrane - što otkrivaju navike hrvatskih kućanstava i zašto je važno reagirati sada?

Prekomjerno bacanje hrane jedan je od najvećih izazova današnjice. S Elenom Wolsperger Dolezil, direktoricom CSR-a i komunikacija Dukata, razgovaramo o navikama hrvatskih građana i kako Dukat kroz projekt Hrana se ne baca mijenja način na koji razmišljamo o hrani i održivosti.

Koje su ključne spoznaje iz najnovijeg Dukatovog istraživanja o bacanju hrane u hrvatskim kućanstvima i što vas je najviše iznenadilo?

Istraživanje pokazuje da 63% građana Hrvatske baca hranu, a 40% to čini redovito odnosno– više od milijun ljudi. Najviše hrane bacaju pripadnici generacije Z, iako su najzabrinutiji a tek 19% njih zna objasniti vezu s klimatskim promjenama. Više hrane bacaju stanovnici Zagreba i većih gradova, višečlane obitelji, muškarci te oni koji ne povezuju bacanje hrane s klimatskim promjenama. Rezultati potvrđuju potrebu za sustavnim informiranjem svih dobnih skupina o posljedicama bacanja hrane i načinima kako smanjiti bacanje hrane.

Kada govorimo o bacanju hrane, najčešće govorimo o građanima, a ne o segmentu primjerice proizvodnje ili prerade hrane, logistike, trgovine… zbog čega je to tako?

Prema posljednjim Eurostatovim podacima, kućanstva sudjeluju u stvaranju ukupnog otpada od hrane u Hrvatskoj s čak 76%. U EU prosjeku taj udio iznosi 53%, a globalno 61%. Zato se najviše govori o građanima. Važno je naglasiti da gubici i otpad od hrane uzrokuju 8–10% emisija stakleničkih plinova – više nego svi avioni (2–3%) i brodovi (3%) zajedno, a ukupne emisije povezane s gubicima i bacanjem hrane usporedive su s emisijama svih automobila na svijetu.

Što najviše bacamo? I kakvi smo u odnosu na 2023. godinu, kada ste u sklopu projekta proveli prvo istraživanje o odnosu građana prema hrani?

Struktura otpada ostala je gotovo ista kao 2023.: najviše bacamo ostatke kuhanih obroka (63%), zatim kruh i peciva (43%), voće (26%) i povrće (22%), dok mlijeko i mliječne proizvode baca 12% građana koji bacaju hranu. Dobra vijest je da smo u 2025. smanjili ukupno bacanje hrane za 14 postotnih bodova, s najvećim padom upravo u kategoriji mlijeka i mliječnih proizvoda – što potvrđuje učinkovitost dugoročnih edukativnih projekata poput Hrana se ne baca.

Kako Dukat kao vodeća prehrambena kompanija pristupa smanjenju otpada u vlastitom lancu proizvodnje i distribucije?

Dukat smanjenje gubitaka od hrane provodi kroz optimizaciju procesa u opskrbnom lancu i prodaju proizvoda s kraćim rokom trajanja u šest Dukatovih diskonta u Zagrebu, Osijeku, Slavonskom Brodu i Bjelovaru, gdje se cijena postupno snižava kako se približava istek roka. Od 2015. sustavno doniramo proizvode kraćeg roka trajanja, čime smo se u zadnjih deset godina pozicionirali kao najveći donator hrane u domaćoj prehrambenoj industriji. Uz to, od 2023. provodimo informiranje građana kroz projekt Hrana se ne baca, koji je prerastao u najveći hrvatski food loss & waste projekt po dosegu, ulaganjima i učinku.

Što smatrate najvećim izazovima u borbi protiv bacanja hrane u Hrvatskoj i koje sustavne promjene bi najviše pomogle?

Smatram da je jedan od većih izazova nedovoljna informiranost građana o posljedicama bacanja hrane i načinima kako smanjiti bacanje hrane. Koliko ne znamo pokazuje primjerice podatak da tek 39% građana zna objasniti utjecaj bacanja hrane na klimatske promjene, samo 5% ga percipira kao ekološki problem, a svega 2% razlikuje oznake Upotrijebiti do i Najbolje upotrijebiti do – što je zasigurno jedan od vodećih uzroka prekomjernog bacanja hrane. Za stvarnu promjenu nužno je koordinirano djelovanje svih dionika: edukacija, jasna regulativa, poticaji za doniranje i razvoj logističke infrastrukture.

Za kraj, objasnite što se događa kada bacimo komad hrane, što se zapravo događa s hranom i klimom?

Kad bacimo hranu, ne bacamo samo kruh, voće ili jogurt – bacamo i sve resurse uložene u proizvodnju hrane: tlo, vodu, energiju, gorivo i rad ljudi. Hrana na odlagalištima nije bezopasna; u anaerobnim uvjetima truli i stvara stakleničke plinove, uključujući metan, koji je višestruko snažniji od CO₂ u zagrijavanju atmosfere. Globalno zagrijavanje pridonosi klimatskim promjenama čije posljedice osjećamo kroz suše, poplave, požare i sve češće i snažnije ekstremne vremenske nepogode.

Sadržaj nastao u suradnji s Dukatom