Uspješna godina za državnu riznicu loša je za umirovljenike: Što stoji iza pada prinosa?

Odluka o izboru obveznog mirovinskog fonda i nije baš top tema u Hrvatskoj, podaci Hrvatske agencije za nadzor pokazuju kako je u 2018. samo jedan posto građana samostalno izabralo fond, a za njih 99 posto to je po automatskom algoritmu odradio Središnji registar osiguranika (Regos).

A prije 15-ak godina to baš i nije bilo tako, jer je, na primjer, 2004. godine 13,1 posto građana osobno izabralo mirovinski fond, a rekord je bio u 2008., kada je 24,5 posto korisnika izabralo svoj fond.

Prošla godina je neslavni rekorder po najmanjem postotku osobnih prijava, a razlog je vjerojatno to što je u prvih nekoliko godina vladao velik interes za novi mirovinski sustav i oni ozbiljniji među nama nisu htjeli svoju sudbinu prepustiti algoritmu. Pritom ne treba zanemariti ni podatak da je najveći pad osobnih prijava u odnosu na raspored koji obavlja Regos zabilježen baš u prijelazu iz 2008. u 2009. godinu (u toj godini je 7,7 posto građana osobno izabralo fond), što se može tumačiti i činjenicom da je zbog krize na tržištu kapitala, dionica i obveznica 2008. prosječni prinos mirovinskih fondova pao za čak 12 posto.

Godina velikog pada

Možda je to djelovalo obeshrabrujuće na buduće umirovljenike, jer je pristojne prinose fondova do tada zamijenila godina velikog pada. Ipak, u HANFA-i se i dalje nadaju kako će se postupno vratiti “svijest” članovima mirovinskih fondova o tome da je informiranje i praćenje ulaganja pojedinih fondova od velike važnosti za njihove mirovine. No, ruku na srce, prosječnom građaninu zbilja je teško odlučivati o izboru fondova, pogotovo kada se povremeno dogode “mršave godine”. A pogotovo kada se zna da je 2018. najgore prošao fond koji inače ostvaruje prinose koji su pri vrhu ljestvice u odnosu na preostala tri fonda.

Naime, u Hrvatskoj djeluju četiri društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima: AZ, Erste, PBZ CO i RBA. Oni ulažu u tri kategorije fondova, pri čemu je kategorija A najrizičnija, jer se pretežno ulaže u dionice, u kategoriji B su dionice i obveznice ravnomjerno raspoređene, dok je kategorija C najmanje rizična i pretežno se sastoji od državnih obveznica. U kategoriji B ima najviše članova i ona sadrži 94,4 posto vrijednosti mirovinskih fondova, kategorija C 4,93 posto imovine, a kategorija A samo 0,67 posto ukupne imovine fondova.

Prinosi i minusi

Kada je, dakle, riječ o 2018., u kategoriji A najgori prinos je imao Erste fond - minus 0,76 posto, slijedi AZ s prinosom od 0,75 posto, RBA (1,1 posto) i PBZ CO (2,02 posto). Prosjek je bio 0,84 posto. Takav rezultat pogurao je Erste fond ispod prosječnog prinosa od osnutka za A kategoriju (prosjek iznosi 7,04 posto nominalno), tako da je njegov prosječni prinos od osnutka 6,74 posto, slijedi AZ (6,89 posto), RBA (6,97 posto) te PBZ CO (7,91 posto). Međutim, Erste fond, koji je u 2018. u kategoriji B, koja predstavlja 94,4 posto ukupne imovine fondova, imao prinos od minus 0,09 posto, i dalje je ostao fond s najvećim prinosom od osnutka u toj kategoriji (5,76 posto). Prosjek od osnutka svih fondova u toj kategoriji je 5,47 posto, a drugo mjesto zauzima RBA (5,64 posto), AZ (5,41 posto) te PBZ CO (5,02 posto). U C kategoriji najmanji prinos u 2018. je imao PBZ CO (2,58 posto), slijede Erste (2,78 posto), RBA (2,81) te AZ (3,28), a prosjek je 2,94 posto. No, ako gledamo prinos od osnutka u kategoriji C, najveći prinos ima RBA (6,68 posto), slijedi Erste (6,35 posto), PBZ CO (5,6 posto) te AZ (5,45 posto), dok je prosjek prinosa od osnutka za sve fondove u toj kategoriji šest posto.

Što čini razliku

Nije se, dakle, prosječnom građaninu lako snaći, mada mu je najlakše postupiti tako da gleda tko ima najbolji dugoročni prinos (od osnutka) i tako izabere određeni fond. No svaka preporuka je nezahvalna, jer, kao što vidimo, sreća na tržištu kapitala je promjenjiva. Potrebno je, međutim, podsjetiti da većina fondova ustvari ima oko 70 posto imovine uloženo u hrvatske državne obveznice, pa je ta imovina skoro jednako strukturirana u četiri fonda i nosi gotovo isti prinos, pa razliku između fondova čini ulaganje u dionice, domaće i strane, i otvorene investicijske fondove, što čini najveći dio ostalih 30 posto imovine.

Stroži uvjeti

Eh sad, ako želite zadržati istu kategoriju fonda i promijeniti mirovinsko društvo, možete to učiniti pod uvjetom da je prošlo više od 14 dana od prethodne promjene mirovinskog fonda. No, to vam baš i neće pasti na pamet u roku od tri godine, jer u prve tri godine članstva plaćate naknadu za izlaz iz mirovinskog fonda (od 0,2 do 0,8 posto od ukupno ušteđenih sredstava), a nakon prve tri godine mirovinsko društvo i fond možete besplatno promijeniti. Ipak, uvjeti za promjenu kategorije fonda znatno su stroži. Ako se odlučite za drugu kategoriju (A, B ili C), možete to učiniti tek kada navršite broj godina koji je djeljiv s tri (na primjer sa 27, 36...), i to samo u kalendarskom mjesecu u kojemu ste rođeni. Razlog za postavljanje takvog uvjeta je sprečavanje naglog odljeva iz pojedinih mirovinskih fondova koji bi mogao narušiti ravnotežu nužnu za ostvarivanje investicijske strategije. Ako mijenjate kategoriju fonda, a zadržavate isto mirovinsko društvo, ne naplaćuje se izlazna naknada. Ukupan broj osiguranika u obveznim mirovinskim fondovima je 1,940.976, od čega je 97,98 posto u kategoriji B, dok je u kategoriji C 1,7 posto, a najmanje u kategoriji A, samo 0,32 posto. Prošlog tjedna imovina mirovinskih fondova prešla je 100 milijardi kuna, a od toga najviše imovine (kao i članova) ima AZ fond (38,5 posto ukupne imovine fondova), slijedi RBA (31 posto), PBZ CO (16,3 posto) te Erste (13,8 posto). Kada smo upitali Udrugu društava za upravljanje mirovinskim fondovima (UMFO) kako komentiraju slabiji rezultat fondova u 2018., odgovorili su nam kako je to posljedica “kretanja na tržištima koja su imala značajne gubitke”.