Što rade drugi? Četiri zemlje i njihove mjere za spas gospodarstva

Američki paket pomoći nazvan je povijesnim jer je najveći koji je dosad primijenjen, težak oko 2,2 bilijuna dolara, a zakon sadrži čak 880 stranica. Neki ekonomisti smatraju da ni to, što je otprilike 10 posto američkog BDP-a, neće biti dovoljno. Predviđa slanje čeka od 1200 dolara za većinu odraslih Amerikanaca (onih koji zarađuju manje od 75 tisuća dolara godišnje, a za svako dijete do 16 godina dodat će se po 500 dolara), oko 370 milijardi dolara pomoći malim tvrtkama i 500 milijardi dolara teško pogođenim velikim industrijama (to uključuje i izdašnu pomoć od 46 milijardi dolara za avioindustriju, a velik dio za Boeing, pod egidom važnosti te kompanije za nacionalnu sigurnost), kao i 100 milijardi dolara bolnicama i 30 milijardi dolara za financiranje istraživanja cjepiva i lijekova za Covid-19.

S neviđenom krizom iskočile su u prvi plan i nikad tako jasno vidljive razlike u ekonomsko-socijalnim sustavima na dvjema stranama Atlantika. Nakon što su ograničile kretanje i praktički zamrznule ekonomske aktivnosti, vlasti su se latile blagajni i ubrizgavaju nevjerojatne količine javnog novca u gospodarstvo, donose šarolike mjere pomoći pogođenim kompanijama i (nezaposlenim) građanima, nude im oproste, olakšice ili odgode poreznih obveza i socijalnih doprinosa, daju jamstva za jeftine kredite i dijele grantove... No, način na koji se ti scenariji odvijaju u Americi i Europi nije isti. Cilj je preživjeti, a strategija se tek djelomično preklapa.

Unatoč nevjerojatnih dva bilijuna dolara predviđenih za suočavanje s ekonomskim posljedicama krize zbog koronavirusa, u SAD-u su...