Očekujući da će centralne banke i vlade poduzeti mjere za ublažavanje ekonomskih posljedica globalne zdravstvene krize, investitori su se ohrabrili, a burze diljem svijeta oporavile. No, oni koji su očekivali munjevitu reakciju globalnih razmjera vjerojatno su ostali razočarani.
Centralni bankari i ministri financija najrazvijenijih zemalja svijeta iz grupe G7 poručili su da će poduzeti što mogu i da će potrebne mjere donijeti na vrijeme, vjerojatno u slučaju pogoršanja. No, za sada prevladava mišljenje da će udar koronavirusa na globalnu ekonomiju biti snažan, ali privremen.
Rast BDP-a do 2,5%
Pozivajući se na iskustvo s epidemijama SARS-a 2003. i svinjske gripe 2009. godine, optimisti očekuju da će se gubici zbog koronavirusa iz prvog dijela godine moći nadoknaditi već u drugom dijelu godine. Ipak, postoje i ozbiljna upozorenja da bi sadašnja zdravstvena kriza mogla biti okidač za globalnu recesiju, što obično znači rast BDP-a sporiji od 2,5 posto, ali i mnogo dublje promjene u funkcioniranju svjetske ekonomije. U prošloj godini globalni BDP rastao je po stopi od 2,9 posto. Za razliku od dvije prethodne epidemije koje su se dogodile u trenutku kad je svijet izlazio iz recesije, danas su neke ekonomije na rubu ulaska u recesiju. K tome, značajno je povećan utjecaj Kine: danas čini 17 posto globalnog BDP-a, a 2003. godine to je bilo samo 4 posto. U tom smislu, rizik je mnogo veći i izgledi za globalnu recesiju procjenjuju se na više od 50 posto.
Što je još važnije, za razliku od prethodnih hitnih situacija, makroekonomske vlasti danas raspolažu znatno slabijim oružjem nego u ranijim slučajevima. Ključne kamatne stope su niske ili negativne, a likvidnost ogromna.
- Spremni smo poduzeti odgovarajuće i ciljane mjere, proporcionalne temeljnim rizicima - poručila je Christine Lagarde, čelnica ECB-a. Tu poruku analitičari su iščitali kao sugestiju da neće biti dodatnog spuštanja kamatnih stopa.
Kenneth Rogoff, profesor ekonomije i javnih politika na Sveučilištu Harvard, jedan je od onih koji vjeruju da je sljedeća globalna kriza iza ugla. No, kako navodi u kolumni za Project Syndicate, ona će biti drugačija od onih 2001. i 2008. godine. Za početak, dolazi iz Kine koja je danas toliko zadužena da si teško može priuštiti “održivi predah”. Nepovoljni demografski trendovi, sve slabiji izgledi za tehnološko sustizanje drugih i preinvestiranost u stanogradnji, kao posljedica posljednjeg programa poticaja, već upućuju na znatno sporiji rast kineske ekonomije u idućem desetljeću. Pored toga, za razliku od dvije prethodne globalne recesije kada je bio prisutan šok potražnje, Rogoff smatra da sadašnja implicira šok ponude i potražnje.
Zdravstvena statistika
- Kada deseci milijuna ljudi ne mogu ići na posao, kada se razbijaju globalni lanci vrijednosti, granice su blokirane, globalna trgovina se smanjuje jer zemlje ne vjeruju zdravstvenoj statistici drugih, podjednako pati i ponuda, kaže Rogoff. Pojava nestašica, kakve je svijet viđao 1970-ih godina kada su postojali redovi za benzin, mogla bi pak pogurati inflaciju. Iako danas ništa ne upućuje da bi inflacija mogla postati problem, Rogoff ukazuje na činjenicu da ju je u protekla četiri desetljeća pod kontrolom držala globalizacija. A ako dođe do povlačenja iza nacionalnih granica i trgovinskih poremećaja, može se očekivati povratak pritisaka na rast cijena. U tom slučaju, rastuća inflacija mogla bi dovesti i do rasta kamatnih stopa. Stoga Rogoff smatra kako je u ovom trenutku posebno važno pozabaviti se pitanjem globalnih opskrbnih lanaca, te da bi pogođene zemlje trebale značajno povećati potrošnju, kako na zdravstveni sustav tako i u ukupnu ekonomiju. Također, predlaže i hrabre mjere poput američkog ukidanja carina. Međutim, stanje na terenu upućuje na to da će stvari teško ići u tom smjeru. Sve su glasnija razmišljanja o nužnosti ‘odvajanja’ zapadnih ekonomija od Kine. Primjerice, u američkoj administraciji već su jasno dali na znanje da ih zabrinjava to što nedovoljno kontroliraju opskrbne lance za vitalne proizvode kao što su lijekovi.
Komentari
0